Izdanje:
Mnogo se bure diglo oko nedavnog emitiranja srpskog filma “Žikina dinastija” jer, tako kažu, žalio se jedan gledatelj da ne razumije jezik na kojem se govori u filmu. Vijeće za elektroničke medije reagiralo je i dovelo u pitanje čak i koncesiju televizije koja je film emitirala bez podnaslova, odnosno bez prijevoda na hrvatski jezik. I što reći, zakon je jasan, strane filmove treba prevoditi.
Druga je stvar je li zakon dobar. Tu ni jezikoslovci nemaju zajednički stav. Ministrica kulture kaže da se ne treba prevoditi jezik kojeg razumijemo i to je vjerojatno najpametnije mišljenje u čitavoj ovoj priči. No, gledatelj kaže da Žiku ne razumije. Ne razumiju ni Zagorci sve što se govori u “Malom mistu”, ali to je dijalekt hrvatskog jezika pa nikome ne pada na pamet tražiti prijevod. Očito je u pitanju politički a ne jezični problem. Ako ćemo se držati zakona mislim da će gledanost srpskih filmova jako porasti jer će svi htjeti vidjeti kako to izgleda, kao što su svojevremeno ljudi išli u kina i valjali se od smijeha gledajući film “Rane” koji se prikazivao s hrvatskim podnaslovima.
Pa ako se prevode srpski, trebat će prevoditi i bosanske filmove jer i to je strana zemlja i strani jezik. Bez obzira koliko nam je blizak i što su gledatelji uz silnu količinu turskih sapunica bez problema savladali turcizme u bosanskom jeziku. Zakon je zakon, pa će i amidža postati striček. Hrvatska televizija ima elegantno rješenje. Ponudit će gledateljima prijevod na teletekstu, pa tko ne razumije imat će hrvatski prijevod, a tko želi gledati originalnu verziju podnaslovi mu neće kvariti užitak.