Skoči na glavni sadržaj

Proračun po MMF-u, ali samo do rebalansa

Ekonomija

Izdanje:

Umjesto za najavljene tri milijarde kuna, kako su nas u kampanji uvjeravali u Kukuriku koaliciji, nova Vlada rezat će državni proračun za šest milijardi kako bi MMF zaustavio odluke agencije za određivanje kreditnog rejtinga
o čijoj odluci sudbina ovisi Hrvatska iduće godine
proracun_po_mmf-u_ali_samo_do_rebalansa-544939-01-02-198.jpg

AFP Photo

Izgubljeno desetljeće”, fraza je koja se “primila” među domaćim ekonomskim analitičarima koja najbolje opisuje ono što nas čeka idućih godina. Autorstvo se pripisuje čelnici omraženog Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde. Francuskinja je time željela upozoriti da će gospodarski oporavak trajati puno duže od prvotnih predviđanja. Ništa drukčije ne razmišljaju ni ostali svjetski eksperti: Paul Krugman traži da se riječ recesija zamijeni težom – depresija, koja bolje odgovara stanju u svjetskom gospodarstvu; njemačka kancelarka Angela Merkel ističe da će nam barem deset godina trebati da se izvučemo iz ovog stanja koje podsjeća na tridesete godine prošlog stoljeća, a profesor “katastrofičar” s Njujorškog sveučilišta Nouriel Roubini kaže da izgledi globalne ekonomije u 2012. godine nisu više magloviti nego – loši.

Loš utjecaj kreditnih agencija

Hrvatskoj će biti još teže jer je postojeći ekonomski model temeljen na priljevu stranog novca toliko temeljito potrošen da se mora zamijeniti novim. Kako on treba izgledati još nitko ne zna. Rješenja je više nego problema, a njih je bezbroj. Prvi je proračun. Jedino u čemu se svi slažu je da ga treba donijeti što prije i da se deficit treba smanjiti kako bi se rashodi zadržali na 115 milijardi kuna što bi značilo rezanje za najmanje šest milijardi. U Kukuriku koaliciji su predviđali da će skinuti oko tri milijarde. Razlog su slabije prognoze gospodarskog rasta među kojima je sve više onih po kojima ćemo iduće godine skliznuti u minus. Iza ovih suhih brojki stoje sudbine tisuća i tisuća ljudi, prije svega onih koji izravno ovise o proračunu, ali ni ostali neće biti pošteđeni jer će se zbog manjka novca automatski smanjiti potrošnja i u privatnom sektoru koji je i do sada sa 160.000 otkaza i tako podnio najveći teret krize. Jedan od prvih ciljeva “Kukuriku stratega” je zadržati kreditni rejting jer prelaženjem u kategoriju “smeće” kamate na državno zaduživanje skočile bi sa sedam na devet do 11 posto, što bi automatski za sobom povuklo teže kreditiranje i rast kamata, ne samo za tvrtke nego i građane. Ovaj financijski udar bilo bi iznimno teško preživjeti jer su i postojeće kamate na rubu podnošljivosti, s obzirom da se hrvatske tvrtke u inozemstvu zadužuju po kamatama od desetak posto što znači da moraju ostvariti iznimno visoku profitabilnost da bi mogli vraćati kredite. Premda je ponašanje kreditnih agencija pomoglo produbljivanju krize (Grčka je već bila na koljenima, a agencije su joj mjesecima poslije davale pozitivne ocjene), ne preostaje nam ništa drugo nego poštivati pravila igre u koju smo pomalo naivno uletjeli. Dovoljno je reći, kako je to izračunao novi potpredsjednik vlade Radimir Čačić, da jedan posto kamata Hrvatskoj znači 500 milijuna eura. Zato je iznimno važno da Hrvatska za plan izlaska iz krize dobije zeleno svjetlo od MMF-a, bez obzira hoće li on formalno doći kod nas ili ne. Uz pametno slaganje programa ušteda, Čačić se nada - kako je to rekao na Osječkoj televiziji - da će umjesto rasta, kamate pasti na četiri do pet posto. Premda taj optimističan scenarij nije previše realan, mnogima je izmamio osmijeh na lice kao tračak svjetla u sve dubljem mraku koji nas okružuje. - Smanjenje kreditnog rejtinga Hrvatskoj znači manju dostupnost inozemnim izvorima financiranja. U takvim okolnostima država bi trebala značajno smanjiti svoje potrebe za zaduživanjem u kratkom roku, što vodi i padu gospodarske aktivnosti jer bi se radilo o svojevrsnom šoku pogotovo u gospodarstvu sa značajnom ulogom države – kaže glavni analitičar SG Splitske banke Zdeslav Šantić i nastavlja da bi tako vjerojatno nastupili pritisci na pad BDP-a i zaposlenosti. Šantić upozorava da manja dostupnost kapitala dovodi do većih kamatnih stopa što bi dovelo do dodatnog pada gospodarske aktivnosti zbog smanjenja potrošnje i odgađanja investicija. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta upozorava da smanjenje rejtinga znači rast kamatnih stopa, opasnost od bankrota države i nemogućnost daljnjeg zaduživanja države, što dovodi do “spašavanja” pomoću MMF-a. Održiv proračun je jedini put za izbjegavanje MMF-a. - Mislim da je jako loše bazirati proračun na projekciji rasta BDP-a, a samim time i na projekciji rasta proračunskih prihoda koji nisu utemeljeni na stavu struke nego više sliče na želje članova Vlade. Smatram da je za zadržavanje kreditnog rejtinga Hrvatske nužno bazirati proračun na projekcijama stručnih tijela ili struke koja nije direktno naslonjena na tijela Vlade što podiže razinu kredibiliteta ekonomske politike na višu razinu i samim time pozitivno djeluje na rejting zemlje – tvrdi Tica. Analitičar Žarko Primorac potvrđuje da je Hrvatska u dubokoj ekonomskoj krizi, ozbiljnijoj od svih razvijenijih tranzicijskih zemalja. Stopa rasta BDP-a stalno pada, smanjuje se industrijska proizvodnja, povećava nezaposlenost, raste vanjski dug, a ni prognoze za 2012. nisu dobre jer je Svjetska banka predvidjela da će BDP Hrvatske nastaviti padati za jedan posto, što bi značilo četverogodišnji negativan rast BDP-a, jer će i za 2011. biti oko nule. Ako ne ostvarimo rast bit će nam znatno teže skinuti rashode. Prema procjeni Sandre Švaljek, rezanje će u tom slučaju iznositi između pet i šest milijardi kuna. U praksi bi to moglo značiti otkaze ili smanjeno zapošljavanje u javnom sektoru, zamrzavanje mirovina, niže plaće, više kamate i nove poreze, rast PDV-a na 25 posto, kao što je Forum već najavio prije nekoliko brojeva, uz gašenje barem 20.000 tvrtki među kojima će biti i najmanje dva brodogradilišta čija budućnost je u Kukuriku koaliciji već riješena. Riječ je o škverovima u Trogiru i Kraljevici. - Osobno nisam tako pesimističan. Hrvatska dobiva novu vladu od koje se očekuje da povuče ozbiljne poteze da izvuče zemlju iz krize. Takva očekivanja bude vjeru kod građana i poduzetnika, pa će i oni poduzeti napore da povećaju produkciju, pokrenu nove projekte i uzmu nove kredite. To bi donijelo polet koji bi trebao rezultirati postepenom promjenom depresivnog raspoloženja kakvo sada vlada. Naravno da ovakav psihološki pozitivan pritisak mora biti praćen jakim potezima nove vlasti u prvim mjesecima njezinog vladanja, prvenstveno u pravcu smanjivanja previsoke potrošnje, poduzimanju mjera za očuvanje kreditnog rejtinga, pokretanju ozbiljnih reformi u društvu i privredi, ali i poticanju proizvodnje, investicija, zapošljavanja, izvoza - tvrdi Primorac.

Pametna monetarizacija

Iako iz redova šutljivog Kukurikua dolaze različiti odgovori na pitanje hoće li biti otkaza u javnoj upravi, i to je jedna od mjera za zaustavljanje ovih katastrofalnih trendova. Ako bude potrebno, kako je to objasnio Čačić, nesposobni i neradnici morat će napustiti javnu upravu inače ćemo svi propasti! Ravnateljica Ekonomskog instituta Sandra Švaljek podsjeća da je u gospodarskom programu sada već prošle vlade kao jedna od mjera uštede navedeno smanjenje zapošljavanja u javnoj upravi, ali da ona nikada nije bila provedena. - Možemo jednostavno uštedjeti na plaćama smanjenjem novog zapošljavanja. Primjerice, da se novi radnik zapošljava tek kada dva stara odu iz službe. Neke države imaju puno veće omjere: čak jedan prema pet - podsjeća Sandra Švaljek. Mogućnost uštede, koja ne nosi sa sobom teške posljedice, ona vidi i u racionalizaciji potrošnje prilikom javne nabave koju treba centralizirati čime zbog velikih količina roba znatno pojeftinjuje, a i smanjuje se rizik korupcije. Uz već najavljena manja plaćanja doprinosa za zaposlene, uštedjeti se može i na sređivanju stanja u dodjeli subvencija i potpora koje se dijele bez jasnih kriterija, tako da ispada da im je svrha zapravo socijalna, a ne ekonomska, kakva bi trebala biti, a na čemu inzistira i EU. Jedna od mjera koja ide u tom smjeru, kako doznajemo, je i tzv. pametna monetarizacija pod kojom u novoj vlasti podrazumijevaju davanje u koncesiju autocesta i(li) energetskih objekata od kojih bi se dobio novac za smanjenje duga. Oni to tumače ovako: ako imaš dobit od pet posto, a kapital te košta osam posto, znači da si na gubitku tri posto. A ako te košta dva posto, a dobiješ od koncesije pet posto, znači da si u plusu tri posto. Matematika, međutim, ponekad funkcionira samo na papiru. Država nije tvrtka i unatoč svim uvjeravanjima, pa i trendovima koji su u državama Europske unije, u Italiji i Grčkoj, “dopuhali” tehnokrate za premijere bez ikakvih izbora - postoji bitna razlika. Mirovinski fondovi na čiji novac nova vlast računa nisu u Hrvatskoj do sada preuzeli nijednu kompaniju. Ideja da oni kojima novac dolazi svaki mjesec praktički “na neviđeno” naše buduće mirovine “uprave” u upravljanje autocestama kako bi se - možda - spasio HAC malo kome je prihvatljiva. Uostalom, u tvrtkama je lako, ili će nakon promjene radnog zakonodavstva, biti lako - dati otkaz onima za koje vlasnik procjeni da ne pridonose kompaniji. U državi se takvi ne mogu isključiti iz igre. Međutim, nije država nogomet pa da se invalidima, umirovljenicima, nezaposlenima ili, ako hoćete, nesposobnima, daje crveni karton. Oni ostaju u igralištu, ma što o tome mislili neoliberalni upravitelji. Ako se netko treba kazniti za situaciju u kojoj se Hrvatska našla to su oni koji su nas doveli u ovakvo stanje, a oni igraju u svima nama poznatim dresovima. Riječ je o društvenim parazitima koji već dvadeset godina smišljeno koriste sustav koji su sami kreirali za vlastiti probitak, a na koje DORH tek povremeno reagira. A zadnje što nam treba je uhljebljivanje novih kadrova!

Čeka nas teška godina

- Plaće u idućem razdoblju neće rasti, ali smatram da neće biti potrebna nikakva masovna otpuštanja. Cilj je stabilizirati javne financije kako bi se dao pozitivan signal ulagačima. To je prvi korak koji moramo napraviti kako bi došli do četvrtog ili petog koraka kada već možemo govoriti o uzletu i pokretanju Hrvatske - objašnjava Sandra Švaljek. Tica razmišlja drukčije i u otkazima u javnim službama, gdje je 30 posto radnih mjesta višak, i smanjenju plaća vidi “strukturni lom nužan za održivost javnih financija i poticanje novog rasta”. - Masa proračunskih rashoda mora pasti tako da bi bilo dobro da padnu što prije na razinu s koje nakon tog rezanja može samo početi rasti. Nužno je u što kraćem vremenu doći do dna, bez obzira koliki rezovi bili potrebni za stabilizaciju stanja. Tek kad investitori i potrošači dobiju kredibilan signal da su rezanja gotova i da sada slijedi rast, očekivanja će biti formirana, ljudi će početi trošiti, investirati, kupovati aute, stanove i slično, a prestati štedjeti za crne dane. Ključno je, dakle, uvjeriti vjerovnike, stručnu javnost i građane da smo napravili sve što je nužno da javne financije budu održive bez daljnjih rezova, kako bi se ekonomija okrenula budućnosti - ističe Tica. Šantić pak tvrdi da je bilo kakvo poboljšanje omjera cijene rada i produktivnosti korak u pravom smjeru, ali od samo jedne mjere ne treba očekivati značajnije poboljšanje. Primorac upozorava da je vrlo važno rješavati nelikvidnost u privredi koja sada guši svaki napor i mnoga, inače solventna, poduzeća dovodi do nelikvidnosti, blokade i propasti. Rješavanje nelikvidnosti će morati zauzeti visoki prioritet u potezima nove vlade. Štoviše, tvrdi Primorac, morat će se prepoloviti u idućim mjesecima i to boljim zakonodavstvom, uklanjanjem s tržišta svih nesolventnih subjekata te ubacivanjem u sustav nešto svježeg novca koji će pokrenuti pozitivne procese. Prema njegovim riječima, odmah se treba započeti raditi na projiciranju razvoja za narednih desetak godina, prvenstveno za reindustrijalizaciju zemlje, povećavanje izvoza i konkurentnosti, rješavanju infrastrukturnih problema... Sve u svemu, predstoji nam jedna vrlo teška godina i višegodišnji oporavak od neracionalne ekonomske politike koju provodimo od devedesetih, a čiji su nepovoljni efekti pojačani sadašnjom svjetskom ekonomskom krizom i depresijom. Jedan od sektora na koji ova država itekako računa iduće godine je turizam. Unatoč krizi koja je poharala i zapadnu Europu, naši turistički radnici nadaju se da će 2012. biti bolja od neočekivano dobre ove godine. Ravnateljica Instituta za turizam Sanda Čorak, premda suzdržana, ipak je optimistična, uz uvjet da se dovoljno uloži u marketing. - Vjerujem da naše prednosti opet mogu imati veliku ulogu. Hrvatska je blizu glavnim emitivnim tržištima, a dostupna cestovnim prijevozom, što znači da vjerojatno može računati na znatan dio onih turista koji će odluku o putovanju donijeti u zadnji čas. S obzirom na gospodarsku situaciju u pojedinim zemljama, npr. Italiji zaista će biti teško ponoviti fizički promet ostvaren prošle godine, no vjerujem da se uz pojačanu promociju Hrvatske kao destinacije i veću brigu za destinacijski proizvod kao i bolju suradnju javnog i privatnog sektora u sljedećoj godini mogu postići čak i bolji rezultati nego ove godine - tvrdi Sanda Čorak. Ako ni to ne uspije, uvijek postoji mogućnost rebalansa, rekli bi financijski maheri iz protekla dva desetljeća. Ministar financija koji je izbjegavao promjene takve vrste bio je SDP-ovac Mato Crkvenac. Možda će taj njegov pokušaj postati iznimka, jer će u devet mjeseci (proračun za prvi kvartal temelji se na na proračunu za 2011. godinu) biti vrlo teško uštedjeti iznos koji nam je potreban kako bi nas MMF lijepo pogledao. U Srbiji se, primjerice, nadaju da im može pomoći novootkriveno nalazište nafte kraj Aleksinca vrijedno, tvrdi se, nevjerojatnih 180 milijardi dolara kao i gradnja najvećeg solarnog parka u svijetu teškog tri milijarde dolara. Valjda će hrvatska vlada biti maštovitija, ako već ovaj plan propadne.

ONO ŠTO NAS ČEKA

Autoceste i elektrane ipak će se dati u koncesiju

Kukuriku koalicija ne odustaje od tzv. pametne monetarizacije koja zapravo znači ustupanje različitih objekata u koncesiju. U taj se proces kreće zbog manjka novca koji se ovim putem može barem smanjiti, ako ne i nadoknaditi. Budućim koncesionarima nude se autoceste i energetski objekti. Prvi će biti pozvani čelnici mirovinskih fondova.

Sigurno se gase brodogradilišta Brodotrogir i Kraljevica

Brodogradilišta čekaju teški dani. Dva će sasvim sigurno u ropotarnicu povijesti: Brodotrogir i Kraljevica. Ostala će čekati privatizaciju koja pod HDZ-ovom vlašću nije prošla, a s obzirom na koji način je provedena - nije ni čudo. Škverovi u najboljem slučaju čekaju novog vlasnika. Najgori im se već dogodio, budući da ih je HDZ-ova vlast premrežila rodijačkim interesima omogućivši bogaćenje podobnim kadrovima.

Neradnici moraju iz javne uprave inače svi propadamo

Dok Sandra Švaljek, savjetnica bivše premijerke, kaže da masovna otpuštanja neće biti potrebna, analitičar Josip Tica kaže da su nam potrebni “strukturalni lomovi nužni za održavanje javnih financija”. Drugi čovjek koalicijske vlade Radimir Čačić još je jasniji i kaže da će svi nesposobni i neradnici morati napustiti javnu upravu jer ćemo inače svi propasti.