Izdanje:
Pixsell
Nakon što je Vijeće EU za opće poslove bezuvjetno ustvrdilo da se “raduje što će pozdraviti Hrvatsku kao novu članicu od 1. srpnja 2013. godine”, a premijerka na odlasku Jadranka Kosor i predsjednik Republike Ivo Josipović u Bruxellesu zajedno s čelnicima EU 27 potpisali Ugovor u pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji. sve sada ovisi samo o tome hoće li hrvatski građani na referendumu u veljači reći ‘da’. Prepreka ratifikaciji Ugovora u državama članicama, nakon pobjede Zorana Jankovića na slovenskim parlamentarnim izborima, neće biti. Ostaje, međutim, pitanje u kakvu Uniju Hrvatska ulazi. Je li to Unija s kojom je pregovarala o članstvu, ili neki još nepoznat ustroj koji tek nastaje. EU se danas znatno razlikuje od onoga kako ju je prije 54 godine utemeljio Rimski ugovor. Pa i tijekom osam i pol godina od predaje zahtjeva za članstvo pravna je stečevina EU narasla s osamdesetak na stotinjak tisuća stranica. Sve je to zakonodavstvo Hrvatska tijekom pristupnih pregovora usvojila, uz izuzetke - privremene ili trajne - za koje se izborila zbog posebnih nacionalnih interesa. Zakonodavstvo će rasti i prilagođavati se i ubuduće, ali sada uz hrvatsko sudjelovanje. Ulaskom u EU Hrvatska dio svojega vrhovništva prebacuje na zajedničku razinu. S te se razine, kolokvijalno nazvane “Bruxelles”, odlučuje o carinama, pravilima tržišnoga natjecanja, monetarnoj politici eurozone, dijelu ribarske politike koji se odnosi na zaštitu morskih bioloških izvora, trgovinskoj politici, te o zaključivanju međunarodnih ugovora. Odluke se donose tako da ‘za’ mora biti najmanje 55 posto država članica koje pokrivaju 65 posto pučanstva EU. To je, međutim, tek zaštitni ustroj: do sada se - a tako će biti i ubuduće - sve odluke u pravilu donosilo jednoglasno, nastojeći zadovoljiti razumne interese svake pojedine članice. Pa će i promicanje hrvatskih interesa ovisiti ponajviše o tome koliko ih kod kuće kvalitetno osmislimo, te hoćemo li u tijela EU slati osobe koje će ih uvjerljivo predstaviti. Potonje znači da će ne samo ministri koji će sudjelovati na sastancima Vijeća EU, nego i osoblje Stalnoga predstavništva pri EU, koje će od dana potpisivanja Ugovora sudjelovati - a od dana ulaska u EU i suodlučivati - na sastancima brojnih radnih tijela Unije, morati biti vrlo stručno, te da se u Bruxelles diplomati neće više smjeti slati prema podobnosti ili nekim drugim osobnim (ne)sklonostima. Niz se odluka donosi usklađivanjem razine EU i nacionalnih vlada, Tu spadaju pitanja zajedničkoga tržišta, dijelovi društvene politike, pitanja gospodarske, društvene i ozemaljske kohezije, okoliša i zaštite klime, poljoprivreda i ribarstvo (osim zaštite bioloških morskih izvora), zaštita potrošača, prijevoz, energetika, sloboda, pravda i sigurnost, prijetnje javnome zdravlju, istraživanja i tehnološki razvoj, istraživanje svemira, te pomoć razvoju nerazvijenih zemalja u svijetu i humanitarna pomoć. U isključivoj mjerodavnosti država članica, pa tako i Hrvatske kada uđe u EU, ostat će zdravstvo, industrijska politika, kultura, turizam, obrazovanje i stručno osposobljavanje, građanska zaštita, te upravna suradnja. To, međutim, ne znači da države članice, ako to žele, i na tim poljima ne mogu surađivati uz pomoć iz Bruxellesa.
“Povijesni summit”
Summit EU u nastavku na potpisivanju hrvatskoga Ugovora o pristupanju, unaprijed je najavljen “jedan od najvažnijih u povijesti”. Kao, uostalom, i niz summita do sada; za Uniju s 27 država članica i jednako toliko interesa koje treba uskladiti kriza je svakodnevica. No, ovaj je put stanje i objektivno krajnje ozbiljno: novčarska i gospodarska kriza koje je prouzročio propali neoliberalizam razotkrile su nedostatke zajedničke valute eura: nepostojanje zajedničke fiskalne i gospodarske politike na kojima bi se euro temeljio. Maastrichtske kriterije, objedinjene u Paktu postojanosti i rasta kao temelju postojanosti zajedničke valute, još su u prvoj polovici protekloga desetljeća obezvrijedili Francuzi i Nijemci manjcima državnoga proračuna većima od najviše dopuštenih tri posto BDP-a. Pa su na njihov pritisak ukinute globe koje je Pakt za takva kršenja propisivao. U krizi se za njima poveo niz članica eurozone, a Grci i Talijani euro su i uveli “kreativnim knjigovodstvom”, lažno boljim prikazujući stanje svojih novčarstava. Što se tada nije provjeravalo jer se “gentlemanu vjerovalo na riječ”. Nakon što se Grčka našla pred bankrotom, njemačka je savezna kancelarka Angela Merkel stala populistički moralizirati, umjesto da čelnici država članica sjednu i nađu rješenje za grčki dug, koji za eurozonu tada nije predstavljao preveliko opterećenje. Ulagači su se uspaničili, novčarska su tržišta podivljala, špekulanti su stali napadati zemlju po zemlju... Nakon što je Njemačka prije dva tjedna uspjela prodati jedva dvije trećine planirane količine državnih obveznica, te nakon što je Standard & Poor’s zaprijetio snižavanjem kreditnoga ratinga svim članicama eurozone, izgleda da je i Merkel shvatila da, ne spasi li hitno euro, ni Njemačka neće izbjeći propast. Ne samo da će joj zaduživanje postati preskupo - a njemački je državni dug dosegnuo 80 posto BDP-a i 20 je postotnih bodova iznad najviše dopuštene razine - nego, propadne li eurozona, izvozno snažno usmjereno njemačko gospodarstvo neće više imati kome prodavati svoje proizvode. Jer, i SAD je u ogromnim dugovima. Da, azijske zemlje gospodarski snažno rastu, ali čak je i najveće, kinesko, gospodarstvo danas manje od “burleskonijama” nagriženoga talijanskoga. A i kineski će se rast u dogledno vrijeme morati usporiti jer je već toliko uništio okoliš i ljudsko zdravlje da mu to postaju fizičke prepreke. Merkel, međutim, ne želi ugroziti svoje izglede na saveznim parlamentarnim izborima dogodine, pa odbija solidarizaciju dugova uvođenjem euroobveznica. Bar dok se ne uspostavi čvrsta proračunska stega u svim članicama eurozone, što bi njemačke porezne obveznike trebalo umiriti da neće plaćati tuđu rastrošnost. Stoga za summit najavljivalo uvođenje obveze da članice eurozone svoje državne proračune, prije usvajanje, pošalju Europskoj komisiji na odobrenje. Pokažu li se ipak prerastrošnima, uveo bi se automatski sustav za njihovo kažnjavanje. Teškoća je, međutim, u tome što za to treba mijenjati Lisabonski ugovor, a to je dugotrajan postupak kojemu, k tome, prijete britanski veto i obvezatni irski referendum. A tržišta su u panici... Predsjednik Europskoga vijeća Herman van Rompuy ponudio je rješenje: da se te odredbe unesu u jedan od protokola pridodanih Lisabonskome ugovoru, čija se izmjena može usvojiti na samome summitu. Pravna izvedivost toga prijedloga nije u trenutku dok ovo pišem još posve jasna. Drugi je način iskoristiti mogućnost “pojačane suradnje”, koju Lisabonski ugovor također dopušta ako se za to odluči najmanje osam zemalja. Pa bi se države članice eurozone obvezale prihvatiti proračunski nadzor, a vrata bi ostavile otvorenima i za ostale članice EU koje takvome dogovoru žele pristupiti. Iako to na prvi pogled izgleda kao uvođenje “dvobrzinske Europe” Zagrljaj na summitu G20: Obama zna da je sudbina EU u rukama Angele Merkel ope” na mala vrata, predsjednik eurofederalističkoga think tanka Zaklade Roberta Schumana Jean Dominique Giuliani kaže da je riječ o “pragmatičnome rješenju koje se kasnije može institucionalizirati”. - I schengenski prostor, i euro uvedeni su međuvladinim dogovorom, pa su kasnije provedeni kroz tijela EU - naglašava Giuliani. Što znači da se za Hrvatsku, bar u početku, ne odluči li se odmah pristupiti sporazumu o proračunskome nadzoru, ništa neće promijeniti. No, kada odluči zamijeniti kunu eurom - a pristupni je ugovor obvezuje da to učini kada za to bude objektivno spremna - i taj će dio svojega vrhovništva morati objediniti na europskoj razini.
Nužan fiskalni nadzor
Unatoč zlogukim, mahom anglosaskim, analitičarima i Merkeličinome predizbornome odugovlačenju, prevladavajuće je uvjerenje da je euro spašen. Američki državni tajnik za novčarstvo Timothy F. Geithner, koji se u utorak u Frankfurtu sastao s predsjednicima Europske središnje banke Mariom Draghijem i Bundesbanke Jensom Weidmannom a potom u Berlinu razgovarao s njemačkim ministrom novčarstva Wolfgangom Schäubleom, kaže da je “vrlo ohrabren razvojem u Europi posljednjih tjedana”. I Geithner će gostovati na summitu EU jer bi raspad eurozone teško ugrozio globalno, pa tako i američko, gospodarstvo. Ključne osobe u novoj hrvatskoj vladinoj koaliciji, s kojima sam razgovarao u nedjelju nakon objave izbornih rezultata, također se slažu da ne treba strahovati nad opstojnošću eura. HNS-ov gospodarski strateg Dragan Kovačević kaže da “eurozona nema alternativu”: - Ona će se preurediti i dobit će veću upravljačku moć. Bilo je nelogično da imate monetarnu uniju, a nad njome nikakav fiskalni nadzor. Neke će se zemlje jednostavno morati naučiti kako djeluju zajednička valuta i zajednički fiskalni sustav, a euro će sigurno ostati jednom od najvažnijih svjetskih valuta. Kovačević ne dvoji o potrebi o ulasku Hrvatske u eurozonu: - Hrvatska je više od 80 posto eurizirana, stoga je trenutak formalnoga ulaska tehničko pitanje. Nego hajdemo riješiti svoje ustrojne i gospodarske teškoće i usmjerimo zemlju u pravome gospodarskome smjeru. Kako i Hrvatskoj prijeti pad kreditnoga ratinga, Kovačević smatra da je “prvi vladin zadatak jasno reći kako će upravljati javnim dugom i javnim poduzećima”. - Morat ćemo povećati prihodovnu stranu proračuna boljim i učinkovitijim upravljanjem državnom i javnom imovinom, a dijelom i privatizacijom. Ali ne prirodnih bogatstva! Sva javna poduzeća imaju turističke objekte koji nisu u funkciji, pa propadaju. Javna poduzeća morat će davati u proračun, a ne uzimati iz njega. A javnim se dugom danas uopće ne upravlja! Moramo hitno ustrojiti bilo jaku upravu pri ministarstvu financija, bilo posebnu agenciju za upravljanje javnim dugom, zaposliti tamo 10 do 15 stručnjaka, te prvo vidjeti koliki nam je konsolidirani javni dug: koliko su se zaduživala poduzeća, a koliko država. Danas imamo apsurdno stanje da se HEP zadužuje po stopi dvostruko manjoj od države, a da mu država za taj dug jamči. Kada bi se to uskladilo, kada bismo stopu snizili za samo 0,5 posto, uštedjeli bismo milijarde eura! Porezna baza proširila bi se i reindustrijalizacijom jer je upravo trenutačna kriza pokazala da zemlje koje imaju jaku industriju najbolje prolaze. - Hrvatska se mora vratiti proizvodnji i proizvodnim kapacitetima koji još nisu do kraja uništeni: imamo potencijale u prehrambenoj i agroindustriji, u drvnoj, metaloprerađivačkoj... Taj se potencijal mora kroz fiskalni sustav, kroz porezne olakšice i sustav poticaja, podići na razinu konkurentnosti prvo na unutarnjemu, pa onda i na izvoznome tržištu. Danas sve uvozimo, a kada bismo samo dio potražnje zadovoljili domaćim proizvodima, Hrvatska bi vrlo brzo postala gospodarski postojanom. Gospodarski strateg SDP-a Branko Grčić ističe da je “naš interes kao buduće članice da se stanje u EU u što kraćemu roku kvalitetno stabilizira”. - Za Europu je jedino rješenje brza fiskalna stabilizacija, nametanje puno čvršćih kriterija i nadzornih ustroja za ponašanje vlada, prije svega članica eurozone, ali i ukupne EU. Na taj bi se način osigurala postojanost eura. Prvi potez hrvatske vlade bit će, kaže, “vrlo ozbiljan korak k fiskalnoj konsolidaciji koji će obuhvatiti rezanje proračuna za pet do šest milijarda kuna ili oko 1,5 posto udjela u BDP-u”. - Mislim da će to biti i najkonkretniji signal ustanovama koje se izlažu riziku financirajući hrvatski javni dug da nastave financirati naše potrebe jer će se u tome ozračju u narednim dvjema godinama osigurati potpuna fiskalna stabilizacija. Budući podpredsjednik vlade zadužen za gospodarstvo Radimir Čačić napominje da “Hrvatska nema drugu opciju do li biti u društvu europskih zemalja”. - U EU ćemo se morati izboriti za svoj prostor, ali stvarni prostor izvan EU za nas ne postoji. Glede razvoja EU k fiskalnoj uniji, mi nismo ti koji će to određivati, ali logično je da zajednička valuta traži puno veće zajedničko djelovanje. Predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić kaže da “Hrvatska nije ni Švicarska, ni Norveška, pa je jedina alternativa članstvu u EU samoizolacija”.