Izdanje:
Bok kolega – pozdravio sam Marija Stanića, bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca koji se danas nogometnom, ali i sportskom i društveno političkom zbiljom, bavi u kolumni koju objavljuje na portalu igraliste.com. Za mene je Marijev opus (18 kolumni) ugodno iznenađenje. Tekstovi su konkretni, imaju dozu humora kojeg je sa sobom Mario donio iz Sarajeva, a ironija i sarkazam mu također nisu strani. Najkontroverznija kolumna imala je naslov “I ja sam kriv za stanje u hrvatskom nogometu”.
f: Na što ste pritom konkretno mislili?
Bavio sam se malo građevinskim biznisom, pa sve je tu jasno, svi žele državi platiti manje, a da njemu ostane više. Nisam siguran, ali mislim da se i meni morala zalomiti koja premija na crno. Sad se stvarno ne sjećam, ali ako me privedu, možda mi se osvježi pamćenje. Valjda to tako funkcionira. Nekako već na putu prema pritvoru proradi memorija.
f: Ironično ste zapravo pokazali što se ovdje događalo posljednjih dvadeset godina. I to u svim segmentima društva. Što se po vama zapravo dogodilo?
Prvih deset godina se sve izvlačilo na rat, a drugih deset godina smo svi bili nijemi promatrači. Ma sve je jasno. Zakoni se nisu poštivali, a politika je sve određivala. Interesne skupine su vladale, zbog toga nam se dogodio Sanader, zbog toga nam tako izgleda sve, pa i nogomet. U klubu može biti funkcioner tko god to poželi. Ako sam ja dobar s gradonačelnikom, a gradonačelnik sponzorira moj klub, a klub se naplaćuje preko holdinga - ja sam miran. Tko će to sve razjasniti.
f: Na to je utjecalo i društveno uređenje u kojem se većina ljudi, naravno, nije snašla?
Kapitalizam još uvijek preživljava jer su države i banke narodu isisale krv. Ne znam kakav će biti krajnji epilog, no čini mi se da će se vrlo brzo nešto ozbiljno dogoditi. Narod mora imati priliku da može živjeti. Ako ne platiš račun od 25 kuna, koji si negdje zametnuo, ili zaboravio već ti je na vratu ovrha, blokirani su ti svi računi. A kada običnom čovjeku nešto treba onda mora pokucati na sto vrata, mora pisati žalbe, molbe i to traje godinama.
f: U hrvatskom nogometu kriza nikada nije bila dublja. Najteže je zapravo nogometašima koji mjesecima nisu primili plaću?
Vjerojatnost da ćete u nogometu zaraditi kao Mario Stanić ista je kao i da dobijete na lotu. Evo, prije nekoliko dana pogledam naslovnicu Sportskih novosti. Jedan naslov je Pranjić u Kinu za 11,5 milijuna eura, a ispod dolje golman Hajduka Blažević kaže: Već šesnaest mjeseci nisam primio plaću. To je taj sjaj i bijeda, nažalost kod nas je ovo drugo.
f: Da li se po vama zbog takvog stanja u našem nogometu dogodila afera Offside?
Ideja za takvo što se rađa negdje drugdje. Ali razmišljao sam o tome i bit ću ovdje do kraja iskren. Da nisam primio plaću pola godine, a dijete mi treba jesti, ja ne znam što bih napravio. Najlakše je reći: ja ne bih prodao utakmicu, ja ne bi otišao u dućan i ukrao salamu jer ja sam strahovito moralan i odgovoran. Međutim, kada su tvoji gladni ne znaš što bi učinio. Država se mora urediti i prilagoditi vremenu, tako i nogomet.
f: Zbog čega i u svojim kolumnama poimence ne želite imenovati krivce. Pa znamo da su to Marković, Mamić, Štimac...?
Ne bih spominjao imena, jer niti sam sa sobom nisam čist jer sam negdje, nekad, barem jednu godinu bio dio Hrvatske nogometne lige. Ali, svi mi znamo tko su ti ljudi. Znamo tko je vodio nogometni savez, Dinamo, Hajduk. To su odgovorni ljudi koji su godinama krivo radili, po krivim kriterijima su se ljudi odabirali, donosile odluke.
f: Što se po vama konkretno krivo radilo?
Znamo tko će biti prvak, tko će biti drugi, ali ne znamo tko će ispasti. Jednom je liga 12, pa liga 14, liga 16, jednom je play off, drugi put play out. Kako u svemu tome klubovi mogu stvoriti strategiju? Nijemci od osnutka Bundeslige nikada nisu imali promjenu sustava natjecanja. To je po meni osnova problema. Ne mogu se ljudi u savezu sakriti iza rezultata reprezentacije. Možemo mi biti prvaci svijeta, ali nećemo moći pokriti bijedu naše nogometne lige.
f: Da li je svemu tome pridonio i stav da Hrvatska ima samo dva velika kluba, da se svih ovih godina nogomet zapravo i igrao samo zbog njih?
Točno. Što može učiniti jedan Slaven Belupo, koji godinama kvalitetno radi, koji ulaže, iza koga je stala regija. Takav je klub bio i Varteks kada ga je Herjavec vodio. I kada se ti klubovi približe, tada veliki, a posljednjih godina je to Dinamo, sve zatvore.
f: Zadnjih godina je ostao jedan, jer je Hajduk potonuo. Predsjednik Maleš je prokazao gdje je centar moći?
Strašno je da se stvorio veliki jaz između sjevera i juga Hrvatske. Utakmice između Dinama i Hajduka izašle su izvan sportskih okvira. Strašno je da se Splićanin boji doći u Zagreb, a Zagrepčanin u Split.
f: Što se po vama dogodilo Hajduku?
Pa oni su najveći apsurd. Hajduk grca u dugovima, ne znaju čelnici kako će isplatiti plaću igračima, da li će klub u stečaj, a onda Hajduk dobije jednu važniju utakmicu - Poljud je skoro pun. Naravno da su odgovorni ljudi koji su vodili Hajduk. Jer na bazi takve navijačke ljubavi prema klubu treba se stvarati i snaga unutar kluba. Iako su Split i Dalmacija u velikoj krizi, Hajduk je brend, samo mu trebaju sposobni ljudi da ga vode.
f: Zdravko Mamić je produkt ove države kroz dva desetljeća. On je vladar našeg nogometa. Koliko ga poznajete i kako gledate na to?
Kada sam došao u Dinamo Ćiro Blažević je bio u klubu, a formulacija za Zdravka Mamića je bila da je on prijatelj kluba. Osobno s njim nisam imao problema, ali sam dobro upamtio na koji je način tada Josip Šoić preko ograde pobjegao iz kluba. Shvatio sam da moram otići, pa sam prvom prilikom pobjegao glavom bez obzira. Tada sam u Sportingu iz Gijona imao manju plaću, ali kasnije će se pokazati da sam napravio dobru stvar.
f: No, stanje se od tada dramatično pogoršalo?
Narod kratkoročno možeš zavesti, ali dugoročno ne i prevariti. Onog momenta kada si prvak, a dođe te pozdraviti nekoliko gledatelja to znači da nešto ne valja. Da li je to tvoj arogantan i bahat stav prema životu, odnos prema medijima, način tvog poslovanja koje je takvo kakvo jest. Uglavnom, ljudi to osjete i reakcija je takva kakva jest.
f: Mamić je pokušao peglati imidž. Kratko je to uspio u Ligi prvaka, stadion je bio pun. Ali to je bilo umjetno?
Da pokušali su s marketinškim trikovima da vrate publiku, ali ne ide to tako jednostavno. Još malo pa će iz Dinama gledateljima morati platiti pivu i dati pedeset eura da bi gledatelji došli na stadion. I može izgledati da su to buntovnici iz skupine BBB, ali gdje su tisuće običnih gledatelja koji su nedjeljom išli na stadione? Tko je njih otjerao?
f: Dinamo i Hajduk su i prema svojim bivšim igračima pokazali što misle?
Da. Kakvu ti poruku šalješ mladim igračima i publici kada su se većina igrača koje si ti pozvao da se vrate na kraju šikanirao. Dinamo je na slučajevima Prosinečkog, Ladića, kasnije Balabana, Šokote, i sada Bišćana pokazao što misli o njima. U Hajduku su to primjeri Tomasova, prije Živkovića i Vejića. To su ljudi koji su igrali u hrvatskoj reprezentaciji, oni su zadužili naš nogomet i ti se postaviš s tim gardom da su oni nebitni. Možda nisu uvijek u pravu, ali respektiraj sve ono što su napravili kroz povijest za tvoj klub.
f: Ministar Jovanović je najavio da želi srediti stanje u hrvatskom nogometu. Da li mu vjerujete?
Svaka čast njemu i njegovim suradnicima, ali ja sam i tu malo skeptičan. Naime, on u svom opisu posla ima ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta. Bez obzira koliko kvalitetne suradnike on imao teško će on to sve stići. Pa ja mislim da ako se nogomet sustavno uništavao u proteklih deset godina, trebati najmanje toliko da se nogomet ponovno digne. Koliko duboko on može ići u čišćenju treba tek vidjeti. Da je tako moćan vjerojatno ljudi koji su se dobro snalazili u močvari više tu ne bi bili. Da se razumijemo, one koje je on prozivao već sada ne bi bili na tim mjestima da je toliko moćan.
f: Vidite li u privatizaciji klubova rješenje za hrvatske nogometne klubove?
To bi trebalo biti rješenje, ali tko će ulagati u nešto što nije ekonomično. Evo taj Volpi je došao u Rijeku, ali što se krije iza toga, Došao je Volpi da spasi Nogometni klub Rijeku. Oprostite, ali ja u to ne vjerujem. Moramo napraviti sustav natjecanja, vratiti vjeru u poštenje i tek ćemo tada privući sponzore.
f: Da li je rješenje u regionalnoj ligi?
Mi od nje bježimo kao vrag od tamjana, kako se kaže. Međutim, ta liga ima svojih prednosti i mana, mi smo premali i presiromašni da bi se tu mogli postaviti tako kruto. Ako bi kroz tu ligu bilo više ljudi, sponzora i novca, uopće ne vidim zbog čega bi se mi te lige libili. Ali ja se bojim da je i za to kasno. Po prirodi sam optimist, ali kada je naš nogomet u pitanju ja sam apsolutni pesimist.
f: Ipak dolazi do promjena na vrhu u nogometnom savezu. Vaš suigrač Davor Šuker bit će novi vladar?
Znam ga kakav je nogometaš bio, za druge potencijale ne znam. Skloni smo odmah pronalaziti mu mane, a čovjek još nije niti počeo raditi. Dat ću jedan primjer: Zvonimir Soldo je smijenjen u Dinamu zbog toga što je bio medijima nezanimljiv. Takvu glupost nisam čuo. Nije smijenjen zbog rezultata jer je osvojio dvostruku krunu. Dakle, nije smijenjen zbog rada. Trebaš biti jako duhovit, moraš nešto i znati o nogometu, moraš jako komplicirati zato što jednostavnost nitko ne voli. Nije bitno što mediji misle, pa čak niti okolina, bitno je da li on taj posao radi dobro ili ne radi. Nemojmo to unaprijed osuđivati.
f: Pa zbog toga što znamo koja ga struja predlaže?
Opet to ne znači da Davor to ne bi mogao kvalitetno raditi.
f: Kako komentirate to što nitko ne priča o nogometnom Euru koje počinje za dvadesetak dana, već tko će biti novi izbornik?
Mislim da mi nemamo dovoljno mudrosti, nismo toliko bogati da si možemo priuštiti da ne poštujemo Europsko prvenstvo. U medijima se stekao dojam kao da Hrvatska ne igra na Euru, a to je jedno od najvećih nogometnih zbivanja. Zar je sada važnije tko će biti predsjednik u osmom mjesecu? Pa to nije normalno, pa ljudi koji su vodili nogomet su zgadili svima baš to što smo najviše voljeli. Umjesto da energiju usmjerimo na ovaj korak, mi se bavimo budućnošću. Istina treba imati plan, ali mi ga nemamo, mi bi sada, prije Eura mijenjali izbornika, postavljali novog predsjednika.
f: Koliko će to sve zajedno utjecati na igrače, na klimu u reprezentaciji?
Bio sam nogometaš i siguran sam da će i te kako utjecati na klimu unutar momčadi. Da se razumijemo, siguran sam da će svaki od naših reprezentativaca dati sve od sebe. Ali sada kada bi ozračje trebalo biti najbolje, kada imaš za pripreme samo dva tjedna, izbornik bi trebao imati mir. A kako će kada ne zna ni tko mu je predsjednik, tko će biti u logistici?
f: Kako je po vama trebao reagirati Bilić?
Ne znam što je on trebao napraviti. Prošao je kroz jedan jako težak period, možda ga je to sve izgradilo, dotaknuo je zvijezdu, pa je otišao pod zemlju. Treba nam ipak malo umjerenosti. Ja sam ga među prvima osudio, jer nakon Eura u Austriji mi smo padali. A po hijerarhiji je on odgovoran. Pep Guardiola je otišao kada nije ispunio rezultat koji je pred sebe postavio. I to je nešto najpoštenije. Pokazao je gard.
f: Da li vam je bilo na kraju žao Barcelone?
Mogu reći samo da sam uživao o najboljem nogometu koji je ovo čovječanstvo moglo vidjeti. Pokazalo se da niti taj sustav nije savršen, ali Guardiolina Barca je nogomet učinila neodoljivim. Jer je za mene u konačnici ideja i nadigravanje ipak pobijedila destrukciju.
f: Vaš Chelsea je u finalu Lige prvaka. Nitko to nije mogao očekivati. I sada je Bayern favorit. Vjerujete li da Chelsea može do krova Europe?
Što se tiče prognoze ne znam, nisam im vjerovao niti protiv Napolija, niti Barce. Volim Olića i Pranjića, ali navijam za Chelsea. To je jedini klub u mojoj nogometnoj karijeri kojem sam ja ostao dužan prema mojim mjerilima. Imao sam problem s ozljedom, želio sam, ali nisam uspio toliko dati koliko sam namjeravao. Na meni su uglavnom svi klubovi profitirali, a njima sam, sjećam se, ostao dužan. Rijetko sam kad podbacio. Nije mene krasio neki potez, nego zalaganje i srčanost. Idem gledati tu utakmicu, dobio sam kartu od Chelseaja i želim zagrliti svog bivšeg suigrača Di Mattea.