Izdanje:
Po medijskim kriterijima život u Hrvatskoj isprepleten je sukobima interesa, ali istodobno ismijavaju se ozbiljne i argumentirane sumnje u sukob interesa, čak i od strane suspektnog počinitelja, koji jako lijepo sam za sebe kaže kako nije duhovni otac, već premijer. Još dalje otišao je zastupnik Damir Kajin koji je nekoć i najmanju sumnju znao pretvoriti u ogroman koruptivni problem. Za T-portal izjavio je kako je spočitavati premijeru noćenje u luksuznom ljetnikovcu bogataša na Hvaru “na granici dobrog ukusa”, s tim da se on jedino pita što je tamo tražio guverner Boris Vujčić. Na koncu je zaključio: “Nedobronamjerni ljudi uvijek će izvlačiti Račanu Vrhovnika i Štroka, Sanaderu Ježića, Jakovčiću Todorića, a Milanoviću Tedeschija”. Naprotiv, i mediji su u sukobu interesa kad ne analiziraju ozbiljnu kompromitaciju najviših državnih dužnosti potkrepljenju šutnjom i uskratom odgovora, dok istodobno, recimo, profesoricu dr. Zlatu Đurđević, nekoć nestranačku članicu Povjerenstva za sukob interesa, kojoj nisu ni pružili šansu da se očituje, bez ikakve ograde osuđuju za sukob interesa jer kritizira ZKP, a nekoć je za nagradu, što joj zakon dopušta, dala dva konkretna mišljenja odvjetnicama koje su pokrenule ocjenu ustavnosti ZKP-a. Neki se sukobi interesa ne mogu izbjeći, ali treba učiniti sve da ih se svede na minimum jer “povjerenje javnosti u integritet, nepristranost, i osobnu nezainteresiranost javnih dužnosnika na javnim položajima može biti ugroženo ako sukob interesa ostane neriješen”, navodi se i u smjernicama OECD-a. Ili se sukobom interesa jedne diskvalificira, a drugima omalovaže sumnje. Svatko sukob interesa definira kako mu odgovara.
DUŽNOSNICI MORAJU BITI PRIMJER DRUGIMA
Predsjednik Ivo Josipović za neke je u sukobu interesa u vezi sa ZAMP-om. Šef oporbe Tomislav Karamarko zbog tvrtke Soboli. Radimir Čačić već je sankcioniran zbog sukoba interesa u bivšoj Vladi, vječno mu spočitavaju Coning, sa Slavkom Linićem i Vladom, te unatoč suđenju u Mađarskoj, uporno se uvaljuje u NO Ine. Bivša ministrica Mirela Holy agitirala je za suprugu autora eko studije za Omblu s kojom se opirala gospodarskoj agresiji. Ministra pravosuđa Orsata Miljenića javni ovršitelji optužuju za sukob interesa u vezi s novim ovršnim zakonima. Propituje se sukob privatnog i javnog kod savjetnica Zinke Bardić i Ankice Mamić. Ministar uprave Arsen Bauk našao se na tapeti lokalnog političara jer mu je otac direktor kamenoloma konkuretnog Jadrankamenu. Državnom odvjetniku Mladenu Bajiću može se zamjeriti sukob interesa u odnosu s nekim novinarima. Stipi Mesiću angažman u Ingri. Željku Rohatinskom prodaju kuće Agrokoru. Željko Kerum nema pojma o sukobu interesa. Milan Bandić je na udaru optužbi zbog Šelendića, Horvatinčića..., Ivan Jakovčić zbog novog pića i Todorića. Za Zdravka Mamića kažu da je sinonim za sukob interesa... “Svi javni dužnosnici, posebno oni na višim položajima, te viši rukovoditelji trebali bi urediti svoje privatne interese tako da se očuva povjerenje javnosti u njihov vlastiti integritet i integritet njihove organizacije, te bi trebali davati primjer drugima. Samo poštivanje ‘slova’ politike koja uređuje sukob interesa ili zakona, ako se usko interpretira, obično neće biti dovoljno da bi potaklo povjerenje javnosti u integritet javnog tijela”, navodi se u smjernicama OECD-a. Stoga je slučaj premijera i guvernera osobito važan i oni bi trebali imati problema s propitivanjem njihova sukoba interesa čak i da nisu pokušali zatajiti svoj boravak kod Emila Tedeschija. Ovako, ostavili su ružan dojam nakon što su uhvaćeni in flagranti.
Osobito premijer, koji je svoj imidž gradio upravo na poštenju, pravednosti i jednakosti sviju pred zakonom. I onda građane koji plaćaju boravišnu pristojbu napravi budalama. I još misli kako će se izvući ako prekrši i Zakon o pravu na pristup informacijama, tako što uporno sa svojim pajdašima odbija odgovoriti je li s njima boravio na Hvaru. Tjedniku Forum sva trojica su to odbila odgovoriti, zatim Večernjem listu, a potom je uporno to premijer odbio reći i Novom listu. Pitanje časti, profesionalnog poštenja i poštivanje načela javnosti od svakog novinara traži da niti jedan sljedeći intervju s premijerom, konferencija za novinare ili izjava za javnost ne proteknu, a da ga se nanovo ne traži da odgovori na pitanja o ozbiljnoj sumnji da njegov privatni interes, prijateljstvo s Tedeschijem, “može utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti”, u kom slučaju prema Zakonu postoji sukob interesa. Je li noćio na Hvaru? Tko je snosio trošak boravka? Zašto nije platio boravišnu pristojbu? Tko je sve od njegove obitelji i prijatelja boravio na Hvaru, te o čijem trošku je sve to bilo organizirano? Je li sličnih druženja bilo i ranije? Umjesto da je samoinicijativno na sva ta pitanja odgovorio, premijer je arogantno ponizio dio javnosti koji nema razumijevanja za njegov koncept “prijateljskog dara”, a zapravo uskraćujući odgovore samo je pojačao dojam o skrivanju nedopustivog. To više što je Milanović kao političar već jednom bio u sukobu interesa kad je prihvatio povoljniji bankovni kredit za stan, što je eklatantan primjer zbog čega karijera političara mora biti čista jer sumnjamo da bi se danas usudio tu uslugu “vratiti” nekim po bankare nepopularnim premijerskim potezom. Također, opravdano je pitati se je li premijer samoinicijativno nakon Hvara, doduše s pravom, ukinuo besplatno reklamiranje vode Atlanticovih konkurenata na sjednicama Vlade tako da se voda više ne toči u originalnim bocama već iz bokala.
Kako jačati povjerenje javnosti
Biti premijer i nečiji prijatelj nije nedopušteno, s pravom ističe premijer, ali u određenim okolnostima te dvije uloge mogu izazvati sumnju u sukob interesa i nepovjerenje u dužnosnika. I to se dogodilo jer je premijer zatajio da će se sastati s Emilom Tedeschijem koji nije “obični”, prosječni poduzetnik. Tedeschi je uoči tog susreta bio u hrvatskoj delegaciji s ministrima Slavkom Linićem i Radimirom Čačićem na sumittu mittu EBRD-a u Londonu, te je njegov glavni menadžer najveći pojedinačni donator SDP-a. Premijer pogrešno misli, ili se samo pravi, kako sukoba interesa nema ako nema neovlaštene radnje, ali “sukob uloga” egzistira bez obzira je li već došlo do njihova ispreplitanja na štetu javnog interesa. I Linić je svojom nekorumpiranošću branio svoj ulazak u Nadzorni odbor Ine, ali otud neslaganje s EU, jer potencijalni sukob interesa uvijek se mora izbjeći kad je to moguće bez obzira na moralni integritet dužnosnika. Milanović je ustvrdio kako ministri u NO Ine ne mogu biti u sukobu interesa jer kao predstavnici manjinskog vlasnika “ne mogu ništa učiniti u smislu sukoba interesa”. Sukob interesa može postojati čak i ako Tedeschi nema izravne poslovne odnose s državom. baveći se prijateljskim vezama dužnosnika, smjernice OECD-a, sugeriraju da se one na odgovarajući način objave pri čemu treba “osigurati jasan i realističan opis onih okolnosti i odnosa koji dovode do situacija u kojima se pojavljuje sukob interesa”, upravo kako bi se potaklo jačanje povjerenja javnosti u vladine institucije. Dakle, OECD preporučuje da se čini sve suprotno od onoga kako je premijer postupio. Dakako, bilo bi zanimljivo čuti i je li se premijer u nove nevolje uvalio sam ili je tako savjetovan, s obzirom da je i Vladina savjetnica za odnose s javnošću, inače i direktorica Madison Consultinga pod ozbiljnom sumnjom u sukob interesa, kako je tu “javnu tajnu” vrlo argumentirano razobličio Index.hr. To što ona volontira u Vladi, za sukob interesa je nebitno. I Povjerenstvo za sukob interesa već je jednom zaključilo kako je relevantno obnašanje dužnosti, “a ne okolnost prima li dužnosnik ili ne prima plaću za dužnost koju obnaša”. Formalnopravno je pitanje potpada li funkcija premijerove savjetnice među dužnosnike koje imenuje Vlada prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa (ZSSI). Pri tomu je nebitno ako klijenti Madisona nisu u poslovnim odnosima s Vladom.
Također, pogrešno je tumačenje Mladena Hrgareka, glavnog direktora Madisona, koje je objavio poslovni.hr, kako Z. Bardić od veljače “ne radi operativno s komercijalnim klijentima”, te da “nije i ne može biti ni u kakvom sukobu interesa, budući da ne donosi nikakve odluke niti vezano za poslovanje državnih tvrtki niti savjetuje u donošenju političkih odluka”. Jer, dolazi u posjed povlaštenih informacija zbog kojih ZSSI inzistira na nespojivosti javne funkcije i članstva u upravljačkim odborima privatnih tvrtki. Isto vrijedi i za Ankicu Mamić, Čačićevu PR agenticu, čiji je klijent Agrokor. Politički je sve jasno, čak i ako formalnopravno nisu dužnosnice, tu praksu treba prekinuti, a zakon mijenjati. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić odbacio je optužbe javnih ovršitelja da je u vezi s donošenjem novog Ovršnog zakona u sukobu interesa, jer osobno nema interes za ukidanje javnih ovršitelja. Miljenić je bio odvjetnik i njegove klijente preuzela je odvjetnica Vesna Alaburić, pa i HPB čije je zastupanje Miljenić preuzeo uoči preuzimanja funkcije ministra, nakon čega je za svog tajnika postavio Damira Kaufmana, predsjednika nadzornog odbora HPB-a. Iskustvo kroz koje ministar sada prolazi, a i gorko iskustvo s kojim se sada bavi hrvatsko pravosuđe, dužnosnicima bi trebalo biti opomena kako je za njihovo dobro pametnije po preuzimanju dužnosti javnost izvijestiti o svim mogućim sukobima interesa. Taj je koncept, posve različit od onoga o kojem premijer govori, očito vrlo jasan ministru Željku Jovanoviću, ali samo kad razmišlja o sportskim problemima i Zdravku Mamiću. No, recimo u slučaju Kalambura, u sukobu stranačkih interesa i javnih razmišljanja koje je imao kao prvi saborski borac protiv korupcije, ostao je bez komentara! O izmjenama zakona i sukobu interesa u sportu bio je jasan: “Cilj nam je bio da ovim promjenama spriječimo svaki potencijalni sukob interesa”. Što to znači ministar bi trebao objasniti premijeru, te ga poučiti što sve može poduzeti da moguće i buduće sukobe interesa eliminira ili svede na minimum. prioritet na Kojeg se čeKa Sabor je prije četiri godine donio Strategiju suzbijanja korupcije u kojoj se navodi kako je sprečavanje korupcije obveza koja proizlazi iz konvencije UN-a protiv korupcije te relevantnih dokumenata Vijeća Europe i EU. “Strategija kao prioritetna područja u borbi protiv korupcije na prvom mjestu ističe sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti”, citat je koji je Povjerenstvo za sukob interesa potaknulo da u lipnju 2009. sačini Smjernice o zabranama za javne dužnosnike. U jednom od izvješća Povjerenstvo ističe kako u tumačenju sukoba interesa u mnogobrojnim konkretnim pojavnim oblicima “još uvijek postoji velik prostor za poboljšanja”, te kako su brojni pojmovi bez definicije pa njegov sadržaj popunjava Povjerenstvo čija je prvenstvena zadaća sprečavanje sukoba interesa, a time i korupcije. Povjerenstvo je još prije tri godine upozorilo kako “Pojam sukoba interesa i smisao njegova sprječavanja još uvijek nisu dovoljno poznati javnosti, ali ni dužnosnicima”.
To je očito i jer ni nakon dva natječaja stari sastav Sabora nije uspio imenovati novo Povjerenstvo, dok stari članovi beznačajno figuriraju do izmjena zakona što je “jedan od naših prioriteta” ustvrdio je šef SDP-ova kluba zastupnika Igor Dragovan. Vidi se kakav im je to prioritet! Otvorio se i novi sukob interesa za kreatore izmjena s pitanjem hoće li i izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa biti negativno opterećene slučajem premijera i guvernera na Hvaru.