Izdanje:
"Svaki pokušaj smanjenja deficita i javnog duga štednjom, znači daljnje urušavanje gospodarstva i standarda građana", kaže Ljubo Jurčić Foto: FaH
Jurčić:
Naš nacionalni interes trebala bi biti neovisnost, a sada smo ovisni o stranoj hrani, energiji, novcu, uskoro i o radnoj snazi. To se mora promijeniti u roku od četiri do šest godina
Razgovor u kavani ‘Lisinski’ podsjetio je Ljubu Jurčića da je pravo dijete socijalizma. Kada je završio srednju elektrotehničku školu počeo je raditi kao ‘free lance’ ton majstor, što u dječjim kazalištima, što u Lisinskom, i odlično je zarađivao. A onda je vidio da ga pretrčavaju neki ‘manje sposobni, ali s diplomom’ pa je s 22 godine upisao ekonomiju, što, kako kaže, ne bi mogao da nije bilo besplatnog obrazovanja dostupnoga svima. I, eto ga danas, pred izborima, na čelu Hrvatske ekonomske inicijative, čiji su program prepoznali BUZ, PGS i HRS.
f: Što biste da ste mogli zadržali iz socijalizma? Odnos prema proizvodnji i proizvodnju. Nadgradnja je bila deficitarna, nije bilo demokracije i zaštite ljudskih prava, ali proizvodnja nije imala ideološka obilježja, a tehnologija je bila na razini zapadnih. Nedavno sam razgovarao s prijateljem koji se okomio na socijalizam tvrdeći da ništa nije valjalo. I onda sam mu pročitao neke odlomke o tehnologiji, energetici i zaštiti okoliša. A on kaže:’ Vidiš, Ljubo, to je to.’ I onda mu pokažem crvene korice na kojima piše ‘Dugoročni pravci ekonomskog razvoja’. Dakle, kada se preskoči ideološki uvod i uđe u sadržaj onda se vidi da se znalo kako se razvija energetika, ili kemijska industrija. Ljudi su studirali atomsku fiziku zbog nuklearke Krško, DIOKI je bio uvođenje kemijske industrije u kojoj smo sedamdesetih godina bili na vrhuncu, radili smo velika postrojenja po svijetu. Tada su nastale i INA, Pliva, Podravka, Končar, Đaković, Jugoturbina. I kada je došlo do tranzicije, ja sam bio za to da sačuvamo proizvodnju i tehnologiju i promijenimo nadogradnju, odnosno društveni sustav koji je imao neodrživu troškovnu stranu. S urušavanjem socijalizma nisu se smjela urušiti poduzeća: tokarski stroj je isti i u socijalizmu i u kapitalizmu.
f: Ponovo se spominje jugoslavenski sindrom, ali ovoga puta kao ilustracija zbivanja u EU. Otvara se pitanje kamo ide čiji novac? EU vode činovnici koji su se odvojili od europske stvarnosti i kabinetski vode EU ne razmišljajući o različitim pristupima, običajima i strukturama gospodarstva u pojedinim zemljama. To nije homogena skupina, vrlo je raznolika, a olako se prešlo preko toga. Prihvatilo se da su ljudi homo oeconomicusi, da samo računaju, a zaboravili su se osjećaji naroda, povijesno nasljeđe i različiti pristupi. To se kroz EU pokušava unificirati, standardizirati i tu se pojavio veliki problem. U vrijeme buma integracije uspijevaju, ljudi su tolerantni, ali kod prve krize kreću problemi: prvo sa zajedničkom valutom, a potom i s integriranjem. Po meni, EU treba sačuvati i razvijati ekonomske integracije, a dopustiti malo više samostalnosti u njegovanju razlika i ako se kriza nastavi, bit će je teško sačuvati. Razlog je nepostojanje vizije i taština političara koji je vode, jer ne žele priznati grešku, napraviti korak natrag i stabilizirati EU na nižoj razni. EU je otišla predaleko u svojoj nesmotrenosti, fiktivno je napredovala, ali kriza je razotkrila da struktura EU nije onakva kakvom se čini.
f: Onda na referendumu glasate za ulazak Hrvatske u EU? Mi moramo ići u EU, ali EU se isto tako mora stabilizirati na nižem nivou integriranja čekajući vrijeme za daljnje poteze.
f: Kakva će Hrvatska 1.srpnja 2013. ući u EU? EU nije homogena i nitko se neće brinuti za nas. EU je skup standarda, procedura i institucija i u tome će bolje proći onaj tko se bolje pripremi. Nužno je da uđemo u EU, a hoćemo li pri tome proći bolje ili gore ovisi o nama. Nažalost, u pripremama nismo učinili ništa, osim što smo prepisali standarde. Pametne zemlje imaju politiku ponašanja u EU, znaju kako je iskoristiti, a kako se zaštiti od negativnih efekata. PIIGS to nisu imale, imali su loše vlade i nikakve politike ponašanja u EU. Ako Hrvatska bude imala lošu vladu, onda će nam dugoročno biti lošije bili u EU ili ne.
f: Na koliko mandata računate? Ankete pokazuju da možemo dobiti najmanje jedan mandat u svakoj od deset izbornih jedinica, a u nekim izbornim jedinicama, ako se poklope okolnosti, možda i dva. Ne bih išao u sve izborne jedinice da ne vjerujem da možemo proći.
f: To je vrlo optimistično gledanje na ankete, ali ni u slučaju 10 mandata nemate dovoljno da bilo što promijenite? Po meni je smisao bavljenja politikom dugoročno gledanje. Gledam procese kroz povijest. Zato se program i zove Hrvatska ekonomska inicijativa. Želim pokrenuti proces promjena, okupiti ljude koji će unositi duh promjena u shvaćanju države. Naš nacionalni interes bi trebala biti neovisnost, a sada smo ovisni o stranoj hrani, energiji i novcu, a uskoro zbog negativne demografske krivulje i o stranoj radnoj snazi. To se mora promijeniti u roku od 4-6 godina, jer neovisnost nam daje snagu i sigurnost, a time i jaču poziciju za pregovore sa svim institucijama pa i sa EU.
f: Dijaspora? Idemo sa 10 ljudi toliko da pokažemo da imamo ljudi i da nudimo bolju Hrvatsku. No, zbog načina glasanja u diplomatskim predstavništvima, može se dogoditi da velike stranke dovedu autobuse svojih glasača i da mi i ne dođemo na red. Želio bih da ljudi imaju mogućnost glasati za najprihvatljiviji program. Naš cilj nije iskorištavanje dijaspore.
f: Popularni ste u Hercegovini, računate li tamo na mandate? Kada bi izbori bili dobro organizirani, dobio bih najmanje jedan mandat. Istina, tamo je desna opcija dobro organizirana, ali mislim da imam šansu.
f: Zamjeraju vam što idete s hadezeovim umirovljenicima? Nisu oni HDZ-ovi umirovljenici, oni će biti umirovljenici svih koji su vladali. Umirovljenici su interesna skupina, kao i manjinci, a imaju uvijek isti cilj - da zaštite svoja prava, mirovine. To se uklapa u moj program i taj blok služi da pošaljem poruku velikoj skupini umirovljenika, da imam razumijevanja za njihov status i da nudim dugoročna rješenja. Isto tako i savez s PGS-om poručuje da imam zaokružen pristup regiji, a savez s Hrvatskom radničkom strankom da vjerujem da u ovoj zemlji radnici moraju imati drugačiji status i bolji život...
f: Protivite se pobačaju, niste za gay brakove, gotovo pa ste idealni kandidat prema kriterijima Hrvatske biskupske konferencije, a s druge vidite neke dobre stvari u socijalizmu i zalažete se za radnike i umirovljenike. Bi li sebe definirali kao ljevičara? Solidarnost i socijalna pravda proističu iz socijalnog nauka crkve. Do krize su dovele pohlepne budale, a suprotnost pohlepi je umjerenost, a to propisuje i crkva u svom nauku. Ja zastupam ravnomjernu raspodjelu dohotka, socijalna prava, solidarnost i održivi razvitak, a to je danas lijeva opcija. Po tome valjda jesam ljevičar. Ali sigurno nisam u nekom klišeu. Kod mene je ideologija države - država blagostanja. Suprotno od mene su neoliberali i liberali koji tvrde treba imati tržišnu ekonomiju i sve će se riješiti. No, tržišna ekonomija povećava profit i bogati postaju bogatiji. A što se gay zajednica tiče, istina, nisam za brak, jer u tradiciji hrvatskog društva brak je zajednica između muškarca i žene, ali jesam da ljudi u izvanbračnoj zajednici imaju i koriste sva prava koja daje i bračna zajednica. Osim posvajanja djece.
f: Jeste li za otvaranje sporazuma s Vatikanom? Ja sam za otvaranje svih sporazuma. Mnogi ugovori s Hrvatskom devedesetih sklopljeni su stoga što se mogla iskoristiti loša pregovaračka pozicija. Davalo se sve da se ostvari glavni cilj, država, i ugovori su sklapani u uvjetima ugroženosti i ranjivosti. Mislim da bi se sve to moglo i pred međunarodnim sudovima braniti i da bi sada u mirnoj situaciji trebalo sve to analizirati.
f: Iz Plana 21 Kukuriku koalicije nazire se zagovor prilično čvrstog kapitalizma? Iz SDP-a su nestali pravi socijaldemokrati poput Tončija Vujića i Željke Antunović i vidi se da su se politički odmakli od te opcije, a u ekonomiji su skrenuli na desno, u neoliberalizam. Postavlja se pitanje naziva socijaldemokratske stranke. Oni se, naravno, imaju pravo zvati kako žele, ali sadržajno nisu socijaldemokratska stranka.
f: Biste li mogli surađivati s Milanovićem, s obzirom na povijest vaših odnosa? Nemam toliko iskustva sa Zoranom da bih sada mogao decidirano reći ‘da’ ili ‘ne’ našoj suradnji, ali mislim da on nije dovoljno bio upoznat o mojim aktivnostima u SDP-u, koja su bila prije svega vezana uz dogovor s pokojnim Račanom. Moja je zamisao bila da za izbore 2007. građanima ponudimo ‘hrvatsku bajku’, rješenja koja će omogućiti da se u ovoj zemlji lijepo i dobro živi. Odlučili smo ne ići na teme iz prošlosti, na raspravu s Crkvom ili dijasporom. Kada je Račan umro bilo mi je jasno da taj koncept nestaje, nisam bio pogođen promjenom politike, a način na koji je izvedeno moje micanje je, mislim, više štetio stranci i Milanoviću, nego meni. Kada se odustalo od koncepta ‘Hrvatske bajke na dlanu’ priča se vratila na polje koje je više odgovaralo HDZ-u: crkva, dijaspora, Bleiburg i Jasenovac. To je razlog gubljenja izbora 2007.
Lesar: Nemam problema s tim da nas kritiziraju zastupnici krupnog kapitala iz redova HDZ-a i SDP-a. I jedni i drugi nude liberalnu ekonomiju, a mi smo strašno protiv toga
Hrvatskim laburistima ankete su u lipnju davale 0,2 posto, par mjeseci poslije govori se o nekoliko saborskih mandata. Predsjedniku stranke Dragutinu Lesaru govore da je autokrat, one man show, pučki tribun, no on se ne uzrujava. Uvjeren je da će u dva tjedna službene kampanje pokazati da program stranke Plan A može skupiti još pristalica.
f: Ni većim strankama nije baš jednostavno skupiti 140 kvalitetnih ljudi za deset izbornih jedinica. Liste se, osobito u manjima strankama i nezavisnim listama, često pune prijateljima i rodbinom. Nismo imali problema s kandidatima. Od njih 140 imamo 50 žena što je 36 posto, a 32 su mlađi od 35 godina. Imamo ekonomiste, profesore, liječnike, inženjere, novinare, magistre, radnike u javnom i privatnom sektoru, seljake, poduzetnike. U demokratskoj proceduri izbora kandidata na neki smo način pokrili strukturu hrvatskog društva.
f: Priča se da bi u službenoj kampanji mogli biti meta Kukuriku koalicije, jer uzimate dio njihovog biračkog tijela. Boje li vas se? Ne znam boje li se i to me ne zanima. Nemam problem s tim da nas kritiziraju zastupnici krupnog kapitala iz redova HDZ-a i Kukuriku saveza. To je u redu jer smo sušta suprotnost njima. I jedni i drugi nude koncept neoliberalne ekonomije, a mi smo strašno protiv toga.
f: Građani su razočarani politikom. Male stranke u pravilu ne mogu utjecati na promjene i građani često misle da je to izgubljen glas? Upravo obrnuto. Naša je poruka ‘Glas za laburiste je spašen glas’, a da je to dobra poruka vidimo po tome što u sadašnjim anketama imamo prolaz u sedam izbornih jedinica, a u preostale tri smo na 4,8-4,9 posto što znači da do izbora to možemo podignuti i prijeći izborni prag. Što se tiče mogućnosti oporbenog utjecaja na ponašanje vlasti, to u velikoj mjeri ovisi o ponašanju vlasti. HDZ je osam godina imao pristup da bi prihvaćanje bilo kojeg oporbenog prijedloga, bez obzira na kvalitetu sadržaja, bilo pokazivanje slabosti i oni su kao na tekućoj traci odbacivali sve oporbene prijedloge. Kasnije su dio toga ugrađivali u svoje prijedloge. Teško je sada reći kako će se buduća vlast ponašati. Ako bude isto, onda će to značiti da nismo napravili nikakav pomak u razvoju parlamentarne demokracije. Međutim, bez obzira da li vladajući prihvate ili ne, ako se dobri prijedlozi ponavljaju oni na kraju nađu put do javnosti i medija, a potom utječu i na vlast i u tom dijelu vidim našu ulogu.
f: Na koliko mandata ‘pucate’ Naš je cilj ‘uhvatiti’ deset mandata i mislim da ga možemo realizirati. To bi bilo ostvarenje rezultata o kojem prije šest mjeseci nismo mogli ozbiljno govoriti, ali sada vidim šansu. Bilo je potrebno neko vrijeme da ljudi povežu ime osobe i stranku. Predugo se radilo na bipolariziranju stranačke scene u Hrvatskoj, bila su važna dva najveća, a ostali su bili nebitni. Mislim da su ljudi počeli shvaćati da to nije dobro. Uz to, do sada smo imali situaciju da je Sabor odgovarao Vladi, a ne Vlada Saboru i to je uništavalo volju građana da se bave politikom, da je prate, da sudjeluju u njoj. Vidjevši bespomoćan parlament logično je da su se pitali što oni sami ili nas deset u Saboru možemo promijeniti. Naš je stav da građani imaju pravo na neposredni oblik odlučivanja, da je referendum poželjan. U Ustavu Hrvatske piše na primjer da Sabor o ustavnim promjena može raspisati referendum. Bilo je sedam ustavnih promjena i niti jedan referendum. Čemu toliko straha od građana i njihovog mišljenja.
f: Je li to potcjenjivanje građana ili strah političara za privilegije? Vjerojatno i jedno i drugo. To se onda pokriva čuvenom rečenicom: Mi smo dobili mandat građana na izborima da upravljamo ovom zemljom. U redu. Ali što kada politika radi suprotno od onoga što je obećavala. Zar nije logično pitati građane slažu li se sa zaokretom koji je napravljen. Ne mislim da treba svaki mjesec raditi referendum, ali postoje stvari oko kojih ih sigurno treba pitati što misle. Ovako imamo korporativnu demokraciju, fasadu: parlament, vladu, predsjednika. Imamo manjinu koja odlučuje i većinu koja šuti.
f: Je li to zastupanje direktne demokracije povođenje za nekim svjetskim trendovima? Svijet se mijenja i sada kada su se ljudi upitali ili suočili s tim da financijski sektor upravlja njihovim životima i da ih je on doveo svojim promašajima u egzistencijalnu krizu, stvari više neće biti iste. U Francuskoj se razgovara o nacionalizaciji banaka. Otvoreno se govori: banke su preozbiljne institucije da bi se njima bavili samo bankari. Predsjednik EK prije dva tjedna kaže da europska elita nema odgovor na krizu u kojoj smo se našli i da treba razmotriti uvođenje poreza na financijske transakcije i ugraditi mehanizme zaštite od rizičnog poslovanja. A u Hrvatskoj, ako spomenete uvođenje poreza na financijske transakcije - dobijete po glavi. Postalo je normalno da dugovi financijskog sektora postaju državni problem, a ako ostvare profit onda je to privatni profit. Ljudi u krizi prepoznaju posljedice i željeli bi sada o tome nešto i odlučivati.
f: Kakva će Hrvatska 1. srpnja 2013. ući u EU? Hrvatska politička elita nema odgovor na to pitanje, a što je najgore nema ni intelektualna elita. Krene li EU u smjeru jače federalizacije, uspostave zajedničkog ministarstva financija, nacionalni suverenitet postaje europski. Politika je onda svedena na pjevanje himne i reprezentaciju u nogometu. Naši političari građane uvjeravaju da je EU jedina alternativa, a reklamni spotovi koje nude su užasni i često s netočnim informacijama. Kada je pristupni ugovor objavljen očekivali smo da HGK, HUP, HOK, Matica Hrvatska, HAZU naprave analize i daju svoje sudove. Nitko ništa, potpuni muk. A evo, ljudi iz Hrvatskih laburista su pogledali papire i vidjeli da je hrvatska vlada u svibnju upoznala EU da vlasnik željezare Sisak, američka korporacija, želi izaći iz vlasništva i da je na sebe preuzela obvezu da vrati novac koji je američka kompanija povukla iz fondova EU. Pa zašto Hrvatska, ako je novac dobila privatna korporacija? Kakav je to ugovor između Hrvatske i Amerikanaca? Navodi se da su od 1. ožujka 2006. do veljače 2007. dobili 19 milijuna kuna i taj novac, uvećan za složenu kamatu, treba vratiti Hrvatska. O ovome prije objave nitko ništa nije znao. Amerikanci su došli kao veliki strateški partner, tobože uložili svoj novac, a kada su otišli vidi se da su zadužili državu. Ne govori se ni o posljedicama izlaska iz CEFTA-e, velikog tržišta na kojem su naši izvoznici imali povoljan status. Kada postanemo članicom EU izlazimo iz CEFTA-e i više tog statusa nema. Ili, zašto je u Sloveniji propao građevinski i sektor: Konstruktor, SCG, Vegrad. Na slovensko tržište su došli građevinari iz EU sa svojom opremom, svojim materijalom i svojim radništvom. Od banaka kćeri iz svojih država su dobivali povoljnije uvjete nego slovenske tvrtke koje zato nisu mogle konkurirati. Hoće li tako i kod nas biti? Pretpostavljam da hoće. Ali ovdje se o tome ne govori. Govori se da nas čeka tržište od pola milijarde ljudi. Ali što ćemo izvoziti, krumpir, čačkalice?
f: Kakav je onda vaš stav prema referendumu o ulasku u EU, za ili protiv? U ovom trenutku još ništa nismo odlučili. Nisam siguran kakve ćemo poruke poslati. No, bit će to sigurno nakon izbora, jer u ovom trenutku ova tema nikoga ne interesira.
f: Kukuriku razmišlja i o koncesijama? Za boga miloga, ‘ajmo onda dati cijelu državu u koncesiju. Neka dođe MMF i postavi svoje ministre i onda znamo tko je mandatar za sastav nove Vlade. f: Vatikanski sporazumi? Smatramo da je potrebno izvršiti reviziju svih ugovora sa svim vjerskim zajednicama. Mislim da je sazrelo vrijeme za to.
f: Razmišljate li o postizbornom trećem bloku u Saboru? S don Ivanom Grubišićem, ako uđe, ili s Ljubom Jurčićem? Nama se javljao veliki broj stranaka, udruga i pojedinaca čak i iz drugih stranaka, ali naša je odluka da na izbore idemo sami. Što se postizborne suradnje tiče, moramo vidjeti tko će gdje biti. S don Grubišićem imamo dodirnih točaka, a kolega Jurčić je neosporno stručnjak, ali nas je malo začudilo što je oko sebe okupio rezervne desetine HDZ-a. Blok Umirovljenici zajedno je projekt HDZ-a, a i PGS u lokalnoj samoupravi jako dobro surađuje s HDZ-om. Nisam ga čuo da odrješito kaže s kim bi nakon izbora, moramo to vidjeti. Linija razgraničenje vladajućih i oporbe se vidi kada se glasa o povjerenju vladi. Tada ćemo vidjeti tko je na kojoj strani.
f: Jeste li ljevičar? Jesam, ako razgovaramo o podjeli BDP-a, zalažem se da bude više pravednosti. U kolaču koji zovemo BDP kriška koja ide krupnom kapitalu je sve veća, a ona koja ide građanima je sve manja i manja. Evidentno je da je u Hrvatskoj desnica na vlasti davala više kapitalu, a radnici su sve više tonuli. Ideološka rasprava lijevo - desno u Hrvatskoj još uvijek ide u povijest, ustaše i partizani. To me ne zanima.