Izdanje:
Mogućnosti sveza ideoloških sustava i vjerskih svjetonazora uvijek treba preispitivati; i kada se na prvi pogled radi o usporedbi nespojivih fenomena. Ponajbolji dokaz za to je knjiga “Anarhija i kršćanstvo” francuskog teologa i filozofa Jacquesa Ellula, otvorene strukture i bez definitivnih zaključaka. Ona pokazuje da anarhija i kršćanstvo imaju niz dodirnih točaka. Autor u uvodu spominje, a u knjizi često opovrgava, uvriježeno mišljenje da anarhisti imaju neprijateljski stav prema svim religijama, kao i podjednako samorazumljiv stav da se pobožni kršćani užasavaju anarhije, izazivanja nereda i poricanja izvršne vlasti. Dobri znalci i anarhizma i kršćanstva znaju kako su anarhisti često bili sjajni organizatori i regulatori reda i samodiscipline te da se u kršćanstvu može naći niz primjera slavljenja slobode, temeljne ideje anarhizma kao liberterske ideologije. Knjigu je izdao, uz prijevod Marka Gregorića, zagrebački DAF Zorana Sente. Ovaj izdavač jedan je od najuglednijih i najsustavnijih hrvatskih i regionalnih izdavača anarhističke literature. Ellul je kršćanin, i to ne po porijeklu (otac mu je bio volterovac, a majka protestantkinja koja nije javno ispovijedala vjeru), već obraćenjem 1930. godine. Kao student sudjelovao je u okršajima s policijom, bio blizak Marxu. Komuniste je odbacio zbog ubojstva barcelonskih anarhista tijekom Španjolskog rata, a anarhistima pomaže u nabavi oružja. Bio je i sudionik Pokreta otpora. Prvi put je anarhističke sklonosti objavio u protestantskom tjedniku Réforme 1947. Šezdesetih godina blizak je situacionistima. Cilj knjige nije da obraća anarhiste na kršćanstvo, niti da kršćane uvjerava da postanu anarhisti. No, poručuje da ne trebaju odbacivati anarhizam, kojeg drži ideologijom najbližoj biblijskoj misli! Argumenti su mu hebrejska biblija, Isus, Petrove poslanice, Pavao. Dokazuje da u vjerskim pokretima uvijek postoji podzemna struja te da Isus nikad nije stvorio hijerarhiju niti institucionalnu moć. Protestantski teolog Karl Barth promišlja središnju ideju biblijske poruke kao - “slobodno određenje stvorenja u slobodnoj odluci Stvoritelja”. Uz te teze plodonosno je i svjedočanstvo katoličkog svećenika i anarhista Adriena Duchosala. Ellul prikazuje anarhizam kao najpotpuniji i najozbiljniji oblik socijalizma, ali, dodaje, s obzirom na prirodu čovjeka - “idealno anarhističko društvo nije od ovog svijeta”. Tema ove knjige plodonosna je i za proučavatelje književnosti. Tolstoj je bio kršćanski anarhist, a Ellulove teze o svezama kršćanstva i anarhizma mogu biti višestruko poticajne i za proučavatelje Janka Polića Kamova. U njegovim pjesmama, prozama i dramama pregršt je motiva biblijske inspiracije. Uostalom, i svoje je programatsko ime složio po buntovnom biblijskom Kamu. A u književnim radovima i novinskim člancima često je pod utjecajem anarhističkih ideja, pa i njihov otvoreni pronositelj.