Izdanje:
Hvala Bogu, izbori su za nama. No, trebalo je to preživjeti. Pod hitno treba mijenjati izborni zakon jer televizije u Hrvata teško će to ubuduće preživjeti. Predstavljanja te silne količine stranaka i strančica pojela su toliko televizijskog vremena kojeg si teško može itko priuštiti. Nije da nije znalo biti zanimljivo, čak i komično, negdje između realityja i komedije. Ponekad tako zna biti i u Saboru, ali te se sjednice barem ne prikazuju u najgledanije vrijeme. No, valja priznati, sama izborna noć odrađena je izvrsno. Nova TV imala je bolju sliku i standardno dobrog Mislava Bagu, ali HTV je bio raznovrsniji i sadržajniji, pa je zasluženo ponio i najveću gledanost. Nije ni čudo jer prijenos je odradilo sedamnaest urednika i novinara iz dva studija u Puli i Splitu i studija 9 u Zagrebu s troje reportažnih kola, plus dvoje satelitskih kola te šest pozicija povezanih linkovskom vezom ili optikom. A što se rezultata tiče manje-više očekivano. Situacija u Hrvatskoj i oko nje polarizirala je glasačko tijelo, pa su osim dvije favorizirane, šansu imale nove stranke. Svaka čast laburistima i don Ivanu Grubišiću. Žao mi je što su u takvim okolnostima bez mandata ostale neke stare stranke, posebno meni dragi HSLS, no što je, tu je. Ne kaže se bez razloga – volja naroda, volja Božja.