Premijerku su na biračkom mjestu naučili reda...

Nedjelja ujutro. Izbori. Na biračkom mjestu 117 na zagrebačkim Ravnicama uobičajena je gužva od kada je susjeda postala premijerka. Skupili se novinari i fotoreporteri kako bi je snimili dok ubacuje glasački listić u kutiju. Međutim, ovaj put ima i nešto više glasača. Toga su se pomalo pribojavali junaci naše priče. “Ako bude gužva, treba li je pustiti preko reda? Bit će puno novinara, što da učinimo?”, jedna misao mijenjala je drugu u glavama članova biračkog odbora. Premda su se dogovorili da nema popusta ni za koga, ipak je nisu ravnodušno dočekali. Nemaš baš svaki dan priliku porazgovarati s tako važnom osobom. I onda je ušla ruku pod ruku sa sinom. Iza njih tjelohranitelji. Zračila je samouvjerenošću, unatoč sada već kroničnom umoru od kampanje. Rutinski se probijala kroz gužvu i došla do biračkog odbora. Uljudno je pozdravila i krenula tražiti osobne dokumente. E sad, koliko god se čovjek trudio biti priseban, ipak je teško ostati potpuno sabran. Premijerka je ispred tebe, pruža ti ruku, a onda se iznenada začuo glas jednog od članova biračkog odbora: “Oprostite, ali red je s lijeve strane!”. Trgnula se Jadranka Kosor. Vjerojatno joj je bilo i neugodno. Pa nije ona takav tip da ide preko reda, da se gura i laktari. Bit će da nije primijetila nekoliko ljudi desno od nje koji su čekali da dođu do glasačkog listića.

Pravila se moraju držati svi

Kako nam je kasnije ispričala predsjednica biračkog odbora, koja je iz osobnih razloga željela ostati anonimna, “idu joj na živce ljudi koji ne vide druge pokraj sebe”. - Još kada sam radila u dućanu, inzistirala sam da kupci poštuju red i zbog toga sam imala problema, jer bi zbog toga izašli iz dućana. Zajedničko mišljenje u biračkom odboru bilo je da se držimo pravila - kaže ona. Na biralištu je prvi reagirao njen kolega s kojim smo također pokušali kontaktirati. Premda je najprije pristao na razgovor, na kraju je od njega ipak odustao. Poslao je tek e-mail u kojem kaže da ne želi biti dio teksta u kojem će se negativno prezentirati Jadranku Kosor. Nas i tako zanima nešto drugo. Činjenica da su članovi biračkog odbora prikladno reagirali za ovu je državu veliki civilizacijski iskorak, a ne kuriozitet. Ti su mladi ljudi koji su nedjelju proveli radeći u biračkom odboru za dnevnicu “stavili premijerku u red”, a takvih primjera nema puno. Članovi jednog drugog biračkog odbora nisu uspjeli provesti red jer je stvar u ruke uzela stranačka glasnogovornica. Naime, u isto to vrijeme na donjogradskom biračkom mjestu 31 trebao je glasati Zoran Milanović. Tamo je zabilježeno jedno od najvećih kršenja pravila ponašanja na biračkom mjestu. Glasnogovornica SDP-a ušla je u žestoki verbalni okršaj s ništa manje pristojnim fotoreporterima koji su željeli zauzeti što bolju poziciju. SDP-ovka se, međutim, s tim nije složila pa je tražila da predsjedniku i njegovoj supruzi omoguće privatnost zaokruživanja na listi i tako malo po malo, došlo je do vike. Članovi biračkog odbora nisu ni stigli reagirati. O ovom se slučaju nije puno pisalo niti on zaslužuje ozbiljniji tretman u medijima. Milanović je, međutim, na kraju tog istog dana trebao doći u Muzej suvremene umjetnosti gdje je čekao izborne rezultate. Dok su se fotoreporteri smrzavali na ulazu čekajući najavljenog čelnika SDP-a, on se ušuljao kroz zadnji ulaz što zna napraviti i kada dolazi u stranku. Upravo ova dva primjera na simboličkoj razini govore kako političari zapravo shvaćaju građane. Dok ih jedna ne primjećuje, drugi ih izbjegava. Posljedica takvog ponašanja koje se izravno naslanja na tradiciju političke kulture iz devedesetih godina je i naknadni strah naših sugovornika koji su pokušali dovesti “stvari u red”, da bi se odmah nakon prospavane noći predomislili.

Bolje ne talasati

Nije im za zamjeriti. Političari su gadni. U genima spremljeno iskustvo govori da znaju biti nezgodni i kada izgube moć koju im donosi vlast. Do jučer batina koja je u cijeloj državi određivala tko je gazda, gdje će se novac dati, a gdje uzeti, što će se raji reći, a što prešutjeti, praktički preko noći prelazi u tuđe ruke i to lako može izazvati nervozu, pa se bolje skloniti nego izložiti mogućim posljedicama. Poznata hrvatska psihologinja i spisateljica Mirjana Krizmanić konstatira kako je simptomatično da Jadranka Kosor nije vidjela ljude, bez obzira je li vidjela red ili ne. Naglašava kako je razumljivo da se ljudi u Hrvatskoj boje pojedinih političara i da će dvaput razmisliti prije nego što ih spomenu u javnosti. - Jasno mi da netko tko je bio na tom biračkom mjestu ne želi pričati o tome što se dogodilo, ali me to u isto vrijeme i plaši. Odnosno, strah ovakve vrste mi je grozan, jer u demokraciji se može i treba slobodno govoriti o onome što se dogodilo. Posebno me brine ako su članovi biračkog odbora najprije pristali, pa onda odustali od javnog istupanja. Za to su sigurno imali neki čvrst, ali sigurno ne i dobar razlog. Neću ulaziti u to je li razlog strah od mogućih posljedica ili nekakve prijetnje, jer to ne znam, ali svakako je riječ o ponašanju koje nije sukladno demokraciji - objašnjava Mirjana Krizmanić. Upravo takvo razmišljanje prevladava u Hrvatskoj. Ako već nisi na vlasti ili uz nju, onda barem pazi da ne talasaš jer znaš kako završe oni koji se to usude. Prije je takvo ponašanje koštalo života. Kasnije smo napredovali pa ti nije ginula višegodišnja robija, da bismo na kraju došli do (ne)zapošljavanja. Zna se tko je šerif u gradu i nije mu se uputno zamjerati. U međuvremenu, kad šerif otpadne (sjetimo se Ive Sanadera), malo će tko odoljeti, a da ga usput, kad je već na koljenima, ne dokrajči kojim udarcem nogom kojim će naplatiti sve one godine sužanjstva i muke. Međutim, nismo svi isti. Ima i onih drugih. Onih koji se, barem na prvu, ne boje šerifa i njegove svite. Upravo je takva jedna od naših junakinja. “Mali čovjek” koji radi u banci, istodobno gura još nekoliko projekata kako bi preživjela, a na kraju dana iz vlastitog gušta ide na trening odbojke. Vjerojatno nije bila ni posebno sretna što će se morati baviti još i premijerkom jer joj je, kako nam je rekla, najveći problem bio da joj netko od te gomile ljudi koja se natiskala na njeno biračko mjesto, ne ukrade glasačke listiće pa je iz predostrožnosti - sjela na njih. Rimski carevi imali su debelo plaćene šaptače koji su ih diskretno podsjećali poznatom izrekom: “Memento mori”, odnosno “Sjeti se da si smrtan”, kako se ovi ne bi uzoholili i pomislili da su veći od Jupitera i njegove družine. Tragovi te kulture dobro bi došli i nama.