Izdanje:
Je li dekan Filozofskog fakulteta Damir Boras odlučio na čistinu istjerati ministra Radovana Fuchsa, ili se u njihovim prepucavanjima oko toga tko treba platiti dug za upis studenata može nazrijeti zajednička akcija kojom bi se taj problem trebao prebaciti na novu vladu? Zahtjev za besplatnim studiranjem koštao je HDZ-ovu vladu živaca i nepopularnosti, a ustraje li Fuchs u svojoj nakani da ništa ne riješi do kraja svog mandata mogao bi se gnjev studenata sručiti na sljedeću vladu. Dekan Boras je, naime, izjavio da fakultet do parlamentarnih izbora studentima druge i treće godine neće naplaćivati školarine, i da očekuje da će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta do tada pronaći potreban novac.
Na prve izazove, koji su počeli već kada su studenti Filozofskog fakulteta 28. rujna blokirali referadu za upis, nezadovoljni jer ne znaju po kojem će modelu plaćati studij, Fuchs je reagirao objašnjenjem da su školarine stvar odluke fakulteta, a ne ministarstva. Boras je uzvratio da se radi o 5,5 milijuna kuna, novcu kojeg fakultet nema, a ministarstvu ga ne bi trebalo biti teško naći. Fuchs je potvrdio da je Vlada donijela odluku po kojoj će “isti režim studiranja vrijediti i sljedeće godine”, ali i izjavio da se radi o “jednostranoj godišnjoj odluci Vlade, što znači da ne postoji nikakva zakonska obveza” te stoga sve ostaje na Fakultetu. Tim je stavom odnos zapečaćen, Fuchs novac neće dati, a fakulteti neka rade što hoće.
Studente ne zanima vlada
No, štiti li Boras doista svoje studente pritišćući Fuchsa i raskrinkavajući bijedu njegovih ne tako davnih obećanja da će svi studenti imati besplatni upis i neće plaćati školarinu, ako ispunjavaju uvjete ili je, kako tvrde upućeni, svjesno upao u političku igru? I da li, u sveopćem rasapu vladajućih, Fuchs namjerno prebacuje probleme na novu vladu? Pa, ako bude HDZ-ova rješenje se može i onda tražiti, a ako bude Kukuriku vlada neka se oni, odmah na početku, bave nezadovoljstvom studenata. Jedan od zagovornika besplatnog studiranja, docent na Filozofskom fakultetu, Mato Kapović, ne troši puno riječi na razmatranje tko će biti kriv ili zaslužan.
Ne zanima ga hoće li troškove podmiriti ova ili sljedeća vlada. -To je nebitno. Neka se postave kako god znaju. Financiranje obrazovanja je politička stvar. Nefinanciranje se ne smije tolerirati, studiranje se mora plaćati iz poreza kojeg plaćamo - izravno poručuje Kapović podržavajući odluku Vijeća fakulteta da dug prebaci na Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. No za one koji se spremaju preuzeti vlast natezanje između dekana i ministra ima jasnu političku dimenziju, svjesni su posljedica Fuchsova ponašanja, a zanima ih i što znače riječi dekana da do izbora neće naplaćivati školarinu? U Kukuriku koaliciji od odgovornog ministra očekuju da, ili donese jasan ugovor o besplatnom studiranju i na taj način obveže i sljedeću vlast, ili da, u projekciji proračuna za prvi kvartal sljedeće godine, izbori odgovarajući novac kako bi nova vlada dug mogla podmiriti već u svojim prvim koracima.
Sveučilišni profesor Gvozden Flego, saborski zastupnik SDP-a i mogući novi ministar obrazovanja, smatra da, ne donesu li se takve odluke, “stvari neće biti moguće rješavati”. - O Fuchsu ovisi hoće li studiranje biti besplatno. Ako za to ne budu osigurana sredstva u proračunu za prvo tromjesečje onda će se problem moći rješavati tek od sljedeće akademske godine. Nadam se ipak da će ministar donijeti i provesti odluku o besplatnom studiranju i u ovoj akademskoj godini - kaže donekle pomirljivo Flego.
Kaos uoči izbora
No kako je moguće i da se to ne dogodi, jer Fuchs ministar nije odvojen od Fuchsa HDZ-ovog političara, Flego smatra da jedan od prvih poteza sljedeće vlade treba biti osiguravanje novca za besplatno studiranje, ali upozorava i na vremenski jaz koji će se otvoriti zbog razlike između privremenog i redovnog proračuna. Ne bude li, naime, u startu novca koji je namijenjen za školarine, a moguće je da ga ne bude, on smatra da će se moći namaknuti jedino rebalansom proračuna. A to već na samom početku za novu vladu otvara dodatna pitanja kome uzeti da bi se taj dio financija namirio. Kako se radi o proceduri za koju je potrebno vrijeme postoji opravdana bojazan da će studenti ponovo na ulice tražeći besplatno studiranje, ovoga puta od nove vlade, koja će moći spominjati Fuchsa kao krivca, ali joj to neće pomoći, jer će studenti tražiti da Kukuriku ispuni svoja obećanja o besplatnom studiranju.
Svjesna je toga i HNS-ova Vesna Pusić, koju je odluka dekana Borasa da se do izbora neće plaćati školarina i nasmijala i iznenadila. - Što to znači da se školarina neće naplaćivati do izbora? Kakav su datum izbori za Zagrebačko sveučilište? Moram reći da je dekan Boras, odnosno Vijeće fakulteta, izabralo vrlo neobičnu prekretnicu. Politički izbori su datum za Sabor i Vladu, a ne za fakultete. Za njih su važni izbori dekana ili rektora. Fakulteti nešto mogu rješavati do konca akademske godine, a ne do parlamentarnih izbora ili nakon njih. Očito je da se želi skinuti pritisak s ove Vlade i prebaciti na buduću - smatra V. Pusić, ne odbacujući ni pomisao da se uoči izbora namjerno izaziva dodatni kaos, koji bi oštricu nezadovoljstva trebao usmjeriti ka novoj vladi. Reakcije opozicije pokazuju da bi usvajanje privremenog proračuna moglo biti još jedna od burnih točaka saborske sjednice na kojoj bi s vladajućima mogli mogli razmijeniti žestoke riječi, između ostalog i o financiranju obrazovanja.
Premda će se SDSS, odnosno Milorad Pupovac, također profesor na Filozofskom fakultetu i koalicijski partner HDZ-a, založiti da se odluka fakulteta provede i da se potreban novac ugradi u tranzicijski proračun moglo bi se dogoditi da ih HDZ namjerno ostavi na cjedilu, moleći boga da se (i) studentsko nezadovoljstvo što prije prelije na Kukuriku vladu tim prije što ni ona ne obećava potpuno besplatno studiranje. A ne bude li ta vlada imala brzo i efikasno rješenje za takav scenarij poskliznut će se na prvom od brojnih problema koje nasljeđuju dobiju li izbore. Njihovo obećanje iz Plana 21 da će ‘u javnim ustanovama školovanje biti besplatno za uspješne i redovite učenike i studente’ u tom bi slučaju došlo u pitanje - pa makar se radilo i o jednoj akademskoj godini - a samim tim bi se urušila cijela piramida zapisana u 7. poglavlju Plana 21 u kojoj se žestoko kritizira postojeća ‘kaotična obrazovna politika’. Tko će im vjerovati da će ostvariti sve ostalo, ako ne budu u stanju izvršiti ono osnovno? Mogli bi, na svoj užas, vrlo brzo završiti ismijani poput svojedobnog Primorčevog projekta “društva znanja”.