Izdanje:
U naplavinama što stranih što domaćih sapunica kao rijedak biser izronilo je ponovljeno emitiranje serije “U registraturi”. Ma kakva jugonostalgija, žeđ je to za dobrim domaćim serijama, posebno onim rađenim po klasicima hrvatske književnosti. I nije točno da su se nekad znale bolje raditi takve serije, imamo mi i redatelja i glumaca i tekstova, a i urednika koji bi nas mogli razveseliti nekim novim ekranizacijama. Naravno, opet je u pitanju novac. Jer budžet Dramskog programa više se bavi produkcijom i koprodukcijom hrvatskih filmova (svaka im čast na tome) i financiranjem vanjskih produkcija (što se može, zakon je takav) nego onim što bi mu trebao biti primarni cilj – proizvodnjom kvalitetnih dramskih serija i programa. Gotovo sve kvalitetne serije koje vrijedi ponovno vidjeti nastale su prije devedesetih što je paradoks da su najbolji hrvatski dramski programi nastali u vrijeme Jugoslavije, a otkad je samostalne države mogu se na prste izbrojati. Rješenje je jednostavno, stari bi ljudi rekli: dajte dite materi, treba omogućiti Dramskom programu da stvori programe koje ćemo s jednakim zadovoljstvom pogledati ponovno za nekih dvadeset, trideset godina.