Izdanje:
Otkud sad ovo? Bilo je to često pitanje proteklih dana. Gledatelji navikli na višetjedno pripetavanje pjesama koje se natječu za Doru i koja će nas predstavljati na “Pjesmi Eurovizije”, bili su nemalo iznenađeni ovogodišnjom odlukom da nema natjecanja, nema polufinala i finala, nema žirija ni glasovanja telefonom – sve je riješeno, pjevat će Nina Badrić, a pjesma se zove “Nebo”. I, sve je po propisima. Eurovizija uopće ne određuje način na koji će pojedina televizija, odnosno država, odabrati pjesmu koja će je predstavljati. Bilo je svega u povijesti “Pjesme Eurovizije”, i izvlačenja iz bubnja, i izabranih pjevača za koje su se raspisivali natječaji za pjesme i izabranih pjesama za koje su se natjecali pjevači, višednevnih pa i višetjednih izlučnih emisija i velikih finala, kao što je bilo u nas.
Ima neizvjesnosti i šarma u takvim formama, ali rezultati su redovito bili osrednji pa i loši. Još su i imali smisla u bivšoj državi kad se moglo navijati za svoju pjesmu, a i Televizija Zagreb je imala zavidnih uspjeha sa svojim pjesmama, čak je i pobijedila s Dujmićevom pjesmom. Nova Europa s raspadnutom Jugoslavijom i isto takvim Sovjetskim Savezom, donijela je “Pjesmi Eurovizije” u miraz čudo novih država i članica, ali isto tako i nove moćne lobije, pa ne dijele samo Skandinavci jedni drugima bodove, već to čine i Balkanci i bivše sovjetske države. Nije više izbor za Eurosong poligon koji će iznjedriti nove talente, tamo treba ići s prokušanim adutima, a Nina Badrić to zasigurno jest.