Izdanje:
Jurica Galoić/Pixsell
Ona je snažna žena. Poput glasa kojim već desetljećima očarava publiku diljem svijeta. Pobjeđivala je najveće svjetske zvijezde na međunarodnim festivalima, osvajala pozornice od Tokija do Los Angelesa, glumila u rock-operama i mjuziklima. Ona je Radojka Šverko, hrvatska glazbena diva. Kada zaklopi note, sanja i o tome da ponovno s prijateljicama uživa u dobrom nogometu na Dinamovom stadionu u Maksimiru. Za mjesec dana izlazi joj novi nosač zvuka, live izvedba s Big Bandom i Simfonijskim orkestrom HRT-a. “Radi se o ozbiljnijem repertoaru od onoga koji imamo prilike svakodnevno slušati, osim kada se radi o emisijama u kasnijim satima. Tako da će to biti album za kasne noćne ure kada iskreni glazbeni sladokusci ostaju budni da bi se malo produhovili. Stvarni live materijal bez naknadnih studijskih intervencija. Album bez prevare i laži”. Tijekom četrdesetogodišnje karijere Radojka Šverko snimila je više od dvadeset albuma.
Uspješno je nastupala u kazalištu, gdje je ostvarila više zapaženih uloga; Jana u rock-operi Gubec-beg, Nera u rock-operi Grička vještica, Fantine u Jadnicima i Karolina u rock-operi Karolina Riječka. Prošle godine održala je veliki koncert u Zagrebu, zajedno s Gabi Novak i Terezom Kesovijom, pod nazivom Hrvatske dive. I dalje povremeno nastupa u inozemstvu.
f: Vozeći se na razgovor s vama, u autu sam slušala Davida Bowieja. Dva puta ste ga pobijedili na svjetskim glazbenim festivalima?
Da. To je točno. Bili smo zajedno na dva festivala. Na Malti i u Firenzi. U Firenzi smo se još više družili nego na Malti. Tada je živio sa svojom kasnijom suprugom Angelom. Ja sam ju zvala Anđela. Dosta smo se družili. U društvu s nama bio je nizozemski producent Frans Van Klingeren. David Bowie i svi ti veliki bjelosvjetski umjetnici s kojima sam se susretala, imali su neizmjeran respekt prema meni. To vam sada može zvučati svakako, ali to je činjenica.
f: Kako ste se vi tada osjećali? Bili ste na početku karijere, imali ste 21 godinu?
Moje samopouzdanje je bilo do neba. Veliko kao i danas. Zbog svih tih okolnosti i činjenica da sam pobjeđivala velike, svjetske umjetnike, razmišljala sam što bi netko rođen u New Yorku ili u Engleskoj bio vrjedniji od mene rođene u Pazinu, u Istri, od matere Dalmatinke i oca Istranina. Zbog toga razmišljanja ostala sam prizemljena i zdrava. Ono što mi se danas ne sviđa je da i dalje postoji to idolopoklonstvo prema raznim zvijezdama i zvjezdicama koje dolaze u Hrvatsku. Moramo ugostiti ovu ili onu zvijezdu, koje su iz ove zemlje iznosile samo velike novce, a nisu svi opravdali očekivanja. Mogli smo se samo pohvaliti s činjenicom da su tu bili i da se Hrvatska našla na karti turneja.
f: Kada ste zadnji put bili na koncertu neke od zvijezda koje su gostovale u Hrvatskoj?
Zadnji put sam bila na koncertu Toma Jonesa u Areni krajem prošle godine. Njega sam strašno htjela slušati.
f: I kakav vam je bio koncert?
Bio mi je dobar. Jedno bi mi bilo draže da je bio u drugom prostoru. Arena nije primjeren prostor za takav događaj. To je prostor za sportske događaje. Izostaje mi događaj glazbe. Idem na koncert da bih slušala glazbu, a ne da bih se divila nekom zdanju. U Areni nema doživljaja glazbe.
f: U dvorani Lisinski, gdje vodimo ovaj razgovor, doživljaj glazbe je moguć. Koliko ste puta nastupili u Lisinskom?
Nebrojeno. Stvarno ne znam. Tu sam dugo godina igrala Janu u Gubec-begu, Neru u Gričkoj vještici, Fantine u Jadnicima, po motivima romana Victora Hugoa. Svi smo tada bili ponosni što su na premijeru Jadnika došli autori glazbe i stihova za mjuzikl Claude-Michel Schönberg i Alain Boublil. Bili su oduševljeni. Zagreb je bio prvi grad na svijetu koji je zatražio prava za izvođenje Jadnika izvan Pariza. Zato se treba zahvaliti Vladi Štefančiću koji je bio pronicljiv i vjerovao je u svoj ansambl i glazbenike. To su lijepe stvari. Sve te uloge su bile takve da sam im se u potpunosti poistovjećivala. Kad bi se zbrojile sve suze koje sam u životu prolila, pola sam ih prolila na pozornici poistovjećujući se s likovima koje sam glumila.
Originalni članak objavljen je u tisku