Izdanje:
Molim te, nemoj filozofirati! Ovo je, posebice u našim krajevima, jedna od najčešćih i najgrubljih uzrečica kada nemamo živaca slušati sugovornika. Kada to kažemo, najčešće bijesni, mislimo: “nemoj pričati gluposti”, “ne trabunjaj”, “ne lupetaj”, “dosta više, ne laprdaj”, “ne blebeći”... Onaj koji “previše filozofira” čovjek je i za koga se drži da nije praktičan, da samo teoretizira (što je i veća pogrda od filozofiranja). Ma taj sigurno ne zna ni čavao zabiti! E pa je li baš tako? Dakako da nije. Knjiga “Doručak sa Sokratom” koju je izdala Naklada Ljevak, uz prijevod Petre Štrok, govori o filozofiji svakodnevnog života, i o tome što bi najumniji filozofi rekli o našoj svakodnevici, kako bi razrješavali niz praktičnih situacija. Jasno - genijalno! Ako baš i ne najpragmatičnije svakako mudro ili barem duhovito. Autor je Robet Rowland Smith. Dok je bio oxfordski student veliki učitelj Derrida rekao je da su mu filozofski eseji izvanredni. Danas je savjetnik niza tvrki, piše kolumne o životnim lekcijama, gostuje na televiziji. Ergo, jako je praktičan lik. Ma naravno, jer i - filozofira.
Oprez, Sokrata su otrovali
Knjiga ”Doručak sa Sokratom” Roberta Rowlanda Smitha djelo je za ljubitelje filozofiranja kao takvog, za koju neki govore da je najplemenitija misaona radnja, a drugi da je gubljenje vremena. No, namijenjena je i njima jer je u njoj praktičan život. Ni jedne ni druge ništa ne sprečava da je shvate i kao bedeker za snalaženje u svakodnevici. Ova knjiga može imati legitimno mjesto u dijelu kućnih biblioteka gdje su ponosno enciklopedije i knjige različitih debljina vrhunskih intelektualaca, književnika, filozofa, političara... Smithova knjiga, ukoliko samo pogledamo sadržaj, mogla bi završiti i u praktičnijem dijelu biblioteke. U njoj su dijelovi dana raspoređeni od jutarnjeg buđenja do večernjeg odlaska na spavanje. A unutar njih podsjeća se kako bi na svakodnevne životne situacije reagirali antički, renesansni, racionalistički, idealistički, prosvjetiteljski, psihoanalitičarski i (post)modernistički mudraci.
Freudova analiza uz gaće i čarape
Uvodnik podsjeća da je Sokrat bio otrovan pa se zamislimo da li bi prihvatili njegov poziv na doručak... Kada se probudimo možete se upitati kako znamo da više ne spavate, Jer dok ste bunovni, i tek izašli iz svijeta snova, čisti je utopizam ona Descartesova “Mislim dakle jesam”. Još vam je teža situacija, upozorava Smith, ako se zbog prometne buke koju čujete izvana zavučete natrag pod pokrivač. Moglo bi vam se dogoditi da vas Kant upozori da je vaša odluka iracionalna jer je vaša percepcija buke samo percepcija, Kako znate da je buka stvarna ako ste pod pokrivačem? Pripremate se za posao i vjerojatno uvijek odijevate gaće prije čarapa. Na djelu je čisti Freud. Otac psihoanalize upozorava da ego obožava rutinu. U analizi svakodnevne radnje koja se, ukoliko ste sretnik i niste na birou, zove “Putovanje na posao”, Smith upozorava da, treba voditi računa o upozorenju nobelovca Thomasa Stearnsa Eliota. On je usporedio londonsku podzemnu željeznicu sa silaskom kroz krugove pakla.
Hobbes voli zeleno na semaforu
Nešto je vedriji racionalist Thomas Hobbes. Uočio bi odmah da je veza između reda i kaosa na djelu kod semafora. Naime crveno svjetlo je znak pokoravanja mehanizmu kontrole, ali i suzbijanje pritajene agresije. Zeleno svjetlo je znak da svi imaju pravo doći na red, a bez temelja za održavanjem mira, gomila koja se sliva na posao mogla bi izazvati građanski rat.
Marx za prestanak ropstva na radu
Dok ste na poslu ne dvojite obavljate li neku vrstu otuđenog rada. Tu je negdje, najveći kritičar kapitalizma Karl Marx. Glavom i bradom! Dok radite šapće u uho da prestanete biti rob rada. No, budite oprezni s ogovaranjem rukovodilaca, upozorava Max Weber. Jer, ako, dok stojimo pokraj aparata s vodom ogovaramo šefa, ogovoranjem pojačavamo osjećaj njegove posebnosti. Posjet liječniku neizbježan je u životu svih ljudi. Bolest često nije samo u domeni medicine.
Swifta ne zovite na obiteljski ručak
U knjizi “Bolest kao metafora” Susan Sontag piše o sidi i njenim metaforama. Ako je većini sida kazna za promiskvitetne, moralnoj većini to je isprika da propovijeda propast Sodome. Ručak s roditeljima na, blago rečeno, neobičan način shvaća poznati Jonathan Swift. U satiri “Skromni prijedlog” preporučuje roditeljima da jedu svoju djecu, kao rješenje problema gladi u Irskoj u 18. stoljeću. Jedna od najljepših životnih radnji je zabušavanje. Ono je po Millovom poimanju slobode oblik pravde, jer je naknada za neravnotežu između odvratnih količina hrane kojima sebe tove debeli i mrvica koje vam bacaju sa svojih dobro opskrbljenih stolova. foucaultu teretane državna kontrola Radnja koje izaziva ili veliko oduševljenje ili zgražavanje jest - šoping. U trgovačkom centru budite oprezni. Nemojte se iznenaditi ako vas Jacques Lacan, dok se promatrate u ogledalu svlačionice, upozorava na opasnost narcizma. Rezerviranje odmora također je radnja o kojoj filozofi i sociolozi imaju što reći. Jean Baudrillard podsjeća da je neopolis u Nevadi izgradio replike “Venecije” pa je to postalo “simulakrum” - kopija je postala veći izvornik od izvornika. Teretana je, nadate se, prostor gdje filozofi ne vrebaju. Griješite. Nemojte se iznenaditi vidite li da Michael Foucault trči pokraj vas i objašnjava kako je vaša vježba oblik državne kontrole.
Buddha pomaže da ne zaspite u kadi
Dok se kupate u kadi Buddha bi vas mogao učiti kako da ne zaspite u kadi. Čitanje knjige sve je odgovornija radnja. Roland Barthes je prebacio autoritet s tekstova i njihovih čuvara na čitatelja i obznanio “smrt autora”, čitatelj postaje autor jer oslobađa hermeneuitičke mogućnosti knjige. Gledate li radije televiziju morate znati da se funkcija TV sastoji u tome da oslobodite energiju u sigurnosti dnevne sobe umjesto da iznosite vlastite političke stavove u gradskom metežu, Dakle, TV ekran nalikuje nadzornoj kameri kao u Orwelovom romanu 1984.
Večera i kuhanje uz pomoć Levi-Straussa
Ni spravljanje večere ne ide bez filozofije. Claude Lévi-Strauss tvrdi da stupanj naše civiliziranosti ne određuje jedenje nego pripremanje hrane, sirova hrana je divljaštvo i nasilje, a kuhana civilizacija. Odlazak na zabavu. Valjda tu nije nužna filozofija? No, Machiavelli vas savjetuje kako ćete organizirati uspješnu zabavu. Svađanje s partnerom u domeni je - teorije rata, osjeća se napetost istodobnog odguravanja i približavanja partnera. Carl Schmitt drži da je dobro da se svađate jer možete ponovno pronaći svoj identitet. Seks je manje kompliciran? Ha?! Aristofan tumači žudnju za seksom kao nostalgiju, želju za povratkom u izgubljeni raj cjelovitosti i snage, u sferu srodnosti i jednakosti, jer uranjajući u ugodnu toplinu ljubavnikova zagrljaja težimo popraviti svoju ranjenu dušu. I napokon - spavanje i sanarenje. Smith uočava da ni tu ne ide bez filozofa. Činjenica da sanjamo, znači, po Nietzscheu da smo sami sebima stranci. Ergo, kad pročitate ovu knjigu možete je odložiti i u dio biblioteke ili radne police, gdje su priručnici za kuhanje, popravke u kući, savjetnici o pisanju književnih kritika, praktični turistički rječnici.