Izdanje:
Četrdesetpetogodišnji Nenad Ban među najboljim je mladim hrvatskim znanstvenicima u svijetu. Ban i njegovi suradnici iz Švicarskog federalnog tehnološkog instituta u Zürichu (ETH) razriješili su strukturu ribosoma, staničnih tvornica proteina, u višim organizmima. Otkriće, objavljeno nedavno u prestižnom časopisu Science, imalo je golemi odjek, ne samo u stručnim krugovima već i u javnosti uopće. Dr. Ban je u SADu radio u timu Thomasa Steitza koji je 2009. godine nagrađen Nobelovom nagradom za kemiju i to za znanstveno objašnjenje trodimenzionalnog oblika ribosoma u bakteriji. Podsjetimo, toj je velikoj nagradi pridonio i naš znanstvenik.
f: Što za život čovjeka znači vaše posljednje otkriće?
Ribosomi u višim organizmi-ma, tzv. eukariotski ribosomi, među najsloženijim su staničnim strojevima. Imaju ključnu ulogu u životu na zemlji, jer su odgovor-ni za sintezu proteina na osnovi genetske informacije pohranjene u DNK molekulama. Sinteza prote-ina je regulirana tijekom životnog ciklusa stanica i tijekom razvoja organizma te različitih tkiva i organa. Ova se regulacija sinteze proteina poremeti u situacijama virusnih infekcija, ali i kada se stanice transformiraju u tumorske stanice. Otkrivanjem strukture eu-kariotskog ribosoma danas znamo gdje su locirane kontrolne točke na ribosomu na koje bi se moglo djelovati lijekovima.
f: Dakle, otvorili ste mogućnost za razvoj novih lijekova?
Uz ulogu u bazičnim staničnim procesima, ribosomi su često mjesto djelovanja različitih lijekova. I koristeći se strukturama bakterijskih i eukariotskih ribosoma bit će moguće razvijati bolje antibiotike u borbi protiv rezistentnih bakterijskih sojeva. Uspoređivanje struktura bakterijskog ribosoma s eukariotskim ribosomom olakšava razvijanje novih antibiotika koji djeluju isključivo na bakterijske stanice. Pored toga, naša publikacija na temu velikih eukariotskih ribosomskih podjedinica prikazuje i vezivanje spoja koji sprečava sintezu proteina. Taj spoj se veže na isto mjesto na eukariotskom ribosomu kao i prirodni spojevi s jakim protutumorskim djelovanjem, budući da rast tumora zahtjeva jako aktivnu sintezu proteina za 43 koju su odgovorni ribosomi.
f: Konkretna primjena?
Kompanije koje se bave razvojem novih antibiotika vjerojatno će se prve početi koristiti strukturom eukariotskog ribosoma. Večer nakon što je rad objavljen u Scienceu javili su mi se iz jedne kompanije i na osnovi našega otkrića oni će vjerojatno početi razvijati spojeve koji bi se mogli koristiti kao antifungalni antibiotici. Kao dugoročni cilj moguće se koristiti strukturom eukariotskog ribosoma i za razvoj spojeva koji djeluju protiv virusa, jer virusi mogu reprogramirati stanične ribosome tako da sintetiziraju samo virusne proteine. Dakle, spojevi koji bi se vezali na ribosom i spriječili da ih virus “otme” bili bi korisni kao lijekovi protiv virusnih oboljenja.
f: Brojni su komentari da je ovo vaše otkriće vrijedno Nobela.
Kako to komentirate i što mu daje toliku težinu? Takvi su komentari senzacionalistički i nemaju osnove. Naši su rezultati značajni, ali to nije isto kao što je bilo kad smo prvi puta vidjeti ribosom. Mnoge karakteristike eukariotskog ribosoma imaju sličnosti s bakterijskim, ali i mnogo je zanimljivih razlika koje su odgovorne za dodatne stanične procese u višim organizmima. S obzirom na to da je na temu ribosoma Nobelova nagrada dodijeljena prije dvije godine, ovo područje istraživanja neće biti u kompeticiji još mnogo godina. Velika otkrića u znanosti ne događaju jednom godišnje ili jednom u desetljeću. Svaki je znanstvenik sretan ako u znanstvenoj karijeri ima više prilika publicirati rezultate koji značajno utječu na određeno područje u znanosti.
f: Ipak, reakcije međunarodne znanstvene zajednice doista su impresivne?
Da, naše istraživanje na eukariotskom ribosomu je bilo jako zapaženo u znanstvenim krugovima. Nas prvi članak na temu male ribosomske podjedinice izašao je početkom ove godine u znanstvenom časopisu uz komentar Venki Ramakrishnana, jednog od znanstvenika nagrađenih Nobelovom nagradom za rad na ribosomima. On je taj rad usporedio s radovima koji su po prvi puta opisali strukturu prokariotskog ribosoma (bakterijskog) 2000. Naši članci o eukariotskom ribosomu sada omogućuju da otkrijemo kako oni funkcioniraju. Do sada su ova istraživanja bila “tapkanje u mraku”, jer bez strukture jako je teško i smisliti i interpretirati eksperimente da bi se doznalo nešto novo o procesu. Za usporedbu, zamislite koliko bi u srednjem vijeku čovjeku bilo teško razumjeti kako funkcionira automobil, a vidi ga samo izvana, a ne može ga rastaviti ni proučiti.
f: Vjerujem da je bilo i čestitki iz Hrvatske. S kim surađujete iz domovine?
Mnogi su mi se javili, a u stalnom sam kontaktu s profesoricom Ivanom Weygand-Durašević i akademikom Željkom Kučanom koji mi je bio mentor za diplomski rad u Zagrebu. Oni su i jako utjecali na moje kasnije odluke kao znanstvenika jer su istraživali proces sinteze proteina pa mi je iskustvo u njihovom laboratoriju u potpunosti učvrstilo zanimanje za istraživanje ribosoma.
f: Razmišljate li uopće o povratku u Hrvatsku?
Ne, jer se, na žalost, u Hrvatskoj ne bih mogao baviti znanošću koja me zanima. Ali, za ljude koji se bave znanošću, preseliti se iz zemlje u zemlju ili iz grada u grad je posve uobičajeno. Vrlo je malo znanstvenika koji rade u gradu u kojem su odrasli. A zašto sam baš u Institutu u Zürichu? Jer je jedno od najpoznatijih sveučilišta u svijetu, posebno za područje kemije i strukturalne biologije. U mojem području postoji svega nekoliko sveučilišta na svijetu usporediva s ETH-om. A da bi bilo moguće baviti se znanstvenim istraživanjima na najvišoj razini potrebno je imati snažnu podršku sveučilišta i biti okružen izvrsnim kolegama. Samo se u takvim uvjetima mogu postići vrhunski znanstveni rezultati.
f: Zašto hrvatski znanstvenik mora otići iz domovine da uspio?
Velika je šteta što mnogi znanstvenici odlaze iz Hrvatske, a to znači da naša zemlja još nema optimalnih uvjeta da bi se razvila kompetitivna i široka znanstvena baza koja bi zaustavila ‘odljev mozgova’. U znanost treba ulagati na svim razinama. Sveučilišta i znanstvene institucije trebaju imati modernu opremu, znanstvenici trebaju imati kompetitivne plaće, treba uspostaviti sustav nagrađivanja i objektivnog vrednovanja znanstvenog uspjeha na svim razinama, od studenata to profesora. To nije lako usred krize, ali takva ulaganja Radio sam noćne smjene na Medicini da zaradim 50 dolara za prijave za stipendije Zbog koncerta Davida Bowieja u Zagrebu skoro sam propustio let u Los Angelesu i studij u SAD-u Odbio sam mnoge američke ponude i otišao u Švicarsku, iako nisam znao ni riječ njemačkog nose dugoročne dobre posljedice za društvo.
f: Što je presudilo u izboru znanstvene karijere i za odlazak u inozemstvo? Od malena sam bio okružen znanošću. Otac mi je bio profesor kemije, a majka je do prije nekoliko godina predavala biologiju na PMF-u. Prvo sam se zainteresirao za biologiju mora jer volim ronjenje, a na fakultetu, fasciniran predavanjima Željka Kučana, za biokemiju i molekularnu biologiju Godine 1989. natjecao sam se za stipendiju na tri sveučilišta u SAD-u i dobio dvije ponude. Jedino mjesto gdje nisam bio primljen bio je Yale, no, tamo sam otišao nakon doktorata što pokazuje da nikada ne treba odustati od dugoročne vizije. Nije bilo jednostavno natjecati se za te stipendije, jer je svaka prijava koštala 50 dolara, a novac sam zaradio radeći noćne smjene na Medicinskom fakultetu tijekom zadnje dvije godine studija biologije u Zagrebu. Kišnu večer i noć uoči putovanja na studij u SAD proveo sam na koncertu Davida Bowieja u Zagrebu i skoro propustio let u Los Angeles.
f: Koji su vam bili prijelomni trenuci u karijeri? Na sveučilištu u Kaliforniji otkrio sam strukturalnu biologiju i počeo planirati kako ću riješiti strukturu ribosoma. Kada sam doktorirao Thomas Steitz na Yale sveučilištu ponudio mi je poziciju u laboratoriju i spomenuo da je zainteresiran za rad na ribosomu. To je bio možda prijelomni trenutak u mojoj karijeri jer sam osjetio da su Yale i Steitzov laboratorij mjesto gdje se može riješiti takav veliki problem u znanosti. Pet godina kasnije uspio sam vizualizirati aktivni centar ribosoma koji je bio skriven od pogleda četiri milijarde godina od kada postoji život na zemlji. Drugi prijelomni trenutak bio je dolazak u Švicarsku. Imao sam nekoliko ponuda vrhunskih sveučilišta u Americi uključujući i sveučilište u Berkeleyu, ali odlučio sam se za ETH unatoč tome što nisam govorio niti riječ njemačkog jezika. Ali, odluka se pokazala ključnom za uspješan nastavak moje karijere i istraživanje na ribosomima u višim organizmima. Nagrade ili članstva u organizacijama ne bih svrstao u kategoriju događaja koji određuju nečiju karijeru. Najvažnije odluke su gdje, kada i kako riješiti ključno pitanje u znanosti.
f: Jeste li još uvijek član Znanstvenog vijeća MedILS-a u Splitu i što mislite o “eliksiru” Miroslava Radmana, o njegovoj teoriji da je antioksidacija put za usporavanje starenja te o brojnim kritikama koje je doživio? Još uvijek sam član znanstvenog vijeća MedILS-a, ali već dugo nisam posjetio Institut. Što se tiče antioksidacijakog eliksira, već se odavno zna da su spojevi s takvim svojstvima važni sastojci zdrave hrane. Još je 1937. Albert SzentGyörgyi dobio Nobelovu nagradu za otkriće vitamina C kao spoja sa snažnim protuoksidacijskim djelovanjem. Linus Pauling, dvostruki nobelovac, bio je uvjeren da velike količine vitamina C mogu sprečavati prehlade i produžiti život ljudima koji boluju od raka. Kasnija klinička testiranja nisu to i znanstveno potvrdila. Za usporedbu, ADR Energizer je ekstrakt prirodnih spojeva s jakim antioksidacijskim svojstvima, ali bez dodatnih istraživanja nije moguće ustanoviti usporava li starenje. Osobno mislim da je najvažnija zdrava prehrana i bavljenje sportom, a ne iluzija u magičnu pilulu. Na žalost, ljudi ponekad ulažu velike nade u takve dodatke prehrani pa se odriču provjerenih medicinskih procedura. Očiti primjer je i Steve Jobs koji se godinu dana liječio alternativnom medicinom nakon što mu je dijagnosticiran sporo rastući rak gušterače. Da je operiran odmah nakon dijagnoze, velika je šansa da bi bio izliječen.
f: Kako usklađujete obiteljski život sa životom, kako vas često opisuju, ‘briljantnoga’ znanstvenika?
Nije jednostavno, jer lako je postati opsjednut znanstvenim problemom i zaboraviti na sve ostalo. Situacija postaje malo bolja u trenutku kada rezultati privuku u grupu izuzetno talentirane znanstvenike pa laboratorij dobije vlastitu energiju i više nije potrebno nadgledati svaki detalj projekta. Moja žena Eilika je također u znanosti i obveze usklađujemo kako bismo se uspješno mogli baviti znanošću i brinuti za dva živahna sina. Neki je dan osmogodišnji Ivo negdje pročitao da se ljuska jajeta može otopiti octenom kiselinom, pa sam u njegovu školu morao nositi sirova jaja bez ljuske, koja su bila okružena tankom ovojnicom, da bi Ivo svima pokazao rezultat eksperimenta.