Izdanje:
I to čudo se dogodilo! Na redovnom kino programu možemo gle dati neki film mađarskog ek stremnog art minimalista Béle Tarra! Prema jednom od najvećih živućih evropskih redatelja naša domovina se dosad ponašala vr lo kaotično. Prije par godina Mi nistarstvo kulture odbilo mu je financirati film na natječaju za koprodukciju, dok je istovremeno rado viđen gost na Festivalu novog filma u Splitu. Na svu sreću neki Tarrovi filmovi mogli su se vi djeti u kinotečnim dvoranama, što znači da je barem zahtjevnija publika pripremljena na ono što ih čeka u “Torinskom konju”. A to je, u skladu s redateljevim stilom u zadnjih 20-godina, nizanje vrlo dugih vizualno impresivnih crnobijelih kadrova (ovaj put to čno 30) pomoću kojih se priča minimalna, obično vrlo depresivna i često nihilistički nastrojena radnja, smještena u neku vremenski nedefiniranu ruralnu Mađars ku, koja djeluje kao 19. stoljeće. ‘Torinski konj’ inspiriran je anegdotom po kojoj je Friedrich Nie t zsche neposredno prije nego što je poludio, na cesti u Torinu pokušao spasiti konja od bičevanja njegovog vlasnika. S ovim filmom Tarr pokušava ‘rekonstruirati’ da ljnju sudbinu konja, budući da onu Nietzschea znamo. Pa tako životinju smješta na malo imanje usred ničega, na kojem žive inva - lidni otac i njegova kćer. U dva i po sata trajanja filma pratimo 6 dana u njihovom jednoličnom as ketskom životu, koji protječe u tihom iščekivanju apokalipse. Bé la Tarr je za ‘Torinskog konja’ izjavio da je njegovo zadnje djelo, jer je sa svojim opusom rekao sve što je imao u filmu, i boji se da se ne počne ponavljati. Nažalost, to se dogodilo već u prošlom autorovom filmu “Čovjek iz Londona”. U manjoj mjeri ponavljanja ima i u “Torinskom ko nju”, koji se može shvatiti kao ogoljena va rijacija na teme iz “So tonskog tanga” i “Werckmeisterovih harmonija”, dva najuspjelija Tarrova filma. Što ne znači da se ne radi o specifičnom filmskom iskustvu koje se ne bi smjelo propustiti.