Izdanje:
Marko Lukunić/Pixsell
Jesu li vas zvali u Poreznu upravu?
Da, u petak sam bio tamo.
f: Što su zapravo tražili od vas?
Ništa posebno. Dva dana prije dobio sam poziv da se javim kako bih uzeo formulare koje trebam ispuniti i vratiti u roku od pet dana.
f: Nikad vas prije nisu zvali?
Ne, kao građanina nisu.
f: Je li vam zasmetao poziv?
Nije, nema ništa čudno u tome što Porezna uprava radi svoj posao. Trebalo bi biti normalno da poreznici kontroliraju rad kompanija i financijsku disciplinu građana. U tvrtkama Atlantic Grupe poreznici su bili više puta i zaista ne vidim ništa posebno u tome što su i mene pozvali. Činjenica je da u našem društvu ima jako puno netransparentnosti, ne samo u gospodarstvu, nego i među građanima. Više sam puta govorio o potrebi da se država obračuna sa svim oblicima sive i crne ekonomije i da u Hrvatskoj u mnogim slučajevima postoji nesrazmjer prihoda i imovine.
f: Rekli ste da ste poziv dobili dva dana prije nego što ste otišli u Poreznu. Znači da su mediji za njega doznali prije vas?
Da. Smatram da nije primjereno da za poziv saznam od novinara, ne samo ja nego bilo tko. Ovakvo curenje informacija vrlo lako može stigmatizirati ljude. Ne osjećam se prozvanim, to više što osobno nemam izazova u tom pogledu, ali smatram da ljudi imaju pravo na privatnost, posebno kada su u pitanju tako osjetljive stvari. Tek kad se pravomoćno utvrdi da je netko prekršio propise ili zakone, to se može javno objaviti, jer se inače šalje pogrešna poruka da je kriv svatko tko je pozvan.
f: Znate li otkud je procurila informacija? Budući da do sada niste morali u Poreznu, ispada da je tek ova vlast počela raditi svoj posao, i to najprije preko medija…
Poruka da se počelo raditi automatski implicira da se prije nije radilo. Što se čekalo svih ovih godina ?! Ne zamaram se time otkud cure informacije, ali se pitam hoće li osobne i vrlo povjerljive informacije o imovini, stanjima osobnih računa i privatnim ulaganjima također iscuriti u javnost. Mislim da se političke poruke ne bi smjele lomiti preko leđa građana. Pred zakonom moramo svi biti jednaki, no ironično je da je u pokušaju da se prenese ta poruka učinjeno upravo suprotno. Međutim, želim naglasiti da curenje informacija iz javne uprave nikoga ne opravdava ako je počinio prekršaj. Dugo ukazujem na potrebu da se poštuje država i plaćaju porezi. Javna uprava ne smije ni građanima ni kompanijama tolerirati poreznu evaziju koja rezultira nelojalnom konkurencijom. Pitanje fiskalne discipline prije svega odražava odnos cjelokupnog društva prema državi, to je patriotizam kakav trebamo graditi.
f: Jesu li vaši prihodi i rashodi u posljednje tri godine u nesrazmjeru?
Kod mene nema nesrazmjera niti mi je to pitanje postavljeno. Osim što sam preuzeo formulare, nisam ni tražio nikakve druge informacije. Poreznici ne moraju objašnjavati zašto nekoga zovu, to je njihovo pravo. Formularom se zapravo želi utvrditi imovinska kartica, jer Porezna uprava nema cjelovitu sliku za svakog građanina i ovaj formular mi izgleda kao neki start koji će poreznicima u budućnosti olakšati posao. Formom upravo podsjeća na imovinsku karticu koju ispunjavaju državni dužnosnici, koja je, međutim, javni dokument.
f: Kako ocjenjujete prvo razdoblje rada nove Vlade? Jesu li mjere koje su donijeli dovoljne za izlazak iz krize?
Nakon što je Vlada imenovana, prioritet je bio proračun. Međunarodnoj i stručnoj javnosti trebalo je dokazati da Vlada kontrolira situaciju i da može sniziti proračunski deficit. Već tada sam rekao da je predviđeni iznos smanjenja deficita nedovoljan i da bi morao biti dvostruko veći, odnosno da ne smije biti niži od sedam milijardi kuna. Netko može reći da je lako govoriti, a teže napraviti, no, kao i onda i sad tvrdim da se u startu nedovoljno ambiciozno i hrabro ušlo u promjene. S druge strane, svjestan sam da je za mnoge bitne reforme nužno mijenjati i zakone. Ako gledamo svjetonazorski, ova je Vlada napravila znatan napredak u odnosu na prethodne. Vladavina HDZ-a, posebno za vrijeme Ive Sanadera, bila je tragična za Hrvatsku, i to iz dva razloga: veći dio tog razdoblja bila je izvrsna konjunktura, gospodarska aktivnost u Europi – o kojoj mi značajno ovisimo – bila je u stalnom rastu, kapital je bio dostupan i jeftin, tako da se Hrvatska dodatno zadužila, ali su sredstva uložena neracionalno i bez dugoročne strategije nužne za razvoj. Kod premijera Zorana Milanovića i njegove Vlade očita je promjena i znatno odgovornije razmišljanje o društvu.
f: Što nedostaje da bi ocjena bila povoljnija?
I dalje nemamo strategiju, posebno za dugoročan razvoj. Također, svjedoci smo dosta nespretnog kadroviranja i odabira ljudi za iznimno važne pozicije. Ponekad se stječe dojam da je ova Vlada iznenađena činjenicom da se našla na vlasti, premda je i šira javnost prilično izvjesno predosjećala tko će biti pobjednik izbora. Jasno je da suministri politički predisponirani, ali treba biti iskren i realan - kadrovski gledano Hrvatskoj nedostaju stručnjaci-upravljači. Potrebno je više stotina ljudi koji razumiju vođenje tako kompliciranih velikih sustava kao što su državna poduzeća, javna uprava... Hrvatskoj nedostaje takvih kadrova.
f: Kako gledate na najavljeni val investicija u građevinskom i energetskom sektoru?
Nama nedostaju bilo kakve investicije i svaka je dobrodošla, ali mislim da se ne možemo oslanjati pretežito na investicije države kroz javna poduzeća. Sjetite se vremena kad smo gradili autoceste. Do danas nismo uspjeli stvoriti velike konkurentne kompanije koje bi takve poslove sada mogle raditi izvan države. Umjesto toga, građevinske tvrtke praktički su pred propašću. I to je još jedna velika hrvatska tragedija. Investicijski ciklus stvorio je veliku financijsku obavezu države s kreditima koji sada dolaze na naplatu, a u dosta dugom vremenskom periodu država i tvrtke koje rade u njoj nisu postale konkurentne. Uloga države je prije svega stvaranje takvog okruženja koje će poticati investicije privatnog sektora.
f: Konkurentnost je i inače jedna od najbolnijih hrvatskih tema…
Danas je situacija za tvrtke iznimno teška. Dovoljno govori podatak da sve više multinacionalnih kompanija napušta Hrvatsku kao mjesto regionalnog centra i seli se u Srbiju ili Rumunjsku, ranije u Mađarsku, gdje su porezi i trošak poslovanja znatno niži nego u Hrvatskoj, s puno manje birokratskih prepreka. Nedavno sam razgovarao s predstavnicima najznačajnije svjetske konzultantske kuće koja je ranije imala regionalni centar u Zagrebu. Taj se centar sada sveo na mali ured. U Hrvatskoj nemaju previše posla, ali jednak problem su bili preveliki troškovi poslovanja, prvenstveno porezna presija, jednostavno su otišli.
f: Do određenih promjena u državi je ipak došlo?
Jest. Vlada uvodi red koji je sve vidljiviji. Postoje i trendovi štednje, primarno kroz smanjenje deficita tekućeg proračuna, ali i dalje nedostaje šira slika na dulji rok i dovoljan broj kvalitetnih ljudi. Dobro je to što premijer ima dovoljno ljudskog i političkog kredibiliteta da može ući u dijalog sa sindikatima i drugim interesnim skupinama, poput poljoprivrednika. On ima tu snagu, ali u promjene mora krenuti što prije. Vjerujem da postoje i određeni razgovori koji široj javnosti nisu poznati, jer Hrvatska nužno treba reforme, promjene zakona i sigurno određene redukcije komfora koji uživaju različite skupine građana. Puno govori reakcija rejting-agencija koje su rekle da zadržavaju postojeći rejting još šest do devet mjeseci, što znači da će nakon turističke sezone opet doći i vidjeti jesmo li postavili stvari na čistinu. Ne možemo se opustiti da smo kupili neko vrijeme, jer je to vrijeme zapravo – sutra.
f: Projekcije neovisnih analitičara, kojima se priklonio i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, govore da ni ove godine neće doći do gospodarskog rasta. U Vladi tvrde drukčije.
Mislim da rasta neće biti. Nitko ne bi bio sretniji od mene da me vrijeme demantira. Ali ako i dođe do pada od jedan posto, ne bismo to trebali doživjeti dramatično. Rast od 0,8 posto najavljen je odmah nakon izbora pod utjecajem ukupne atmosfere i više ga vidim kao pokušaj da se građanima ulije malo optimizma. Ako dođe do pada, važno je da on ne bude veći od jedan posto. To će biti jedan od ključnih indikatora za moguće smanjenje kreditnog rejtinga, što automatski povećava kreditni rizik države i poskupljuje police osiguranja na kredite za Hrvatsku. Danas smo po tom kriteriju u srednjoj i istočnoj Europi pri vrhu, jedino su Mađari ispod nas. Još veći pad bio bi tragičan, jer bi taj dodatni teret morali svi platiti, posebno tvrtke, jer one teško mogu imati povoljniji kreditni rejting od države. Vrlo ćemo brzo proći to međuvrijeme i doznati jesu li promjene dovoljno brze i temeljite te koliko su smislene i održive.
f: Štednja je nužna, međutim za rast su još važnije investicije. Velika državna ulaganja se, kako ste rekli, nisu pokazala dovoljno učinkovitima, a privatni sektor nema novca, odnosno taj novac je preskup. Gdje možemo pronaći novac?
Država ima limitirane izvore. Nešto će dobiti od prodaje imovine koja nema strateški značaj i imovine koja nije u funkciji. Dio novca može se dobiti od iznajmljivanja ili davanja u koncesiju imovine koju ne treba prodavati, ali bi ju trebalo dati nekome drugom na upravljanje. Priče da ne treba davati koncesije kad mi možemo sve sami su jeftina demagogija. Nije svatko jednako dobar upravljač. Ne znamo sve sami raditi i to nije kraj svijeta. Ne vidim ništa loše u tome da dio imovine damo u koncesiju nekome tko ima relevantne reference za određenu djelatnost, tko bi to riješio na bolji način. Tim prije što nemamo puno mogućnosti niti smo bogata država s velikim zalihama sredstava pa možemo biti komotni. Jedan dio novca sigurno ćemo dobiti putem razvojnih banaka, poput Europske banke za obnovu razvoj i Europske investicijske banke, a dio će doći i iz kapitala državnih poduzeća. Međutim, sve je to nedovoljno.
f: Što se onda treba napraviti da bi se ekonomija pokrenula?
Potrebno je stvoriti pretpostavke za novi investicijski ciklus i domaćih i stranih investitora, a to nije jednostavno. Danas svi pokušavaju privući ulagače i to što mi imamo neki projekt koji je potencijalno atraktivan nije dovoljno. Različite države nude na stotine takvih projekata. Kad su prije dosta godina Japanci i Korejci tražili lokaciju za investiranje u autoindustriju Česi i Slovaci su poslali delegacije na razini predsjednika ili potpredsjednika vlada na izravne pregovore, a mi smo poslali novi zakon o poticanju ulaganja misleći da će to impresionirati investitore. Prezentacijski materijal je samo je nulta pretpostavka za posao. Treba poslati prodavače, ljude koji mogu zaključiti biznis. Baš kao što su napravili Slovaci. Mi i inače imamo problem da se sustavno uspoređujemo s većima i jačima od sebe, no ne moramo ići tako daleko kao što su Finska ili Švedska. Pogledajte primjer Slovačke. To je bila nekonkurentna zemlja s visokim stupnjem korupcije, ne osobito dobrim geografskim položajem i nesimpatičnim političkim vrhom. Danas je Slovačka napredna, konkurenta država, prijateljski određena prema investitorima, poželjna ulagačka destinacija. Da bi to postali, trebalo im je deset do dvanaest godina, ali su imali strategiju. Razvili su se s novim investicijama, industrijskom politikom i pametnim poreznim rješenjima.
f: Može li promjena tečaja, o kojoj se sve više govori, pomoći izlasku iz krize?
Atlantic Grupa je i veliki izvoznik i veliki uvoznik. To je vrlo delikatno pitanje, jer bi značajna promjena tečaja dovela do velikih problema u hrvatskom društvu. Uzmimo samo problem švicarskog franka koji muči nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su uzeli kredite u toj valuti. Koliko tek ima onih koji su uzeli kredite vezane uz euro? Puno više. Ako je onakvu reakciju izazvala promjena tečaja franka, zamislite do kakve bi drame došlo da se nešto slično dogodi s eurom. I među građanima i među tvrtkama. Ne vjerujem da bi jednokratna devalvacija bila dobro rješenje. Svjestan sam prigovora izvoznika koji ne misle tako, ali bojim se da bi devalvacija ugrozila preširoki krug tvrtki i građana koji su velikom većinom kreditne obveze vezali uz euro. Nije tečaj osnovni problem naše konkurentnosti, nego neracionalno upravljanje javnom imovinom i birokratske prepreke koje prate svako ulaganje. Pokušajte investirati u, primjerice, hotel na jadranskoj obali. Brzo ćete se susresti s nizom propisa, samovoljom lokalne samouprave, različitim tretmanom jedne općine u odnosu na drugu, sudarom sa središnjom državom, nesinkroniziranim brojem dozvola… Administrativno smo preregulirani, a na puno mjesta postoji mogućnost slobodnog tumačenja propisa. Malo što je standardizirano, što znači da nema jasnih kriterija, a to dovodi do neravnopravnosti pa ono što vrijedi za jedne ne vrijedi za druge. Neki poduzetnici rade bez potrebne dokumentacije, što dovodi do poslovne nestabilnosti, a time i većih troškova ulaganja pa onda i očekivanja većih profita, to su sve rizici koji odvlače investitore.
f: Kako ide Atlantic Grupi u ovim teškim vremenima? U prvom tromjesečju povećali ste prihode?
Radimo izuzetno kvalitetno u odnosu na okruženje i stanje na tržištima na kojima poslujemo. U prvom kvartalu imali smo značajan rast prodaje i operativne dobiti u odnosu na isti kvartal prošle godine, koji je bio osobito bremenit jer je to bio prvi pravi kvartal nakon integracije Droge Kolinske. Postali smo dvostruko veća kompanija nego što smo bili ranije pa je bilo i puno internih izazova. Tada smo imali relativno nisku bazu, pa smo mogli ostvariti iznadprosječan rast i prihoda i operativne dobiti gledano u nominalnim iznosima. Međutim, kriza i pad kupovne moći građana itekako se osjete. Obim trgovine u maloprodaji znatno je smanjen, a u segmentu ugostiteljstva još i više, ne samo na hrvatskom nego i na većini drugih tržišta. Unatoč tome, radimo odlično i ispunjavamo ono što smo najavili investitorima. Ponosan sam na ukupne rezultate i na rezultat koji smo ostvarili na svakom pojedinom tržištu.