Izdanje:
bolje voda nego alkohol, moglo bi se reći, ali ipak je zanimljiva ta veza između političara i vode. Malo, malo, pa im padne napamet. Prvo je Polančec otkrio da je “istina voda duboka u kojoj se on neće utopiti”, i, za sada je čovjek u pravu, jest nasukan, ali još nije do kraja utopljen. I tek što je ta izjava zaboravljena eto Zorana Milanovića s izjavom da je za njega premijerski mandat “duboko i nepoznato more i dok ne zapliva ne zna što mu nosi”. Izjava, na prvu, liči na nemušte slogane kojima je Kukuriku oblijepio plakatna mjesta po Hrvatskoj, ali dok slogani obećavaju “u plusu tri plaće, a ne minus od kojeg se plače”, što kod jako naivnih budi makar nerealnu nadu, izjava o dubokom i nepoznatom moru izaziva samo zabrinutost. Ako je duboko i nepoznato njemu plivati po Banskim dvorima, kako će tek biti građanima koji plivaju od prvog do prvog, pogotovo kada se probude i vide da bankomat pokazuje isti minus kao i za HDZ-a. Premda su spin doktori od Milanovića, koji je nosio imidž arogantnog, bahatog političara, čije izjave nemaju više od tri riječi, tijekom kampanje pretvorili u neprepoznatljivog čovjeka, koji pitomo relativizira svako pitanje: od pijanog Habuša do dolaska MMF-a, ipak priznanje da pojma nema što ga čeka, može zastrašiti narod i u drugi plan gurnuti čuđenje nad transformacijom Milanovića iz alfa mužjaka u umiljato janje. U redu je da se Milanović ne kači s Kosorovom. To stvarno nema nikakvog smisla, jer se ona posve pogubila i nikome nije jasno kome se ustvari obraća, jer Tomac, Tuđman i Aralica i tako nisu namjeravali glasati za Kukuriku, ali zbog odgovornosti prema funkciji koju očekuje i prema narodu koji ga je, sudeći prema anketama, voljan na nju postaviti, očekivalo bi se ipak više spremnosti, a manje traženja alibija. Narodu je naime manje do toga kako se Milanović priprema za plivanje u Banskim dvorima, a više do toga što taj čovjek sa svojom ekipom može učiniti. Odgovora od Milanovića na ta pitanja nema i, da nema haenesovaca, koji se ipak donekle izlažu javnosti i bore s kritikama, ne bi se moglo zaključiti baš ništa o budućoj vlasti. Igrajući samo na činjenicu da je kontinuitet HDZ-ove vlasti civilizacijski i psihološki neprihvatljiv nakon sveg zla koje je ta stranka učinila, znači ne biti dovoljno zreo za vladanje. Jer, preko građana će se prelamati politika nove Vlade, koju njezin prvi čovjek do sada nije jasno i definirano izrekao. Možda Kukuriku doista ima neki genijalni plan s kojim ne želi izlaziti u javnost, a možda ih je samo strah poteza koje će morati povući pa misle da će to poslije izbora narod lakše progutati. No, koliko god već oguglali na političare i njihova obećanja ljudi ipak reagiraju na ono što im je jasno i vidljivo. A jasno i vidljivo bi im se prije nego osjete blagodati nove vlasti moglo ukazati na televiziji. Oni će morati gledati aktualne satove na kojima će opozicija baražnom vatrom pucati na nove ministre u nadi da će ih iznervirati dovoljno da pokažu svoju nervozu i neukost. Njima će biti neugodno kada u novom sazivu Sabora budu gledali uzajamna vrijeđanja onih kojima su dali svoj glas i ponovo se upitati tko su ti ljudi i kakav je to Sabor. Nije teško zamisliti Šukera koji napada kratkofitiljnog Linića zbog stečajeva, Lenca i Štroka, Kosorovu koja piljarski spušta Milanoviću, držeći mu lekcije o tome kako je ona ta koja je završila pregovore s EU i počela borbu protiv korupcije, Burića koji sprema uputnice za psihijatriju i redom ih dijeli, Karamarka koji fiksira Ranka Ostojića pogledom koji govori “znam sve o tebi”, Šeksa koji masira Šprema ili Leku, ovisno koji će biti predsjednik Sabora, poslovničkim začkoljicama, masovni juriš na Čačića sa svih strana na svakoj sjednici. I na sve to će Kerum i njegova seka Nevenka imati što za dobaciti pecajući gramzivo televizijske minute. Hoće li u tom slučaju saborski zastupnici Kukuriku koalicije biti dorasli situaciji i spremni uzvratiti na pravi način, s mjerom stilom i ubojito, jer HDZ bi, kad već nije odustao od izbora, da ima i mrvicu obraza u Saboru sigurno trebao šutjeti. Ili će, većinom neiskusni, sjediti i čekati da dođe vrijeme za glasanje i tako odraditi svoju dužnost bez prevelikog zamaranja? Hoće li cirkus šestog saziva Sabora biti zamijenjen cirkusom sedmog saziva? A građani se još jednom pokajati jer su izašli na izbore povjerovavši da će ovoga puta biti drugačije. Jer, koliko god narod već otupio na hrvatsku politiku i političare uvijek ostaje dio onih koji vjeruju da se s izborima nešto doista mijenja. Njihova su očekivanja najveća, njihova razočaranja najdublja. Milanovićeva izjava o dubokom moru je možda trebala pokazati suzdržanost i mudrost, ali ne ulijeva povjerenje. Jasno je da to radi jer misli da će tako dobiti više glasova, ali dobiti izbore je prvi i, u sadašnjem kontekstu, najlakši korak. I nije dobro kada narod od početka zna da se ni onaj koji želi vlast u tome ne osjeća sigurno. To naime znači samo jedno: dok Milanović bude učio plivati, narod će i dalje grcati.