Izdanje:
Daniel Kasap/Pixsell
Michael Lederer, pjesnik, romanopisac, glumac, autor kazališnih djela, s adresama i radnim mjestima u Berlinu, New Yorku, Madridu, Londonu, posljednjih je pet godina za središte svog umjetničkog svijeta odabrao Dubrovnik. Tako je zatvorio magični krug vlastite biografije s obzirom da je njegov otac Ivo rođen u Zagrebu, živio i radio kao profesor u SAD, ali svake je godine s obitelji dolazio u Dubrovnik. Svoju opsjednutost Dubrovnikom Lederer dokazuje inicirajući Dubrovnik Shakespeare Festival čiji je osnivač i umjetnički direktor. f: Već datumi koje ste odredili za početak vašeg festivala od 28. 4. do 6. 5. 2012. godine na neki način ukazuju na njegovu idejnu strukturu, od rođenja Shakespearea (23. 4. 1564.) do smrti Marina Držića (2. 5. 1567.)? Postoje mnogi razlozi za osnivanje Dubrovnik Shakespeare festivala (DSF). Jedan od njih je upravo taj da se događa između Shakespearove obljetnice rođenja i Držićeve obljetnice smrti. Drugi vrlo jak razlog je organizirati ga u predsezonsko vrijeme, prije ljeta i tako pružiti mogućnost gostima, ali isto tako i stanovnicima Dubrovnika da uživaju u kvalitetnoj kulturnoj ponudi. Profinjen grad kao što je Dubrovnik zaslužuje goste koji u njemu namjeravaju provesti nekoliko dana u bilo koje doba godine. U svojoj ljetnoj ponudi Dubrovnik ima Dubrovačke ljetne igre s dugogodišnjom tradicijom koje traju četiri tjedna, iza njih slijedi izvrstan Festival komorne glazbe Rachlin i prijatelji koji traje dva tjedna. Uz filmski festival i još neke kulturne aktivnosti to je ipak premalo. Dubrovnik zaslužuje mnogo više.
f: Na DSF-u ćete uz Shakespeareov “San ljetne noći” prvi put izvesti i Držića na engleskom jeziku? Na programu je “San ljetne noći“ u izvedbi glumačke družine Irine Brook iz Pariza. Irina je kćerka slavnog redatelja Petera Brooka koja je odrastala promatrajući njegovo iščitavanje Shakespeara, između ostalog i nastajanje predstave “San ljetne noći”. Nakon školovanja u New Yorku uz Stellu Adler, Irina je ostvarila zavidnu karijeru: od 2003. ima svoju kazališnu grupu u Parizu s kojom dolazi u Dubrovnik. Oko izvođenja Držićevog “Skupa” smo mnogo razmišljali. Imamo novi, moderni engleski prijevod komada, no svjesni smo da to moramo napraviti vrlo pažljivo. Nije važno samo izvesti predstavu na engleskom, nego to napraviti dobro. Zaključili smo da je bolje planirati “Skup” za drugu godinu festivala. Prve godine stavit ćemo na program Plautov “Zlatni vrč” u izvedbi HNK-a iz Varaždina, a u zajedničkoj produkciji s Mariborom. Želimo da ljudi vide progresiju od Plauta do Držića.
f: Još dvije predstave i mnogo drugih aktivnosti bit će na programu DSF-a?
To je “SHAKEspeare na Exit” u režiji Matka Raguža. Također planiramo svjetsku premijeru mog komada “Ništa nije vječno” o obitelji iz Konavla koja dobiva primamljivu ponudu za prodaju zemljišta gdje bi se gradio veliki hotel. To je problem mnogih danas u Hrvatskoj i u svijetu; zadržati tradiciju ili se mijenjati. Za svečanost zatvaranja organizirali smo nastup engleske grupe Just Floyd koji će izvoditi klasičnu rock operu “The Wall“ slavnih Pink Floyda. Sva festivalska događanja bit će unutar tvrđave Revelin gdje imamo oko 500 sjedišta, pa je idealan prostor za proljetno vrijeme. Gradnja Revelina je završena u 16. stoljeću, dakle u vrijeme kada su nastajali Shakespearovi komadi. Revelin i Dubrovnik tako imaju već gotovu scenografiju za kojom drugi festivali vape jer je moraju uvijek ispočetka umjetno stvarati. Irinin otac, Peter Brook, rekao je jednom prigodom da bilo koje mjesto može biti kazalište, dok za Dubrovnik možemo reći da svako mjesto može biti kazalište. Jedno od zanimljivih događanja priredit će ruski likovni umjetnik Genia Chef koji će ispred Palače Sponza devet dana Festivala slikati portret Williama Shakespearea koristeći tehnike i materijale 17. stoljeća. Još jedan vrlo, vrlo važan dio festivala je obrazovanje. Daniel Foley umjetnički direktor londonskog Perfomance Exchangea, vodit će besplatne interaktivne radionice. Također imamo plan animirati što više ljudi s ulice koji će učiti glumu, mačevanje, ludiranje i sudjelovati u događanjima.
f: Vaša veza s Dubrovnikom traje pune 53 godine, od kada ste s obitelji počeli dolaziti u ovaj grad. Moj odnos prema Dubrovniku duboko je sentimentalan, ali jedan od razloga zašto sam započeo ovaj festival je vrlo sličan onom zbog kojeg sam otišao živjeti u Berlin. Veći dio života proveo sam u New Yorku i Kaliforniji. Tamo je sve višemanje jasno, etablirano i ništa se bitno ne mijenja. A mene zanimaju mjesta koja se mijenjaju jer želim sudjelovati u tim promjenama. Zato želimo dati ljudima koji dolaze u Dubrovnik mnogo više razloga od ovog Festivala, razloga da ostanu duže od nekoliko sati koliko ih svakodnevno dolazi s kruzerima. Trebamo im dati više od kugle sladoleda i šetnje kroz nepreglednu gužvu na Stradunu kada ne vide ni jedan kamen, ni jedan detalj grada.
f: Nisam sigurna da su u Dubrovniku svi sretni s vašom inicijativom.
Kada sam došao na ideju za Shakespeare festival, prva namjera bila mi je kontaktirati ljude uključene u organizaciju Dubrovačkih ljetnih igara, kao i one iz Gradskog kazališta. Želio sam dobiti od njih savjet znajući da imaju ogromno iskustvo, da znaju mnogo više od mene. Ironija je da sam na kraju veću pomoć dobio izvan Dubrovnika, primjerice od Josipovića, od ravnateljice HNK-a u Varaždinu, Matka Raguža, ali i od dubrovačkog gradonačelnika Vlahušića. No, mi smo još uvijek spremni na suradnju i korektan odnos sa Dubrovačkim ljetnim igrama. Čvrsto vjerujem kako je stanovnicima Dubrovnika, kao i gostima, neophodan bogatiji kulturni program; ne samo ljeti, ili u proljeće, nego cijelu godinu. Dubrovnik mora biti prepoznat kao kulturna destinacija.
f: Sada vam preostaje najteži dio osiguranje novca za DSF?
Trudimo se pažljivo organizirati Festival, potrošiti najmanje što možemo, a istodobno biti maksimalno kvalitetni. Osobno sudjelujem pomažući u investiranju kao i u organiziranju. Trudimo se naći sponzore. Pri tome smo svjesni da je prva godina probna, da svi očekuju kako će sve proći. Ministarstvo turizma još nismo kontaktirali, a za Ministarstvo kulture znam da će oni tek prema rezultatima prve godine odlučiti kako će financirati drugi Festival.
f: Koliko ste upoznati s hrvatskim kazalištima i glumcima?
U Hrvatskoj sam bio svjedokom dobrih teatarskih događanja, ali nadam se i očekujem još više i bolje. Oduševljen sam što ćemo na DSF-u imati zagrebačko kazalište Exit jer sam u njihovoj redateljskoj i glumačkoj kvaliteti prepoznao svjetsku klasu. Nemam više strpljenja za lažnu glumu. Povremeno sam svjedok onoga što zovem staromodnom glumom kada glumac ili glumica pokušavaju oponašati osjećaj žalosti, ili bijesa, ili neke druge emocije. Poslije učenja Stanislavskog i poslije iskustava teatra 20. stoljeća uvjeren sam da je prošlo vrijeme takvog kazališta. Danas glumac mora mnogo teže raditi.
f: Pisac, pjesnik, glumac, redatelj, umjetnik... Kako biste se definirali?
Ja sam pisac. Bio sam dijete glumac u Kaliforniji i s 12 godina zarađivao sam više nego moj otac, profesor na Stanfordu, što je za njega bilo prilično frustrirajuće. Kasnije sam shvatio da me zanima samo pisanje. Kao pisac možete upotrijebiti riječ koju želite, možete slijediti pravce koje sami odredite, možete vjerovati u ono što pišete. Fascinira me prazna stranica koja inspirira i izaziva istodobno. Kao pisac osjećate da imate magičnu moć; uzmem prazan papir i počnem pisati - sva djeca dolaze iz obitelji koja ih vole, mir je na zemlji, ljudi se dobro ponašaju jedni prema drugima...
Predavanja mog oca su slušali i Barroso i Galbraith
Moj otac živio je u Zagrebu, a kada je imao 11 godina, on i sestra Mira zajedno su s roditeljima morali napustiti Hrvatsku 1941. Otišli su u Italiju, pa u SAD. Bio je profesor povijesti diplomacije na Sveučilištima Pinceton, Yale i Stanford. Kao profesor predavao je kasnijim uglednicima poput Strobe Talbota, Timothy Wirtha, američkog senatora, Freda Smitha, izvršnog direktora Federal Expressa, a njegova su predavanja slušali Barroso, Galbraith. Bio je u Fordovoj Fundaciji zadužen, zatim viši suradnik Instituta za istraživanje o međunarodnim promjenama pri Columbiji, član Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu. Tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša, organizirao je prijem u njegovu čast i zahvalio mu se za sve što je napravio za Hrvatsku.