Izdanje:
Boris Ščitar/Pixsell
Zlatno doba Mladena Bajića očito je iza nas. Tužitelji su proteklih godina tako razmazili javnost pokrećući brojne antikorupcijske istrage da nas teško u skoro vrijeme nečim mogu nanovo impresionirati. Osim toga i generalna prevencija čini svoje. Potrebna je poprilična doza kriminalne bahatosti i smjelosti da se netko novi na najvišoj razini usudi iskušati svoje korupcijske sposobnosti. Ili, barem ne dok ne uoče gdje su griješili “naši stari”. Iza nas je vrijeme kad je Mladen Bajić vedrio i oblačio političkom scenom, kad su u iščekivanju njegovih poteza drhtali svi koji nešto znače u politici, kad je svakome mogao svojim državnoodvjetničkim odlukama, izravno ili posredno, zapapriti uoči izbora. Danas ga se više ne boje ni u HDZ-u. Sve najgore što im je mogao učiniti, učinio im je, Sad su u sudskim rukama. Odlaskom s ministarske pozicije splasnuo je i borbeni žar Tomislava Karamarka. Tek, kao i većina javnosti, i u HDZ-u iščekuju kako će odraditi započete afere, te su usredotočeni na to kako da se kao stranka izvuku uz što manje ozljeda. Zapravo, svi čekaju kako će Bajić odraditi “rutinu”. Od najvećeg “političkog” moćnika, kakvim su ga smatrali mnogi, postao je običan državni službenik, kakvim ga je nekoć okvalificirao sam Zoran Milanović upozoravajući tada u oporbi kako će se njegov rad promatrati “u totalu, od početka do kraja”.
Kukurikao ili ne, sada nema lonca
Dakako, trenutno se Bajiću ne priprema politički lonac jer je ili nije kukuriknuo. Bilo kakav napad od HDZ-a u javnosti bi se još uvijek tretirao, bez obzira na personalne promjene, kao drzak i presmion, dok vladajući s obzirom na razvoj događaja više nemaju političkog interesa glumatati koliko im je važna borba s korupcijom te oštriti političke noževe nad sudbinom glavnog državnog odvjetnika, tim više što u odnosu na njih nije vukao poteze koji bi ga kompromitirali. Predsjednik SDP-ova Kluba zastupnika Igor Dragovan u Slobodnoj Dalmaciji već je nagovijestio kako će redovno godišnje izvješće Mladena Bajića za prošlu godinu, koje je prošlo saborski Odbor za pravosuđe, dobiti prolaznu ocjenu u Saboru. Jednostavno, politika trenutno nema baš nikakva interesa, ali ni argumenata, od Bajića stvarati problem, Ali, pritisak bi mogao vrlo brzo doći odozdo, iz javnosti, koja će u nedostatku novih afera, kao i nekoć Milanović, Bajićev rad promatrati “u totalu, od početka do kraja”. S tim da, čak i ako ostvari zadovoljavajući broj osuđujućih presuda to mu se neće uzeti za veliki uspjeh jer to je ionako javnost očekivala i na to su je mediji pripremili. Ali, zato će svaki neuspjeh, posebice budu li se kumulirali, višestruko odjeknuti. Bez obzira, čak i ako objektivne okolnosti budu prepreka DORH-u i USKOK-u. Već je krenulo. Od parlamentarnih izbora loše vijesti u DORH stižu jedna za drugom. Provlače ih i mediji neskloni kritiziranju rada Državnog odvjetništva. Crni scenarij već je lako složiti za nezahtjevnu publiku. Nije predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Leo Andreis jedini koji se pitao tko ima koristi od hajke koja se digla protiv Ustavnog suda u vezi s ocjenom ustavnosti Zakona o kaznenom postupku. Ubrzo nakon što je Mladen Bajić boravio u Americi, i američki veleposlanik u Hrvatskoj ustao je u obranu posve konkretnih oružja iz ZKP-a koja su Bajiću izuzetno važna u borbi s korupcijom. I sam glavni državni odvjetnik nedavno je u Saboru novinarima rekao kako se ZKP ne bi mijenjao da se DORH pita. Mediji su isprepadali javnost zakulisnim igrama i sudbinom afera u tijeku, tako da je i nakon trezvenih tumačenja stručnjaka skepsa ostala. “Ne želim špekulirati i reći da je Mladen Bajić taj koji stoji iza pritiska na ustavne suce”, govorio je Andreis u intervjuu Večernjakovu Obzoru govoreći o tomu kako bi rušenje ZKP-a bio gubitak za Državno odvjetništvo, da bi zaključio: ”Nikog ne optužujem, niti je Bajić igdje vidljiv u tom kontekstu, no čudno je da se pritisci i medijski napisi o Ustavnom sudu pojavljuju upravo kada je netko nanjušio da bi se mogla donijeti odluka o ZKP-u”. Andreis je prema mišljenju nekih njegovih kolega pretjerao u tom svom istupu, ali teško je naći argumente koji bi osporili tu njegovu citiranu tvrdnju.
JAVNOST JE LAKO ZABRINUTI
Javnost je lako dodatno zabrinuti s već respektabilnim nizom optužnica iz razvikanih afera koje su samo u posljednje vrijeme vraćene na doradu. Sud je u ožujku ove godine po drugi put na popravni vratio optužnicu u aferi Bankomat protiv Josipa Protege, Ivana Sladonje i Marija Kirinića te osmorice povlaštenih klijenata Hrvatske poštanske banke kojima su odobravani povlašteni krediti u iznosu od 254 milijuna kuna. Nakon što je u studenome 2010. zatraženo da se bolje obrazlože inkriminacije, sud je u ožujku tražio da se objasni udruživanje za počinjenje kaznenih djela. Već je samo po sebi intrigantno da se dvaput optužnica vraća u tako medijski razvikanoj aferi! Na doradu su potom vraćene dvije optužnice protiv Ivana Čehoka, bivšeg varaždinskog gradonačelnika. U Zagrebu je optužnica vraćena kako bi se bolje razjasnilo zašto bi Čehok, Davor Patafta, direktor komunalne tvrtke Varkom Tomislav Kezelj, članice uprave Pataftine T7 Grupe Narcisa Huljev i poduzetnik Hrvoje Vojvoda te tri Pataftine tvrtke, trebali odgovarati za udruživanje zbog počinjenja kaznenih djela. Čehok je u tom slučaju bio optužen da je Patafti i ostalima pogodovao oštetivši Varaždin za 49,5 milijuna kuna. Također, tužitelji nisu dostavili vještačenje koje im nije išlo u prilog nego samo ono koje jest. U Koprivnici je na doradu vraćena optužnica za sklapanje štetnih ugovora te što od 2008. nije provedeno građevinsko vještačenje. U tom je slučaju tvrdi se da je Grad Varaždin oštećen za 4,5 milijuna kuna jer je u vlasništvo komunalne tvrtke Parkovi preneseno gradsko zemljište. Vraćena je na doradu i optužnica protiv Jadranka Husarića, bivšeg direktora Hrvatskih voda, koji je bio optužen da su mu direktor Vodoprivrede Lonja-Zelina Zoran Crneković i Proninga Božidar Deduš platili safari u Namibiji kako bi im osigurao poslove s Hrvatskim vodama. Crne slutnje osobito otvara posljednji odbačaj optužnice zbog isteka roka za istragu u aferi Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka - Zagreb u kojoj su bili optuženi Mario Crnjak, Jurica Prskalo, Josip Sapunar i Zlatko Korpar. Taj odbačaj ) jer to otvara sličnu sudbinu ostalih afera iz kontingenta Fimi medije, bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina, ali i šefa Fonda za zaštitu okoliša Vinka Mladinea. Optužnica protiv potonjeg zbog štete od 1,7 milijuna kuna je ranije vraćena na doradu, ali u tom kao i u slučaju Bankomat prigovori o isteku rokova za istragu kod sudaca nisu prošli. Jutarnji list je pak u srijedu objavio: “USKOK optužnicu protiv Ivice Kirina povukao da se ne ponovi slučaj HAC”. Ako vam to nije dovoljno zamršeno, dodajmo i da se bivši čelnik Hrvatskih šuma Darko Beuk s istim procesnim okolnostima nagodio na uvjetnu osudu jer je državnoj tvrtki napravio štetu nešto veću od milijun kuna svojim, kako je rekao, nehotičnim doprinosom u slučaju Fimi medije. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu najavilo je žalbu Vrhovnom sudu na odluku o odbačaju optužnice u slučaju HACARZ uz istoga dana objavljeno obrazloženje kako je optužnica odbačena protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku, te “posebno imajući u vidu kako je prema postojećoj sudskoj praksi Županijskog suda u Zagrebu u istovjetnim situacijama optužnica potvrđena a ne odbačena”.
Vrhovni sud odredbe o rokovima trajanja istrage u složenim predmetima s više okrivljenika koji postupno ulaze u spis i posljedicama proteka propisanih rokova, može zauzeti stav koji odgovara tužiteljima ili obrani. To će se pitanje prvi put pojaviti na Vrhovnom sudu jer je prvi put Županijski sud donio odluku o odbačaju optužnice. Potvrđena oPtužnica za aferu KorMiLo No, čak i ako se rješenje eventualno nepovoljno za DORH može pripisati objektivnim, a ne subjektivnim okolnostima, Mladen Bajić imat će problema to objasniti javnosti “žedne krvi”. Doduše, valja imati na umu i da su u nekim drugim slučajevima koji se sada raspliću u sudnicama, optužnice vraćane na doradu, te da ni ovaj niz “manjkavih” optužnica ne treba shvaćati katastrofično, a posebice ne donositi bilo kakve zaključke. Bitan je “total, od početka do kraja”, kako kaže premijer. Tako su u povodu prošlogodišnjeg vraćanja optužnice za aferu Kormilo novinari već pisali o USKOK-ovu fijasku slučaja u kojem su policajci i djelatnici Ine, ukupno 24 osobe, optuženi za potkradanje na gorivu. Sporno je bilo što sudski vještak nije odredio cijenu goriva već su u obračunu uzete u obzir cijene koje je Ina ispostavila iako se u slučaju pojavljuje kao oštećena. USKOK je manjkavosti optužnice sredio i u međuvremenu ta je optužnica potvrđena, rekao nam je odvjetnik Vinko Ljubičić koji zastupa jednog od optuženih policajaca. No, i taj je primjer ilustrativan jer govori kako mediji vrebaju svako spoticanje državnog odvjetništva. Potpredsjednica Vlade Milanka Opačić posljednja je govorila o Milanovićevu “totalu”, kazavši kako će pravomoćne presude biti mjerilo rada Mladena Bajića. Međutim, njih i dalje nema, barem ne zvučnih. Štoviše, pravomoćno su oslobođeni Darko Marinac i Zdravko Šestak te nekadašnji direktor tvornice obuće Sloga Darko Šketa iz afere Kredit koji su bili optuženi da su 2007. Podravku oštetili za pet milijuna kuna. Bivši potpredsjednici Hrvatskog fonda za privatizaciju Josip Matanović i Robert Peša pravomoćno su oslobođeni za primanje mita od 200.000 eura u slučaju ciglane Nin radi pogodovanja stranom investitoru. Daleko je više pravomoćnih osuđujućih presuda, ali “sitnijih”, kao protiv bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca (s tim da su neke optužbe protiv njega otpale u slučajevima Ina-MOL i TLM), bivšeg veleposlanika Nevena Jurice, bivšeg potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju Josipa Matanovića kao zasad jedinog osuđenog u aferi Maestro na 11 godina zatvora... Statistika bi, doduše, govorila više u prilog Bajiću, osobito podatak o 87 posto optužnica okončanih osuđujućom presudom. Ali afere, što su zvučnije, ostavljaju daleko upečatljiviji dojam. U slučaju podmićivanja na Vrhovnom sudu radi pogodovanja Branimiru Glavašu USKOK se za sve aktere uključujući i saborskog zastupnika Ivana Drmića nagodio na uvjetnu osudu, što baš i nije neki dobitak u borbi s korupcijom na najvišoj razini.
Osobito nakon što nas je potpredsjednik Vlade poprilično euforično poučio da se uvjetno osuđenima ne smije ništa predbacivati ni nakon pravomoćnosti presude. I u aferi Vrtovi sunca nedavno su sudac Ivo Besjedica i Pero Vićan nepravomoćno uvjetno osuđeni dok su sudac Pero Miloglav i dubrovački poduzetnici Antun i Antoan Kralj oslobođeni optužbe. USKOK-u bi osobito teško moglo pasti ako zasad nepravomoćno oslobađajuća presuda Stjepanu Prnjatu bude potvrđena u najvećoj hrvatskoj narko aferi s pranjem novca, čime je otpalo i oduzimanje desetaka milijuna kuna vrijedne imovine. Potvrđena osuda Milana Štifetića i Davora Šilića u tom slučaju bila bi im slaba utjeha. Naravno, što se konkretnih afera tiče, za dojam o Bajićevu radu bit će najvažniji procesi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera te afera Spice za Podravku. U slučajevima Ina-MOL i Hypo, koji su najbliži presudi, čak i ako USKOK ne dokaže tvrdnje iz optužnice, već sada možemo zaključiti razlog tomu ne treba tražiti u subjektivnim razlozima unutar DORH-a već u objektivnim poteškoćama s dokazivanjem, protekom vremena, nedostatkom materijalnih tragova i problematičnim (ne) svjedočenjima stranaca, Wolfganga Kulterera iz Hypa, i Zsolta Hernadija iz MOL-a, te eventualno i u pravnom tumačenju što jest, a što nije ratno profiterstvo. Kako u preostala dva razvikana slučaja presudu možemo očekivati tek sljedeće godine, s protekom vremena tenzije će rasti i pri tome će se svaki pojedini neuspjeh u nekim od manjih afera odraziti na percepciju DORH-a u javnosti. I posljednje izvješće Mladena Bajića u Saboru o radu državnih odvjetništava u 2011. godini tada bi se moglo tumačiti kao njegovu stratešku pripremu za potencijalne buduće poraze odnosno pripremanje alibija. Bajić u izvješću izričito navodi kako učinkovitost rada državnih odvjetništava “ovisi o tomu koliko im ovlasti daje postupovni zakon, te nerijetko o angažmanu drugih tijela koja su dužna podnijeti kaznenu prijavu” pri čemu misli na policiju i tijela unutar Ministarstva financija (Carinska i porezna uprava). “Vrlo često od rada tih državnih tijela zavisi kakva će biti otkrivenost, a o kvaliteti njihova rada često i kasnije uspješnost državnog odvjetnika u postupku”, tumači Bajić u izvješću. Žali se i što, nasuprot dojmu javnosti, ni on ni drugi državni odvjetnici nemaju utjecaja na izbor svojih zamjenika, što se odražava na stručnost. DržavnI
Odvjetnik već godinama kuka
Zašto Mladen Bajić tek sada to ističe, logično je pitati se, Jer, to nije problem koji je iskrsnuo unazad četiri mjeseca s obzirom da je u veljači stjecajem okolnosti predavao izvješće za 2010. godinu. Međutim, to nije njegov već problem medija koji nisu prepoznali i u tom izvješću istaknuti problem financiranja rada tužitelja, nedostatka opreme i kadrova. Uz sve dnevne i elektroničke medije, o tomu je pisao nedavno ugasli Nacional. Iako Bajićevo izvješće za 2011. godinu, odnosno njegova projekcija stanja u ovoj godini, zvuči iznimno alarmantno. Nevjerojatno je na što je spao politički moćnik koji je drmao državom uzduž i poprijeko. Zapravo već od 2009. kad je donesen novi ZKP on upozorava na teškoće s kojima će se njegova organizacija suočiti kad ZKP bude primjenjivan u punom obimu, od rujna prošle godine. To gore, što ga sve vrijeme nitko ne sluša. Ni mediji ni politika. Izuzeci potvrđuju pravilo. Bajić navodi kako bez već provedene racionalizacije mreže općinskih državnih odvjetništava s postojećim brojem zamjenika koji je lani neznatno povećan “državna odvjetništva ne bi mogla obavljati poslove po novom Zakonu o kaznenom postupku”. Zatim, ističe i da “samo uz uvjet da najmanje 60 posto predmeta završi bez rasprave moći ćemo obaviti sve poslove”. Nepopunjeno je 25 mjesta državnih odvjetnika i 136 zamjenika, a nepopunjen je i znatan broj mjesta savjetnika, vježbenika i službenika. Problem je u novcu, kojeg nema, i malim plaćama, koje potrebna mjesta u DORH-u čine neatraktivnima za one s odgovarajućim znanjima i sposobnostima. Razlika u odnosu između planiranih i nužnih sredstava u 2012. godini bit će puno veća, ali, napominje Bajić, “već sada se može reći kako će dovesti u pitanje učinkoviti rad državnih odvjetništava na području dokazivanja pojedinih kaznenih djela kod kojih vještačenja i drugi troškovi predstavljaju značajne iznose”. Nedostatak opreme i poslovnog prostora u državnim odvjetništvima, kao i procjena predviđenih potreba za plaćanje intelektualnih i drugih usluga “nužnih za primjenu novog ZKP-a već sada pokazuju kako će se većina državnih odvjetništava naći u teškoćama u 2012. godini”. Odnos snaga, barem kad je o vrhunskoj korupciji riječ, otprilike je kao između Indijanaca i kauboja. Osobito bi politika trebala voditi računa da joj se eventualni neuspjesi državnog službenika Mladena Bajića ne obiju o glavu.