Skoči na glavni sadržaj

Pričaju o kraju tiska, a mi usred krize lansiramo uspješne novine

Mediji

Izdanje:

Zašto smo dvostruko čitaniji od konkurencije? Nema tu tajne, iza toga je svakodnevni rad i trud

Styria Media grupa najjača je i najutjecajnija izdavačka kuća na hrvatskom tržištu. To potvrđuju rezultati istraživanja koji pokazuju da su Styrijine dnevne novine dvostruko čitanije od konkurencije. Osim u čitanosti, Styrijine dnevne novine bilježe i dvostruko bolje prodajne rezultate. Styria svaki dan svoje dnevne novine 24sata, Večernji list i Poslovni dnevnik proda u prosječnoj nakladi od 215.983 primjerka, što je također dvostruko više od konkurencije. U čemu je tajna tog uspjeha, kako su uspjeli postati lideri u svojoj kategoriji i kakva je budućnost tiskanog novinarstva, upitali smo glavne urednike Styrijinih dnevnih novina Gorana Ogurlića (Večernji list), Renata Ivanuša (24sata) i Darka Markušića (Poslovni dnevnik).

f: U čemu je tajna čitanosti novina?

Ogurlić: Većina ljudi još ne može zamisliti početak dana bez kave i novina. Ti su im osjećaji i iskustvo nezamjenjivi. Novine pružaju više od puke informacije. One su platforma za razmjenu mišljenja, nude ekskluzivne teme, kvalitetne tekstove, profesionalni urednički odabir... Ljudi oduvijek cijene kvalitetu, spremni su je platiti i upravo zato novine imaju veliko čitateljstvo. Večernji list godinama je simbol ozbiljnog i kvalitetnog novinarstva, to je i razlog što imamo dvostruko više pretplatnika od prvog konkurenta i što smo najprodavanije novine u kategoriji.

Ivanuš: Nema tu nikakve mistike. Bitno je znati kojoj se publici obraćate, koje su njezine želje i potrebe. I, na kraju, sve te želje i potrebe ispuniti na najbolji mogući način – zanimljivim tekstovima, fotografijama, infografikama... Iako sve to izgleda jednostavno, iza visokočitanih novina krije se velik trud novinara, fotoreportera, grafičara i urednika. 24sata su u tome, očito, uspješna jer prosječno imamo 906.000 čitatelja na dan, po čemu smo već godinama najčitanije i najprodavanije hrvatske dnevne novine. No taj trud mora biti sustavan i svakodnevan jer stav “mi smo najbolji i nitko nam ništa ne može” može vrlo brzo rezultirati pretvaranjem novina u dosadu i gubitkom čitatelja.

Markušić: Poslovni dnevnik ima tu prednost da je u stvari nišna novina i da naši čitatelji nemaju ni previše vremena ni previše interesa za skandale, žutilo i crnu kroniku. Njih zanimaju vijesti, analize, poslovanje konkurencije itd. Tajna čitanosti je, dakle, u tome da treba što bolje pogoditi ono što čitatelje stvarno zanima i to im na kvalitetan način osigurati u novinama. Svakog radnog dana.

f: Kao glavno mjerilo utjecaja nekog medija često se ističe broj ljudi do kojih dopiru. Postoje li i neki drugi faktori koji utječu na snagu medija?

Ivanuš: Broj čitatelja jedan je od najvažnijih kriterija. Ne treba, međutim, zaboraviti ni broj prodanih primjeraka novina, a za specijaliziranije tiskovine bitno je i koliko čitatelja imaju u određenim ciljnim skupinama. Iz svega toga proizlazi relevantnost novina do koje se ne stiže preko noći.

Markušić: Broj čitatelja i doseg svakako su bitni, no nije manje bitan ni utjecaj koji novine imaju, a koji se mjeri u kredibilnosti napisanoga i citiranosti. Poslovni dnevnik svakako jesu takve novine. Nama svi vjeruju i svi nas prenose ili prepisuju. Nitko ne osporava ono što izađe u Poslovnom. To je dobra podloga za sve ostalo. I to su prepoznali čak i u inozemstvu, pa je Poslovni dnevnik razvio partnerstvo za područje Hrvatske s najuglednijim svjetskim novinskim kućama, od američkog New York Timesa do britanskog The Economista, i to na njihov zahtjev.

Ogurlić: Novine su utjecajne onoliko koliko imaju čitatelja i posjetitelja na portalu. Sve proizlazi iz toga. Politički, društveni i gospodarski utjecaj novina u Hrvatskoj je iznimno snažan – ako netko u Hrvatskoj želi nešto važno reći i ako želi da to odjekne, mora to reći u novinama kao što je Večernji list. Novine u Hrvatskoj imaju veći utjecaj od televizije, radija i internetskih portala.

f: Koliko danas sadržaj, a koliko razni dodaci poput DVD-a, knjiga, nagradnih igara itd. utječu na prodaju novina?

Markušić: Kod većine novina još utječu, ali uglavnom sve kratkoročnije, odnosno toga dana. Razdoblje velikih naklada koje su se kupovale samo zbog nagradnih igara (strugalica), što je u stvari bilo ponižavajuće za novine i novinare – kad su se novine bacale odmah u koš, a vadili se samo kuponi za nagradne igre na primjer, srećom je iza nas. Nagradne igre sada dižu nakladu možda tog dana, ali potom pada i interes. Možda još više. Sve ovisi o proizvodu i strukturi čitatelja. Poslovni dnevnik, kao premium brend, ima tu sreću ili nesreću da nas čitaju ljudi koji odlučuju, koji donose odluke u politici i biznisu i koji bi Poslovni dnevnik kupovali bez obzira na njegovu maloprodajnu cijenu. Naši čitatelji, srećom, puno su veće kupovne moći od prosjeka u državi pa im ni nagradne igre i razni popusti nisu toliko u fokusu.

Ivanuš: U ovim kriznim godinama ti dodani sadržaji na prodaju novina utječu puno više nego u godinama gospodarskoga rasta. No njihov je utjecaj kratkotrajan – broj prodanih primjeraka povećava se samo dok traje nagradna igra ili bitno skoči onoga dana kad se uz novine po povoljnoj cijeni prodaje zanimljiva knjiga.

Ogurlić: Ljudi kupuju i čitaju novine zbog bazičnog sadržaja. U uređivačkoj politici prepoznaju svoje stavove i mišljenja, imaju svoje omiljene novinare i komentatore, rubrike... Svaki dan svi urednici i novinari ulažu puno truda da sadržaj bude jednako kvalitetan kako bi svojim konzumentima pružili ono na što su navikli i ono što očekuju. Svi dodaci dijele se u dvije skupine. Prvu čine darovi. Kao i svaka kompanija u svijetu, tako i novinske kupce i konzumente nagrađuju za vjernost posebnim prilozima, nagradnim igrama, DVD-ima... To je znak pažnje. Drugu skupinu čine dodatni kupovni proizvodi. Prema uređivačkoj procjeni rade se knjige, knjižice i ostala izdanja koja zanimaju njihove stalne kupce i koje su oni spremni platiti. Dakle, opet se vraćamo na uređivanje. Tim proizvodima našim stalnim kupcima želimo poručiti: “Kod nas možete pronaći sve što vas zanima. Mi ćemo vam ispuniti sve želje”. U posljednjih godinu dana upravo smo tim tragom pokrenuli osam novih izdanja. U zadnja tri mjeseca pokrenuli smo ediciju knjižica uz Večernji i prodali ih u više od 150.000 knjižica. Pogodili smo sadržaj koji naši čitatelji žele.

f: Koliko je važna interakcija s čitateljem?

Ivanuš: Za nas u 24sata čitatelj je bog. I to nije samo puka parola ili fraza, nego izraz misije naših novina koje radimo za čitatelje i zbog njih. Mi se ne brinemo što će o nama misliti političari, moćni gospodarstvenici i razni lobiji koji iz sjene drmaju Hrvatskom. Zanima nas samo što o našem proizvodu misle čitatelji. Zato smo i intenzivirali komunikaciju na sve dostupne načine, a razvijamo je i dalje. Dobrodošle su sve čitateljske kritike, komentari i pohvale koje obrađuje poseban tim u našoj redakciji. Uz to, naša redakcija ima najrazvijeniji sustav dobivanja sadržaja od čitatelja, tzv. čitatelja reportera. Teško je izbrojiti koliko smo naslovnica otisnuli s ekskluzivnim fotografijama ili dojavama za priče naših čitatelja. Oni su zadovoljni jer sudjeluju u kreiranju novina, a najbolje i novčano nagrađujemo. Sigurno je i to bitan dio našeg tržišnog uspjeha.

Ogurlić: U Večernjem listu više od 50 godina svaki dan intenzivno komuniciramo s čitateljima. Pisma, fotografije, telefon, email, društvene mreže, komentari na internetskom portalu... Ljudi nas hvale, kritiziraju, sugeriraju teme, javljaju svoje probleme, ukazuju na korupciju... Bez ljudi nema novina. Komunikacija s čitateljima i osluškivanje onoga što njih zanima osnovni je alat svakog urednika. Uređivačka koncepcija Večernjeg lista temelji se na jasnom artikuliranju potreba običnog čovjeka, a ne elita. Gotovo svaku temu koju obrađujemo radimo kroz prizmu našeg čitatelja, misleći što određene promjene u društvu znače za našeg čitatelja i njegovu obitelj.

Markušić: Komunikacija s čitateljima uvijek je važna, bez obzira na to je li riječ o internetu ili printu. Izuzetno cijenimo svaku povratnu informaciju, sugestiju, primjedbu koju dobivamo od čitatelja. Nerijetko i neke teme nastanu upravo na temelju pisama čitatelja. I to u posljednje vrijeme sve više.

f: Koliko novine danas, osim informativne i zabavne funkcije, imaju i obrazovnu i korektivnu snagu?

Ogurlić: Upravo je Večernji list lider u tom segmentu. Novine su u posljednjih nekoliko godina predvodile borbu protiv korupcije, otkrivale afere, bile glasnogovornici raznih društvenih skupina, promicale razvoj civilnog društva... Sva Styrijina izdanja prednjače u tome sa svojom neovisnom pozicijom. Ponosni smo što je važna svjetska nagrada za hrabrost u pisanju o korupciji u slučaju Podravka došla u ruke upravo novinaru Večernjeg lista Hrvoju Šlabeku. Otvarali smo teme zbog kojih su se radile korekcije zakona, mijenjale odluke... Mediji su glavni korektivni faktor u društvu.

Markušić: Novine bi oduvijek trebale i educirati svoje čitatelje. Poslovni dnevnik to u svojim mogućnostima svakako i čini. Mi u Poslovnom radimo s mladim čitateljima i za mlade čitatelje, kao primjerice 24sata. No za nas su mladi čitatelji studenti. Ali posljednjih godina u medijima se sve svelo na seks, zabavu i krv. Dodatak su, naravno, politički skandali o kojima su novine jedino svih ovih godina nerijetko pisale. Obično bi pravosudni epilog afere o kojima su novine, pa i poslovne, pisale, dobile tek nekoliko godina poslije. U svakom slučaju u borbi protiv korupcije novine su odigrale veliku ulogu. No osim informativnosti novine čitateljima moraju dati i nešto više – analizu, korisnu informaciju itd. Nemoguće je, međutim, očekivati da novine budu dvostruko bolje od društva u kojem živimo. To nije realno. Općenito, tiskani mediji su bolji i konkurentniji dio hrvatskog društva i gospodarstva. Bolji od prosjeka. Nažalost, ima, naravno, i lošijih od prosjeka.

Ivanuš: Obrazovna funkcija sve više slabi. No to nije ništa neočekivano s obzirom na to da su razne vrste obrazovnog sadržaja u najširem smislu riječi dostupne iz drugih izvora. To i nije problem jer raste korektivna uloga novina. Ona je vidljiva u otkrivanju raznih skrivenih slučajeva, političkih afera i sl. Da nije bilo novina, dobar dio korupcijske hobotnice koja je obgrlila Hrvatsku nikada ne bi bio otkriven. Korektivna uloga vrlo je bitna i u odnosu prema vlasti koja je do prije desetak godina uglavnom mogla raditi što hoće i manipulirati medijima i građanima.

f: Kako vidite budućnost novina, mogu li one opstati same ili će se morati nuditi kroz razna druga multimedijalna rješenja?

Ivanuš: Papirnate novine neće odumrijeti brzinom kojom prognoziraju razni teoretičari tzv. modernih medija. Živjet će one puno dulje nego što oni predviđaju. To, naravno, ne znači da se novinski sadržaj neće mijenjati jer se on mora sustavno prilagođavati potrebama čitatelja. Vjerojatno će stoga novine doživjeti sve bolje i naprednije e-verzije. Ali to neće značiti nestanak papirnatih novina. I u krizi se mogu lansirati uspješni projekti. Primjer je naš tjednik 24sataExpress koji je startao usred krize i vrlo brzo postao drugi najčitaniji i najprodavaniji tjednik u Hrvatskoj.

Markušić: Pod uvjetom da nam se ne dogodi neka velika katastrofa, nuklearni rat ili nešto slično, uvjeren sam da će tiskani mediji nadživjeti sve nas koji trenutačno radimo u medijima. Novine će izlaziti i nakon nas. Naravno, vjerojatno u nekim manjim nakladama, sadržaj će biti dostupan i na drugim platformama uspiju li ga izdavači uspješno naplatiti. Tiskani mediji neće nestati, ostat će, naravno, samo oni koji budu nudili nešto više od golih vijesti i zabave.

Ogurlić: Prije samo 10 godina mobitel-cigla bio je čudo tehnike, a danas se smartphoneom i plaća. Informacije se na papiru prenose stoljećima i unatoč pojavi radija, televizije i interneta, još postoje i još će dugo postojati. Bilo bi pretenciozno reći da papir neće izumrijeti... ali pitanje je hoćemo li mi to doživjeti. I na koncu, kad papir prestane biti medij, uvijek ostaje know-how prikupljanja informacija, uređivanja, pisanja. Večernji list svojim će čitateljima uvijek nuditi kvalitetu, a hoće li oni konzumirati tu kvalitetu na savitljivom elektronskom papiru ili na nečem trećem, tko zna...