Izdanje:
Nije lako hrvatskim biračima u ovom predizbornom “balu vampira”. Na mukama su i nakon što je posljednji saziv Sabora raspušten pa ne moraju strahovati od zakonodavne i ine aktivnosti kojom su nas šokirali ili nas nepotrebno zamarali uzaludnim zakonima koje će buduća vlast ionako vrlo brzo morati ukidati ili mijenjati. Ali, treba izdržati još ovih dvadesetak dana noćne more do izbora u strahovima gdje će tko što svečano otvoriti, kakav ugovor sklopiti, koja zemljišta i nekretnine podijeliti, kome i koliko novca iz proračuna isplatiti, ukratko gdje će kakvo mito ponuditi valjda kako bi opet mogli obnoviti borbu protiv korupcije. Političari su se potpuno razuzdali, žedni moći i lišeni svih skrupula, ne prezaju ni od manipulacije s naivnom dječicom kad više nisu u stanju varati odrasle... Iako bi i svijet te djece, da im dopuste urediti ga po svome, jamačno bio bolji i pravedniji od nekih njihovih rješenja. Darežljivost Milana Bandića na teret Zagrepčana u odnosu na ovo čemu svjedočimo na državnoj razini čini se milostivom. Samo je Radimir Čačić u kampanji koju je 2003. godine na teret poreznih obveznika vodio kao ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo, otvorio više radova u kraćem vremenu od aktualne premijerke. U nisci otvaranja Jadranki Kosor još nedostaje da kao svojedobno SDP-ova ministrica pravosuđa otvori lift. Predsjednica Hrvatske demokratske zajednice očito misli kako to nije bilo presudno što je ondašnja koalicija izgubila izbore. Valjda zbog toga HDZ iscrpljuje i sve ostale mogućnosti umanjivanja svojih šansi na predstojećim izborima, a svojom nas inovativnošću sve više iznenađuju. Eklatantan je primjer dalmatinsko koaliranje sa Željkom Kerumom. Uistinu bi bila šteta da se nisu sjetili i potrudili, makar im to bio i posljednji potez na vlasti, kako da Kerumovu biografiju obogate saborskim privilegijama i doživotnom povlaštenom mirovinom. Zlu ne trebalo, Kerumu je samo još to nedostajalo. Kao i HDZ-u, osobito na lokalnoj razini, Hrvatskoj i poreznim obveznicima. To budi nadu u hrvatsko sutra. Kerum daje pravi smisao povlaštenim mirovinama kao što je pri kupovini ferarija dao braniteljskim povlasticama ili javno-privatnom partnerstvu Kerum - Kerum. Konačno su i hadezeovci shvatili značaj jedne od davno izrečenih velikih misli Radimira Čačića kako bi se politikom trebali baviti isključivo bogati. Koaliranje sa Željkom Kerumom dokaz je da je Jadranka Kosor s vremenom stasala u veliku političarku. Uistinu je potrebno ogromno političko iskustvo, energija, pa i hrabrost da se u tako kratkom vremenu, s jednakom srdačnošću i onim osmjehom koji čuva samo za iznimne u tako kratkom vremenu sastane s Kerumom u Zadru i predstavnicima Crkve u Zagrebu. Ako joj je kao nositeljici borbe s korupcijom i kriminalom prirodno da koalira sa Željkom Kerumom, onda s pravom i bez suvišnog čuđenja takvo što možemo očekivati u Zagrebu sa “Vašim čovjekom” i glumicom iz sapunice ili sa HDSSB-om predvođenim Branimirom Glavašem u Slavoniji. No, najapsurdnije je da nakon medijskog pa i pravosudnog kriminaliziranja HDZ-a, svih pogrešnih poteza koje je Jadranka Kosor povukla i uz sav nedostatak hrabrosti za bolne rezove u stranci i državi, bezperspektivnog stanja gospodarstva i financija, Kukuriku koalicija još strahuje od takvog protivnika i njegovih mogućih predstojećih poteza i narednih koalicija. Veličina njihova straha odražava i strah hrvatskih birača od budućnosti koja im se nudi. Oporbeni lideri još se nisu dogovorili niti oko raspodjele ministarskih funkcija, a već svako malo izbijaju tipični stranački i pojedinačni karijeristički i koristoljubivi sukobi te zaokupljenost samima sobom. Svako malo nekoga moraju obuzdavati jer iskače iz okvira Plana 21*. Radimira Čačića moraju držati podalje od radnika i sindikata, osobito nakon što je poručio da je došlo vrijeme da se zaboravi rad na neodređeno vrijeme. Kako su se bili obrušili na Slavka Linića zbog MMF-a i razdvajanja uloga premijera i čelnika stranke, što je bio samo dobar povod za ozbiljnu raspravu za razliku od gafova lidera Kukuriku koalicije. Zoran Milanović je kao potencijalni budući premijer svojim nedolaskom u Opatiju uvrijedio društvo hrvatskih ekonomista, inatne Slavonce i Dalmatince je preko radišnih Međimuraca prozvao za lijenost, a kritizirajući “šerifska” rješenja iz Ovršnog zakona neprimjereno je komentirao: “Ovo nije Teksas!” Za budućeg premijera primjerenije bi bilo da je rekao istinu “Ovo je Hrvatska!”.