Skoči na glavni sadržaj

U kazalištu i samo za plaću danas rade isključivo ludi glumci

Kultura

Izdanje:

Zbog navodne zabrane fuša iscrpit će se i ono malo interesa što ga struka ima za zakonodavstvo. Da se želi uvesti reda krenulo bi se – radikalno
u_kazalistu_i_samo_za_placu_danas_rade_iskljucivo_ludi_glumci-glumci-379.jpg

Petar Glebov/Pixsell

Kad je polovicom siječnja 2012. Drama HNK Zagreb izvela svoju prvu ovogodišnju premijeru, malo je tko uočio da od 15 glumaca na sceni, samo njih pet u istoj kući jest i zaposleno. Teatar koji domaće porezne obveznike stoji čak 10 milijuna kuna više nego li cijela hrvatska kinematografija zajedno (!), ima 41 zaposlenog glumca i glumicu, ali eto, predstavu ne može izvesti bez deset gostiju. Od toga je njih osam, uz dodatne honorare, stiglo iz drugih zagrebačkih gradskih kazališta u kojima su – na plaći.

Koliko god bile omražene nogometno-kazališne metafore, pokušajte zamisliti situaciju u kojoj Guardiola usred prvenstva posuđuje igrača Mourinhu ili ako baš hoćete Balakovu? Ne možete? E, onda o hrvatskom teatru – nemate pojma. Jer iste te siječanjske večeri, dok su gosti iz drugih teatara u HNK igrali ‘Maškarate ispod kuplja’, domicilni su glumci - oslobođeni gnjavaže da svoju plaću i zarade - kućne budžete podebljavali zarađujući honorare par tramvajskih stanica dalje. U Histrionima, privatnoj umjetničkoj organizaciji, koju su samo zagrebački porezni obveznici u prošloj godini dotirali sa 1.240.000 kuna.

Neki su - sasvim je izvjesno - nekog vraga te večeri i snimali. U svakom slučaju radilo se. Koliko ste puta sve to kao porezni obveznici platili, nikome nije palo na pamet. Istovremeno zemljom je tumarala mala vojska nezaposlenih glumca i onih u statusu samostalnih umjetnika, a za koje posla jednostavno – nema. Gradska ih kazališta ili ne trebaju ili ne mogu uposliti, navodno zbog nedostatka novca, nezavisna produkcija je na izdisaju, a snima se – na kapaljku i to po mogućnosti, s poznatim licima. Takvim i sličnim primjerima već se godinama krčmi onih bijednih 0.8% BDP-a, koliko ih Hrvatska izdvaja za kulturu, a svaki dosadašnji pokušaj da se u to ludilo uvede reda bio je unaprijed osuđen na propast jer je uvijek pokušavao sanirati samo posljedice, ali ne i uzroke cijele priče.

Budimo pošteni – nisu glumci HNK Zagreb krivi što u rečenim ‘Maškaratama’ nisu sudjelovali. Redatelju je za predstavu trebalo sedam lutkara, a intendantici nacionalne kuće punih godinu dana, koliko predstavu planira, nije palo na pamet da svoje glumce obrazuje u baratanju lutkama. Pa neće valjda ulagati novac u vlastite zaposlenike? Jok. Jednostavnije je, iako ne i jeftinije, zaposliti - tuđe. Istovremeno, nije baš ni intendantica kriva za sve. Neke glumce koje već godinama ne može natjerati na pozornicu - sve i da hoće - ne može otpustiti. U gotovo svakom domaćem teatru postoji barem jedan glumac ili glumica za koje se više nitko i ne sjeća kad su posljednji put bili na sceni, iako plaću uredno primaju. Postoje, međutim, i oni ‘nadljudi’ koji i nakon cjelodnevnog snimanja TV serija ‘jednako’ kvalitetno uspijevaju još odigrati i večernje predstave.

Ostatak pročitajte u tiskanom izdanju