Izdanje:
Idemo raditi posao, najavio je, pomalo u stilu Bandića iz najboljih dana, premijer Milanović, 26. prosinca prošle godine, netom nakon dobivenih izbora. Moglo se pomisliti da čovjek jedva čeka da zasuče rukave, da su mu dojadile godine u opozicijskoj hladovini, da je pun ideja koje želi što prije realizirati i upisati se u kratku hrvatsku povijest kao najbolji premijer. No pomisao je bila, čini se, posve kriva. Milanović je obećao rad i, gotovo - nestao.
Nije nikuda otišao, tu je, vidi ga se povremeno, ali prostor koji bi, onako premijerski, trebao popuniti, ostaje nepopunjen. Kalendar mu je u proteklih 100 dana bio, sudeći prema onome što je objavljeno na stranicama Vlade, ali i prema percepciji koju malo pozorniji građanin može imati, najblaže rečeno, vrlo “prozračan”. Ima tu 15 sjednica vlade, četvrtkom se premijera sigurno može vidjeti. Ima i nešto protokolarnih obveza, poput katoličkog i pravoslavnog Božića ili posjeta Centru 112 , slanja čestitki građanima povodom raznih praznika, ali, summa summarum, pod jače aktivnosti bi se mogli svesti posjeti Bruxellesu i Sarajevu, primanje Carla Bildta, jedan sastanak sa sindikatima i jedan s HUP-om, primanje delegacije IKEA-e.
S Čačićem je otišao u Sisak, ali tada je još bio svjež ili naivan, s Vesnom Pusić je na zajedničkoj konferenciji za novinare progovorio o arbitražnim sucima u sporu sa Slovenijom, nešto malo se javno aktivirao oko referenduma za EU i, to je, manje - više, to. Postoje dani koji izgledaju baš praznjikavo i logično je pitanje što premijer uopće radi. Odlazi li na duge vikende odmah nakon sjednica Vlade četvrtkom? Nema, naime, dokaza da na poslu provodi 16 sati poput sve mršavijeg ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine. Kalendar primanja puniji je potpredsjedniku Vlade Nevenu Mimici nego premijeru.
Čačić se i u pola dva ujutro po moskovskom vremenu javlja na hrvatske televizije s izvještajem o mogućim rezultatima razgovora s ruskom stranom. Linić nađe vremena za kartanje s pajtašima, ali će se pojaviti na svakoj lokalnoj televiziji kada treba braniti proračun ili poreze. Milanović pak često ni u podne nema vremena komentirati neku od aktualnih situacija, kao da nema interesa ni za kadrovske afere, koje se događaju u Vladi koju vodi, ni za smjer kojim gospodarstvo ide.
Originalni članak objavljen je u tisku