Izdanje:
Petar Glebov / Pixsell
Branko Grčić ipak je odlučio prihvatiti izazov i preuzeti odgovornost za funkcioniranje nove Vlade. Imenovan je na mjesto potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvoja i EU fondova zbog čega je morao napustiti Split gdje je bio dekan Ekonomskog fakulteta i preseliti se u Zagreb. U razgovoru za Forum objašnjava zašto nova Vlada, premda deklarativno ljevičarska, mora donositi mjere koje nisu lijeve. Situacija je takva da nemamo izbora, kaže Grčić. Ako se nešto hitno ne poduzme, Hrvatsku čeka financijski slom. Deficit se mora srezati, a da to neće biti lako dokazuje četiri milijarde novih rashoda u ovoj godini. Pola od toga su kamate, a pola usklađivanje plaća i mirovina. Znači, negdje se mora rezati. Posebno ako ne ostvarimo rast BDP-a.
f: Jeste li vi ljevičar i je li SDP ljevičarska stranka?
Odgovor na oba pitanja je potvrdan. Dakle, da i da.
f: Pitam vas to jer prvi potezi koje je najavila nova Vlada, poput povećanja PDV-a, izravno ugrožavaju najšire slojeve društva i teško se mogu nazvati lijevima?
Vrlo precizno ću vam odgovoriti. Činjenica je da živimo u teškom vremenu i da socijaldemokrati dosad nisu imali priliku bitno utjecati na ekonomsku politiku koja se vodila u Hrvatskoj proteklih dvadeset godina, tako da snosimo nikakvu ili vrlo malu odgovornost za ovakvu situaciju. Zatekli smo više od 21 milijarde kuna deficita u tzv. općoj državi, prijeti nam pad kreditnog rejtinga, odnosno status “junk obveznica”, a već sada imamo iznimno visoku cijenu kapitala na tržištu. Tu su i mnogobrojni socijalni problemi koje moramo rješavati. Već dvije godine mirovine su zaleđene, privatni sektor izgubio je 150 tisuća ljudi. I ono što je najgore, činjenica je da smo jedina tranzicijska država koja se nije uspjela vratiti na pozitivnu stranu i nakon krize ostvariti novi rast BDP-a. Sve su to elementi koji određuju našu startnu poziciju, a time i karakter politike koju ćemo voditi.
f: Što s porezima?
Sigurno je da veći porezi nisu rješenje za Hrvatsku i to se odmah mora reći. U kontekstu u kojem se spominju oni su samo dio kombiniranog paketa mjera kojima nova Vlada nastoji već na startu stabilizirati sustav, definirati nove ciljeve ekonomske politike s posebnim naglaskom na fiskalnu konsolidaciju i reforme. Međutim, za uspjeh će biti ključno pokretanje svih mogućih projekata koji se u ovom trenutku mogu realizirati kako bi se ublažio efekt nove recesije, onog drugog dna na slovu W, koji prijeti cijelom okružju, primarno u eurozoni. Dakle, politika nove Vlade, koja je većinski socijaldemokratska, odnosno lijeva i liberalna, određena je trenutnim stanjem i u zemlji i u okružju sa svim rizicima koji nam prijete.
f: Konkretno, u našem slučaju to znači povećanje PDV-a i poreza na imovinu, uvođenje poreza na dividende…
Da, nešto prije, nešto poslije, ali to se ne može izdvajati iz ukupnog modela konsolidacije. Deficit je takav kakav jest, s uključenim deficitom HAC-a, ove godine iznosit će oko 21 milijarde kuna, što je oko 6,1 posto od BDP-a. To je strašna brojka. Ako želimo napraviti ozbiljan pomak u ovoj i idućoj godini, on se mora srezati barem za 1,5 posto. Praktički to znači da bismo u iduće tri godine spustili deficit na manje od tri posto, što će i Europska unija od nas tražiti, a što je definitivno i naš interes.
f: Imamo li alternativu?
Alternativa je financijski slom sa, kako sam već rekao, “junk statusom” i eksplozijom kamata i kamatnog duga prema našim financijerima.
f: Preko čijih će se leđa slomiti smanjenje deficita?
Preko leđa svih nas koji živimo u Hrvatskoj. Na žalost, nemamo izbora. Dulje smo vrijeme, u cjelini gledano, živjeli iznad realnih mogućnosti. Zaduživali smo se i povećavali dug koji nam sada može doći glave. Sustav se mora stabilizirati ili će puknuti. Ove godine moramo početi smanjivati deficit. Nerealno je očekivati da ga možemo eliminirati u kratkom roku, ali moramo svima pokazati da smo odlučni i odgovorni i da možemo ići u pravcu smanjenja potrošnje.
f: Hoće li smanjenje biti pet ili devet milijardi?
Ministar financija Slavko Linić prilično je široko obuhvatio brojke. Uz rashode koji su bili u ovoj godini, u idućoj imamo i rast tzv. autonomnih rashoda na koje ne možete utjecati. Riječ je, najprije, o više od dvije milijarde kuna novih kamata, potom obvezi usklađivanja plaća za 0,5 posto po stažu, kao i davno preuzetoj obvezi usklađivanja plaća u obrazovnom sektoru te usklađivanju mirovina po švicarskoj formuli na što smo obvezani sporazumom s umirovljeničkim udrugama i odgovarajućim zakonom. Ukupno će nas to sve skupa koštati između 3,5 i 4 milijarde kuna.
f: Dodatnih rashoda?
Da, da se ništa drugo ne dogodi, rashodi bi bili veći za gotovo četiri milijarde nego prošle godine. Cilj je uštedama pokriti te dodatne rashode. Uz očekivani kakav takav rast BDP-a, rashodi će morati pratiti BDP tako da u ovoj godini svojim udjelom u BDP-u budu minimalno manji jedan, a mislim da bi trebalo ići prema 1,5 posto. Kad sve skupa zbrojite, to su respektabilne uštede.
f: Koliko je to u novcu?
U ovom je trenutku teško procijeniti zbog neizvjesnog rasta BDP-a. Drugim riječima, ako uspijemo postići da BDP bude iznad površine vode i ostvarimo bilo kakav rast, manje ćemo štedjeti. Ako ipak BDP potone za 0,5 ili jedan posto, što ne želimo vjerovati, uštede bi morale biti veće. To je zatvoreni krug iz kojeg je teško izaći. Našim snagama moramo napraviti taj prvi korak.
f: Te dodatne četiri milijarde netko će morati nadoknaditi?
Ili će se negdje morati kompenzirati. Nije toliki problem rast plaća u obrazovanju koji je dogovoren davno prije sa sindikatom. Prema našim računicama, u masi plaća moraju se ostvariti uštede do četiri ili pet posto. Napravit ćemo reviziju raznih dodataka i korekcija u prekovremenim satima. Započet ćemo i određene racionalizacije s kojima smo počeli od samog vrha državne uprave smanjivanjem broja dužnosnika. Taj se proces mora nastaviti. Uprava treba biti optimalno dimenzionirana, racionalna i efikasna.
f: Uključuje li racionalizacija i otkaze?
Nisu to otkazi. Dobar je primjer Ministarstvo koje sam preuzeo u kojem je značajan broj ugovora o djelu. Kad se nije smjelo zapošljavati po redovitim natječajima, preko noći su se sklapali i takvi privremeni ugovori. Moramo procijeniti obavljaju li ti ljudi zaista posao za koji su angažirani, je li to od krucijalne važnosti za državu i postoji li mogućnost da se dio takvih ugovora otkaže. U sustavu ima prostora da se bez klasičnih otkaza i dodatnih troškova otpremnina naprave određene uštede. Samo pet posto manje u masi plaća u stvarnosti je 1,5 milijardi kuna.
f: Znači, samo da se stanje sredi i smanji prevelik broj šefova, ušteda bi bila znatna?
Upravo tako, zajedno s ukidanjem različitih beneficija i dodataka. Uštede, naravno, moraju obuhvatiti i izvanproračunske institucije i posebno javna poduzeća. Mislimo da u tim kompanijama ima prostora za uštede i da one moraju doprinositi javnom sektoru i proračunu, a ne da se njihovi gubici nadoknađuju iz budžeta.
f: Na koji ćete način ostvariti uštede u državnim tvrtkama?
Na primjer, HAC i Autocesta Rijeka-Zagreb. To su dva pogona s dvostrukim zajedničkim službama i servisnim funkcijama. Izuzetno su opterećeni dugovima, ali i gubicima. Te dvije tvrtke treba povezati u jedinstvenu firmu koja će efikasnije i racionalnije gospodariti autocestama.
f: Da se vratimo na početak intervjua i pitanje o ljevici. Ispada da teret krize većinom snose radnici, jer je država obećala cijeli niz mjera kako bi pomogla poduzetnicima…
Suvremeni ljevičari svoj stav baziraju na tržišno-socijalnom mehanizmu. Uvažavamo tržišne kriterije koji trebaju određivati efikasnost cijelog sustava, prije svega privatnog, ali i javnog sektora. Ali u isto vrijeme treba razmišljati o zaštiti onih najpotrebnijih, ne samo u smislu pravedne plaće nego i zdravstvene zaštite te obrazovanja kao i sigurne starosti za sve. Na tome ćemo inzistirati i u ovom planu koji pripremamo i s kojim ćemo izaći pred javnost. Na primjer, PDV će biti korišten na različite načine. Dijelom će biti smanjeni direktni porezi na proizvodne “inpute” za potporu konkurentnosti gospodarstva, dok će novac drugim dijelom ići na kompenzacije za one koji su najviše ugroženi krizom, a to su oni s najnižom plaćom, nezaposleni i umirovljenici s najnižim primanjima. Pronaći ćemo načina da te ljude podupremo.
f: Postoji li neki novi plan, Plan 22?
Ne, to je paket mjera s kojim kanimo izaći pred građane koji uključuje smjernice za novi proračun i politiku koja će obilježiti 2012. godinu.
f: Kada će biti predstavljen?
Vrlo brzo. Moramo ići u izradu proračuna, a da bismo ga napravili konzistentno i kvalitetno, moramo odrediti ključne smjernice.
f: Koliko je Hrvatska u opasnosti od pada rejtinga?
Vjerujem da bi uz nastavak ovakve politike, koja se do sada vodila, to bilo neizbježno. Naše opredjeljenje je da kroz tri ključna stupa politike bitno promijenimo pristup. Prvo kroz hitnu fiskalnu konsolidaciju, drugo, kroz reforme bez kojih nema konsolidacije, dok su treće projekti. Intenzivno u više ministarstava radimo na pripremi onih projekata koji mogu krenuti u najkraćem roku i podignuti na noge uspavanu i neiskorištenu operativu u građevinarstvu, industriji i turizmu, gdje se do ljeta puno toga treba promijeniti da bismo kompenzirali negativne posljedice krize u eurozoni. Bez takve politike doći će do radikalnih utjecaja što kroz smanjenje izvoza, što kroz pad investicijske aktivnosti.
f: Ipak, nadamo se ulaganjima iz EU-a?
Postoji nekoliko inicijativa koje čekaju par godina. Određeni interes investitora postoji i nadam se da ćemo te projekte realizirati. Hrvatska je dovoljno mala da već nekoliko projekata može dati kvalitetan poticaj oporavku.
f: Je li ovakav model vođenja gospodarstva, kakav je u EU, zapravo potrošen?
Kriza je ogolila sve nedostatke tako da se sve više govori o potrebi stvaranja “novog poretka” jer postojeće političke stranke, pa i moderna ljevica, nemaju prave odgovore. U ovakvim vremenima generalno gledajući nema stroge granice između konzervativne i lijeve opcije jer umnogome politiku diktira ono što radikalno utječe na život i stanje u državi. To su situacije koje se pojavljuju jednom u dvadeset ili trideset godina. Tamo gdje su u Europi bile lijeve vlade, nakon izbora su ih zamijenile desne. I obratno. U ovakvim vremenima nema jasne razlike među njima jer situacija nameće promjene. Oni koji bi mogli dati impuls tim promjenama dobivaju šansu bez obzira na orijentaciju.
f: Ako bismo zaključivali na prizemnoj razini, nalazimo se u situaciji da zapravo nema razlike između lijevih i desnih, nego tek u volji i mogućnosti da se nešto napravi?
Vrlo pojednostavljeno govoreći. Jer svaka zemlja, pa i Hrvatska, ima svoje specifičnosti. Većinski konzervativna vlada na vlasti je bila 16 od ukupno 20 godina moderne hrvatske povijesti. Možda je i to bilo razlog opuštanja, i bavljenja samima sobom više nego problemima države i građana. Što se tiče “lijevih i desnih“ moglo bi se reći da je u nekim segmentima socijale konzervativna vlada izgledala vrlo “socijalnom”. U nekom smislu čak i preko svake mjere, pa je to imalo prizvuk kvazisocijalne politike i populizma. Mi bismo željeli uvesti više reda i objektivnih kriterija u model socijalne politike kako bi država pomogla onima koji tu pomoć zaista trebaju. S ograničenim resursima želimo biti pravedni i realni.
f: Hoće li biti prodaje državnih tvrtki?
Već je najava ministra Linića da se ozbiljno razmišlja o prodaji Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke uzburkala duhove. I u kampanji smo govorili da strateške tvrtke poput HEP-a, Hrvatskih voda i Hrvatskih šuma, koje gospodare važnim resursima, nećemo prodavati, ali sve ostalo što nije od strateškog interesa države i ne predstavlja prirodni monopol, može doći u obzir za privatizaciju. Ali, vrlo je važan trenutak u kojem ćemo se odlučiti za takav korak.
f: Je li sada dobar trenutak?
Stanje na tržištu kapitala nije poticajno. Međutim, postoje i drugi argumenti. Jedan govori da bismo tako mogli doći do određenog novca koji bi bio iskorišten za izlazak iz krize. Na primjer: je li poželjno naći pola milijarde kuna privatizacijom nekog društva i tim novcem dokapitalizirati Hrvatsku banku za obnovu i razvoj, našu ključnu razvojnu financijsku instituciju, koja bi time dobila dodatnu mogućnost da potakne gospodarstvo? Drugo, od tvrtke kakva je Croatia osiguranje očekuje se puno bolji poslovni rezultat i veći doprinos vlasniku- državi. Međutim, očito je kako državno vlasništvo nije dovoljno poticajno da bi te i takve kompanije bile efikasnije.
f: Rekao bih da je fascinantno kako država loše upravlja svojom imovinom.
Država je loš gospodar. Koliko god vi politički željeli biti efikasni i dati priliku struci s kvalitetnim menadžmentom, uvijek se negdje provuče negativan utjecaj države. Privatizacija može biti rješenje ako tvrtka nije od važnog strateškog interesa. S druge strane, mislim da prodaja ovakvih tvrtki s ciljem krpanja rupa i financiranja tekućih rashoda u proračunu ne dolazi u obzir.
f: Prošli smo se tjedan ponovo zadužili.
Radi se o zaduženju za tekuću likvidnost što je normalna stvar. No, treba reći da mi do daljnjega, a to znači dokle god imamo deficit u proračunu, ne možemo izbjeći zaduženje. Važno je da se deficit počne smanjivati, te da potrebe za zaduživanjem budu sve manje.
f: Uzdamo se u to da će nas spasiti reprogram postojećih dugova, a o vraćanju kredita zapravo se i ne razmišlja?
Naš ključni cilj je usporiti rast javnog duga. Kažem usporiti, jer je gotovo neizbježno da ćemo idućih nekoliko godina imati rast javnog duga i to najmanje za veličinu deficita. Naš je cilj zaustaviti rast udjela javnog duga u BDP-u i to je ključna odrednica fiskalne konsolidacije.
f: Ako bismo gledati državu kao jednu obitelj, kakvim biste je riječima opisali? Jesmo li zapravo propali?
Daleko smo od propasti, ali moramo se početi ponašati odgovorno. Dok god obitelj ima imovinu poput nekretnina ili pokretnina i dok god njome može odgovoriti na dugove, dotle je ona financijski relativno stabilna. Problem bi bio da imovina ne postoji. Zato je Hrvatska u puno boljoj poziciji od mnogih obitelji jer su brojne familije došle u situaciju da više ne mogu plaćati svoje obveze. Država je u drukčijoj poziciji jer uvijek može nešto založiti, pa čak i prodati.
f: Nevoljko ste pristali na selidbu iz Splita u Zagreb da biste preuzeli Ministarstvo?
Kad ste obiteljski vezani uz Split i kad imate djecu u, recimo, osjetljivom uzrastu i imate sjajan posao redovnog profesora u trajnom zvanju, kako se to zove, a za koji ste se borili godinama, i kada ste dekan jedne respektabilne sveučilišne institucije, i kada ste osigurali miran i ugodan život izvan politike, nije se lako odlučiti ovako angažirati i privremeno odreći svega toga. Međutim, izazov je velik. Već sam nekoliko godina gospodarski strateg SDP-a i na neki način ne bi bilo primjereno odustati i ne probati učiniti nešto i za opće dobro. Najveća mi je motivacija da akumulirano znanje uz nešto iskustva iskoristim da poboljšamo stanje. Imamo i dobru ekipu koja to obećava. Uz puno strpljenja za sve nas, siguran sam da možemo puno dobrog napraviti.
3 važna pitanja 3 kratka odgovora
1. Kako surađujete s Čačićem i Linićem?
2. Kako ste se snašli na novom poslu?
3. Koliko dugo ste član SDP-a?
1 Ponekad nas je teško uskladiti, ali se zasad odlično slažemo. Jedan drugoga potičemo i ako treba, korigiramo. Nadam se da ćemo kroz realizaciju programa pokazati da smo našli dobru kombinaciju mjera i poteza koji mogu koristiti Hrvatskoj.
2 Naporno je. U ovih petnaest dana radimo od jutra do navečer, hvatamo konce i oblikujemo novu strukturu. Moje se ministarstvo bitno restrukturiralo. “Izgubio” sam šumarstvo i vodoprivredu, ali sam “dobio” veliki segment europskih fondova koji je vrlo važan jer od EU-a očekujemo veliku i konkretnu potporu. Posebno je važno da je riječ o besplatnom i bespovratnom novcu, što je u ovim vremenima, kada su krediti iznimno skupi, vrlo dragocjen izvor za nova ulaganja. Na nama je da se dobro za sve to pripremimo.
3 Od 1999. godine. To je oduvijek moja svjetonazorska opcija. Prije sam formalno bio zauzet drugim stvarima poput znanstvenog rada i bavljenja malom djecom. Sada sam se odlučio aktivnije uključiti.