Izdanje:
Simptomi šoka javljaju se bez upozorenja, uz osjećaj nesvjestice, mučnine, kratkog daha, ubrzanog pulsa. Budući da nema opskrbe mozga krvlju, osoba u šoku postaje smetena, priča nepovezano i ne snalazi se u vremenu i prostoru. Bit će da je blizu tog stanja bila premijerka Kosor kada je, potpuno dezorijentirana - nakon spoznaje da se pred očima javnosti HDZ potpuno urušava i da ankete omraženima iz Kukuriku koalicije daju 90 fotelja u Saboru, a prije nego se dosjetila da bi bilo pametno uhapsiti Josipa Boljkovca i skrenuti pozornost s katastrofe - dala izjavu da počinje ozbiljna borba, a s objašnjenjem da se ne smije dogoditi da crvene napasti dobiju dvije trećine, jer bi time imali dovoljno ruku da mijenjaju Ustav, zovu MMF i rade ostale demokraciji neprimjerene opačine. Iako je smisao poruke valjda trebala biti premijerkina zabrinutost da bi povijesnom pobjedom Kukuriku koalicije mogao zavladati deficit demokracije, za koju se HDZ tako žestoko borio svih godina, u prvi plan je ipak isplivalo priznanje da su izbori završena stvar i najavljena, drhtavim glasom i pomalo izgubljena pogleda, borba za vlastiti i stranački opstanak. Šok je trajao, kako se čini, 24 sata i već je sutradan Kosorova, pokušavajući vratiti ravnotežu, dala novu izjavu. Nabacivši gotovo polovinu opsega osmijeha od prije desetak dana, najavila je da će HDZ iznenaditi na izborima. U očekivanju iznenađenja, koje bi moglo biti neugodno za HDZ i ugodno za narod ili obratno, premijerka je zamijenila teze. Zbunile su je te dvije trećine. Nekako je, naime, zbog šoka vjerojatno previdjela da dvije trećine hrvatskih građana ne želi HDZ ponovo na vlasti, da ih nervira sama pomisao na njih, da bi se i sami sebi zgadili da ih zaokruže na biračkim listićima. I umjesto toga joj se ukazala druga dvotrećinska većina, ona kojom Kukuriku drma Saborom. Ima naravno u Kukuriku koaliciji onih koji bi to itekako željeli, jer nema vlasti koja ne želi komotno vladati sigurna u svoju parlamentarnu poslušnu mašineriju. Ima među njima onih koji su skloniji nekoj varijanti prosvijećenog apsolutizma nego natezanju između vlasti i opozicije i dnevnog polaganja računa građanima. Vlast je slatka, ali da bi sami vladali treba im 101 ruka, a to nemaju ni u najbenevolentnijim tumačenjima anketa. Za takvu većinu bi na sadašnjih anketno optimističnih 90 mjesta, u koja niti neki od njih ne vjeruju, Kukuriku morao prikačiti sve manjince i još nešto sitno ušićariti; Lesara, Jurčića ili nekog takvog. S obzirom na nevoljkost Kukurikua da poslije izbora širi koaliciju - jer svaka koalicija je prije svega zbroj interesnih utega, a ne briga za uravnoteženu vlast - trenutno ne postoji realna opasnost od deficita demokracije u hrvatskom Saboru. Kukuriku će imati opoziciju. Možda usitnjenu, možda razjedinjenu, možda, barem u početku, dok se ne sklope paktovi, oslabljenu, ali nema sumnje da će je imati. Dakle, ništa nije ugroženo, parlament će i dalje biti šareno mjesto, svađe i uzajamna pljuvanja će moći ići u skladu s dnevnim redom i tu se ne očekuju nikakve pogubne posljedice po demokraciju na hrvatski način. Uostalom, 10 godina je HDZ vladao praktično sam i nikome to nije bio deficit demokracije, iako su nakon toga ostali silni drugi deficiti. Bude li, dakle, Kukuriku želio mijenjati Ustav ili donositi odluke za koje je potrebna dvotrećinska većina morat će se potruditi da je i okupi i da dobije konsenzus za svoje namjere. Pa o čemu onda Kosorova priča? O čemu i uvijek. Nažalost nikakvog tu napretka nema, ništa predsjednica HDZ-a nije naučila iz prethodnih dana, nema tu bitne promjene kampanje, samo je sve malo zamaskirala. Brigom za demokraciju pokušava prikriti strah da će HDZ izgubiti svaki utjecaj, praktično nestati, postati irelevantan i jednak onim strančicama koje moraju galamiti da bi ih netko uopće primijetio. Umjesto da se, kad već ne namjerava posramljeno nestati iz politike, pobrine za svoje mjesto na sigurnoj izbornoj listi i završi karijeru ulaskom u Sabor, a stranku prepusti onome tko je želi dizati iz prašine, ona i dalje glumi snagu i prijeti olinjalim i već i Bogu i narodu dosadnim zastrašivanjem. Cilj joj je isprovocirati homogeniziranje dijela birača. Svi koji ne žele crvene moraju u strahu pretrčati k njima i njima sličnima, a s osnovnom tezom: “Ne dajte im svu vlast u ruke!”. A, ako im već dajete onda se svakako pobrinite da HDZ pa makar i posve diskreditiran, zajedno sa svojim na brzinu okupljenim satelitima, bude korektiv takvoj vlasti. Jer, zaboga, tko zna što bi oni s njom, tako nekontrolirani i tako pokvareni, mogli napraviti? Prevariti i opljačkati građane, upropastiti gospodarstvo, osiromašiti građane, zamijeniti nacionalne interese privatnima, zapošljavati podobne, a nestručne, donositi štetne zakone, izigrati koalicijske partnere da bi proveli svoju samovolju, ignorirati 800 tisuća potpisa, uništiti pravosuđe?