Izdanje:
AFP/Pixsell
Objavite li na svojoj web stranici ili Facebooku pjesmu Michaela Jacksona, mogli biste odležati pet godina u zatvoru – godinu više nego što će odležati doktor koji ga je ubio. Slikovit opis s 9gag.com stranice najbolje opisuje dva prijedloga zakona koji su se pojavili pred američkim Kongresom te pred Predstavničkim domom. U zadnji čas, kad su zakoni već bili pred usvajanjem, internetska populacija diljem svijeta digla se na noge i napravila rijetko viđen virtualni protest, popraćen zamračivanjem najvećih web stranica i servisa (Wikipedia, Google...), te prosvjedima u američkim gradovima. SOPA i PIPA su zaustavlje- 46 ne na “neodređeno vrijeme, dok se posljedice zakona ne prouče detaljnije i ne pronađe rješenje koje više odgovara svim korisnicima”, izjavio je Lamar Smith, republikananac iz Texasa, koji je prijedloge i sastavio. PIPA, odnosno ‘Protect IP Act’ prijedlog je zakona koji se u američkom Senatu nalazi od svibnja prošle godine, a koji bi, ukoliko se usvoji, omogućio američkoj vladi i tvrtkama da pokrenu pravne akcije protiv bilo koje web stranice za koju smatraju da omogućuje kršenje autorskih prava. Neovisno o tome nalazi li se ta stranica pod jurisdikcijom američkog pravnog sustava ili izvan njega. Ukoliko bi se primjenila, PIPA bi omogućila vladi zakonsku kontrolu nad pružateljima internetskih usluga (ISP-ovi), prisiljavajući ih da blokiraju pristup stranicama koje “krše autorska prava”. Istovremeno, američka bi vlada tužbom mogla prisiliti vlasnike web stranica, tražilica, blogova... da maknu blokirane stranice. Da cijela problematika bude još “zabavnija”, oglašivači poput Googlea mogli bi biti prisiljeni da sa ‘osuđenih’ web stranica maknu svoje oglase, a vlasnike web stranica za koje bi procijenili da “ne provode zakon dovoljno dobro” mogla bi također dočekati tužba.
SOPA, odnosno “Stop Online Piracy Act” prijedlog je zakona u potpunosti komplementaran PIPA-i. Zakon predložen u američkom Predstavničkom domu kaže kako bi državni odvjetnik sudskim nalogom mogao zabraniti tražilicama, oglašivačima i pružateljima usluga online plaćanja kontakt sa stranicama koje “štete autorskim pravima”. Nadalje, same tvrtke usvajanjem tog zakona mogle bi raditi “crne liste”, odnosno popis stranica za koje smatraju da krše njihova autorska prava i poslati ga servisu koji “promovira te stranice”. Taj servis, poput, primjerice, PayPala, tada bi u roku od pet dana morao blokirati navedene stranice. No, daleko najveće ovlasti imali bi ISP-ovi koji bi “osumnjičene” stranice u potpunosti mogli isključiti s “mreže”. Virtualna prašina koja se podigla teško da bi mogla omesti američku vladu u provođenju zakona, da se lobisti velikih online korporacija, poput Googlea i Facebooka, nisu priključili sveinternetskom pokretu i pravovremeno reagirali. No, upravo u tome leži i pozadina cijele priče. U lobiranju za vlastite interese. Iako su prijedlozi zakona doneseni pod krinkom zaštite “autorskih prava”, sive eminencije iza prijedloga zakona prije svega su RIAA (Recording Industry Association of America) i MPAA (Motion Picture Association of America). Dakle, glazbena i filmska industrija koje u osvit “društvenog interneta” još uvijek nisu pronašle, uvjetno rečeno, isplativ biznis model, odnosno način da zarade s apsolutno svakom reprodukcijom i kopijom sadržaja koje objavljuju. Uvjetno rečeno zato što ih brojke, koliko god bila snažna njihova jadikovka – demantiraju. Zarade od glazbe i filmova nadmašuju sve dosadašnje rekorde. Glazbena industrija, konkretno, u većim je problemima od filmske, ali se zato i brže prilagođavaju, pa tako ulaze u samu DNA servisa poput YouTubea i “razliku” u zaradi kompenziraju oglašavanjem.ž
Prilagodbe i promjene
S druge strane ovog sukoba našli su se lobisti velikih online igrača, poput Googlea, najveće tražilice na svijetu kojoj glavnina prihoda stiže od oglasa. Ukoliko bi SOPA i PIPA postale praktična stvarnost, prve bi pale web stranice s milijunima dnevnih posjeta koje generiraju milijune dolara svakodnevne zarade. Prvi “pokazni primjer” bila je stranica MegaUpload, koja je prije nekoliko dana ugašena (iako je par dana kasnije ‘vraćena’, na drugoj web adresi, putem drugih servera), a koju je hakerska skupina Anonymus osvetila napadima na velik broj stranica američke vlade. Istovremeno, servisi poput The Pirate Bayja, koji su na direktnom napadu predloženih zakona, a zbog toga što daju pristup ilegalnoj razmjeni sadržaja, ponajviše filmova i glazbe, počeli su tražiti načine za zaobilaženje zakona.
Tako posljednjih dana svjedočimo “smrti torrenta”, odnosno tehnologije putem koje su ilegalne kopije sadržaja distribuirane. Konkretno, stranice poput The Pirate Bayja na svojim su serverima držale ilegalne kopije i omogućavale njihovo brzo skidanje na računala korisnika. Sada će torrente zamijeniti takozvanim “magnet” poveznicama, putem kojih će korisnici međusobno razmjenjivati sadržaje, ali putem takozvanih proxy servera, kojima je teško ili nemoguće ući u trag. Ne treba, dakako, zaboraviti niti medijsku industriju koja također vodi borbu protiv “ilegalnog” dijeljenja autorskih sadržaja.
Posljednji akt ‘content’ mafije
No, iako bi posljedice SOPA-e i PIPA-e direktno osjetili i domaći korisnici interneta, tim se prijedlozima zakona trenutno ne trebamo zamarati. Ono što predstavlja puno veću prijetnju je – ACTA, odnosno Anti Counterfeiting Trade Agreement, zakon koji se spremaju prihvatiti 39 zemalja svijeta, među kojima su Japan i Amerika, ali i 27 – europskih država. Ulaskom u EU ili ranije, Hrvatska će također moći (ili morati) uvesti taj zakon. Ukratko, radi se o međunarodnom prijedlogu zakona kojim se čuvaju intelektualna vlasništva. Njime se štite brendovi i proizvodi od krivotvorenja, ali i bilo koji drugi zaštićeni materijali. Prvi korak već je napravljen, a Institut hrvatske glazbe priopćenjem je potiho obavijestio kako “Europska komisija radi na revziji Direktive o provedbi zaštite prava intelektualnog vlasništvu, koju namjeravaju predložiti do kraja 2012. godine”. Koje su posljedice te direktive, internetski aktivisti veoma su slikovito pojasnili.Ukoliko, primjerice, platite kuhinjski tečaj i naučite pripremati neko jelo, te potom recept i pripremu prenesete svojoj obitelji, mogli bi završiti u zatvoru. Zašto? Zato što ste vi platili tečaj, da vas pouče, ne vašu čitavu obitelj. Što se konkretno interneta tiče, to bi značilo sljedeće: pošaljete li MP3 pjesmu prijatelju e-mailom, postavite li video na YouTube u kojemu plešete, dok se u pozadini “vrti” zaštićena pjesma ili proslijedite link na članak s online magazina za koji se inače plaća pretplata, mogli biste kazneno odgovarati. Završiti u zatvoru.
Da bi se ti zakoni mogli provoditi, uvest će se opasne mjere nadgledanja sve vaše online komunikacije, od strane vaših pružatelja internetskih usluga. Iza ACTA-e također stoje već spomenuti lobisti organizacija poput RIAA-e i MPAA-e. U internetskom žargonu poznata kao “content mafia”, želi pod svaku cijenu zadržati kontrolu nad svojim sadržajima, odnosno nad zaradom koju sadržaji donose. Posljedice koje će postati naša stvarnost uvođenjem ACTA-e su prije svega internetska cenzura, gušenje online slobode govora, nestanak takozvane “neutralnosti mreže”, obzirom da bi se zabranili određeni protokoli putem koji ide razmjena datotake, odnosno sadržaja, pojačan nadzor, zatvorske kazne te ukidanje internetskog pristupa pojedincu koji je “sadržajno” griješio. Ukratko, prođe li ACTA, internet kakvog poznajemo više neće postojati. Možda su bitke protiv SOPA-e i PIPA-e privremeno dobivene, ali ACTA je najava puno veće odmazde. Rat za internet koji tek počinje.