Izdanje:
I dok je Dalibor Matanić u zadnjih 10 godina uspio uglavnom dobivajući pare od raznih fondova snimiti čak 7 dugometražnih filmova (Ante Babaja je recimo u cijeloj karijeri snimio 5, Zafranović 8, Vrdoljak 11, a Mimica 12, da spomenemo samo neke od klasika hrvatskog filma), neki možda i talentiraniji ljudi od njega moraju nalaziti neusporedivo teže načine da bi se izrazili na velikom platnu. Vjeran Vukašinović i Ines Šulj sedam godina su s vlastitim vrlo ograničenim sredstvima snimali svoj debitantski film, a kad su ga napokon dovršili i prikazali, ni pozitivne kritike, ni nagrada na Vukovar Film Festivalu nije bila dovoljna da dobiju bilo kakav novac od HAVC-a. Šteta, jer je “Odredište nepoznato” onaj tip filma koji kronično nedostaje našoj produkciji. Radi se o tipičnom nezavisnom filmu ceste, žanru koji često “služi” kao vježbalište za nove režisere (pogotovo u Americi), a uz to i o nepretencioznoj slackerskoj komediji. U njoj dva prijatelja pokušavaju poluraspadnutim autom doći do mora, a na tom će putu, baš po pravilima žanra, susresti mnoge bizarne likove i dati se uvući u razne sulude situacije. Nemojte nas krivo shvatiti, “Odredište nepoznato” nije nikakvo remek djelo. Ali da naša produkcija svake godine izbaci bar tri ovakva solidna uratka, moglo bi se reći da hrvatski film ima smisla. U svakom slučaju radi se o dobroj posjetnici za dvoje mladih režisera, kojima bi svakako trebalo dati šansu (čitaj: novac) u budućnosti.