Izdanje:
Vojnik iz pakračkih rovova, Ivan Turudić, sudit će za ratno profiterstvo pukovniku iz splitskih “salona”, Ivi Sanaderu. Kakva (ne)pravedna simbolika izvučena iz dviju tako tipično hrvatskih priča iz ratnih vremena. Odbacujući s gnušanjem optužbe o ratnom profiterstvu Sanader se pozvao na ratni čin, iako je novinarska istraga u Večernjem listu pokazala da ratišta nije vidio. Stoga će i kroz tu ratnu prizmu biti promatran odnos predsjednika sudskog vijeća Ivana Turudića prema bivšem premijeru. I da nije toga njihov odnos ima svoju medijsku i stvarnu prošlost koja dodaje ulje na vatru ionako jednog od najintrigantnijih suđenja u povijesti našeg pravosuđa ne samo zbog najviše pozicije u društvenoj hijerarhiji koju je ikad obnašao jedan optuženik već i zbog visine uloga, odnosno težine optužbe.
Sudski ured zamijenio rovovima
Sudac Turudić odbio je komentirati bilo što u vezi sa slučajem Sanader, a i sada razgovarati o minulim temama. Upitan bi li se zbog tih javnih priča izuzeo kao sudac iz slučaja Sanader, odvjetnik Anto Nobilo bez razmišljanja je otpovrnuo: - Apsolutno bi! Jer, što god napravi, kakvu god presudu donese, neće biti dobro. Ako ga osudi, govorit će se kako se time dokazuje da nije bio u bliskijem kontaktu sa Sanaderom, i obratno. To je apsolutno neugodna situacija za njega - komentirao je odvjetnik ne želeći nam odgovoriti bi li kao Sanaderov odvjetnik tražio Turudićevo izuzeće, što je inače učinio u slučaju Spice, zbog javnog okršaja Polančec - Turudić. No, zahtjev mu je odbijen uz obrazloženje kako time nepristranost suca Turudića nije dovedena u pitanje.
Međutim, u Sanaderovu slučaju, čak i Turudićev prijatelj Vladimir Gredelj, bivši predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, a trenutno kao odvjetnik angažiran oko HDZ-a, kaže kako bi se on izuzeo da treba suditi Sanaderu, a kao njegov branitelj tražio bi izuzeće Turudića: - U javnosti postoji percepcija koja suca Ivana Turudića povezuje sa Sanaderom. Govoreći o neovisnosti suci često kažu za sebe ‘Ja sam neovisan!’, pri čemu misle na to kako znaju za sebe da nisu potkupljivi i podložni bilo kakvim utjecajima. Ali, to je objektivna kategorija ko- V ja ne ovisi o našem subjektivnom osjećaju nepotkupljivosti, već to u većini javnosti mora biti verificirano kao takvo, a naročito u najzanimljivijim slučajevima. A ovdje nisam siguran da je tako u nezanemarivom dijelu javnosti - kaže Gredelj slažući se s nama kako će se sudac Turudić tako izložiti kritikama za trajanja postupka. - Znam ga kakav je, to će izdržati, ali bitno je i kakav dojam ostavlja na javnost.
On je apsolutno neupitan sudac, ali za javnost ne i u ovom slučaju. Postoji i medijsko ja, o kojem ovdje govorimo - dodao je odvjetnik Gredelj, inače Turudićev prijatelj. Turudić je odrastao uz Doorse, Led Zeppeline, Janis Joplin, Boba Dylana, naš Novi val..., te je kao 29-godišnjak bio jedan od onih koji je s prijateljima iz djetinjstva doslovno “lupio petama i rekao evo sve za Hrvatsku”. Ako je Sanader pak lupio petama u svom “prljavom kazalištu” kako bi iskoristio Hrvatsku da si uzme 3,6 milijuna kuna, onda ima pravde u tomu da mu kaznu izrekne baš vojnik iz rovova. Dakako, pod uvjetom da iz tog vojnika progovara profesionalni sudac bez ikakve osvetoljubivosti. I to će biti kušnja za Turudića, iako je prošao i kroz veće. Mada njegovi Virovitičani kažu da je devedesetih bio u takvom društvu u kojem se nije pitalo već se podrazumijevalo što im je činiti. I on je nosio jedan od onih kalašnjikova Martina Špegelja koje im je po objavi montiranog filma oduzela naša policija.
Po Virovitici je tada vojni šerif, kasnije šef KOS-a, Aleksandar Vasiljević, uhićivao neprijatelje JNA i SFRJ te ih slao na montirana suđenja u Gajevu 4 u Zagrebu, gdje se danas nalazi DORH koji je tek nedavno zatražio od Srbije da Vasiljeviću sudi, ali za logore. U tim okolnostima Turudić je negdje u lipnju 1991. dom, u kojem je ostavio suprugu s tek rođenim sinom i kancelariju suca Općinskog suda u Virovitici, zamijenio rovovima. Od četrdesetak dragovoljaca s kojima je do svibnja 1992. bio na prvoj liniji, 13 ih se nije vratilo. Taj rockerski drčni dečko koji je mogao po državnim uredima “ratovati” za vojne titule, vratio se kao vojnik bez čina u sudstvo da bi tu postao, kako mu se od presude do presude imputira, nešto poput Šeksova “potrčka” ili “lutka” koji opsjednut skupljanjem titula “nevine šalje u zatvor”!?
“Najbolji primjer za to je slučaj Polančeca, kojega su ucjenjivali i nudili mu slobodu ako mene lažno tereti”, govorio je prije niti godinu dana Sanader tražeći od Sabora osnivanje istražnog povjerenstva koje bi istražilo ulogu Kosor i Šeksa, dodajući kako je u tome “očigledno ulogu trebao imati i predsjednik uskočkog suda Turudić”. I sad će taj sudac suditi Sanaderu. Udruga hrvatskih sudaca tom je prigodom ustala u zaštitu suca od bivšeg premijera: “Optuživati bez dokaza i bez imalo srama kolegu Ivana Turudića da je predsjedajući sudskim vijećem i sudjelujući u donošenju odluke to činio po diktatu politike predstavlja do sada jedan od najgrubljih napada na ustavni položaj suca i sudbene vlasti”. I bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec je rekao kako ga je Turudić osudio po političkom diktatu na 15 mjeseci zatvora zbog nepotrebne studije za Borovo koju je vukovarskom odvjetniku Petru Miletiću platio pola milijuna kuna.
Iako je tvrdio kako mu je Šeks najavio kako će dobiti godinu zatvora ako ne tereti Sanadera, te je to prije objave presude ovjerio kod javnog bilježnika, ispostavilo se da je ovjerio samo potpis, a ne i sadržaj. Uz to bizarno je i da, iako je prema toj verziji znao kako će ga Turudić nevinog osuditi, Polančec nije tada tražio njegovo izuzeće. Tako je Polančecova optužba s puno rupa spala na konstrukciju, koju je Turudić na HTV-u nazvao političkom i paraobavještajnom te usmjerenom i na utjecaj prema drugim sucima koji će odlučivati u ostalim Polančecovim slučajevima. Da se za suca Turudića lijepe teorije zavjere, dokaz je i slučaj Hrvoja Petrača. I on je jedan od optuženika koji nije imao ništa protiv da mu sudi Turudić, sve dok ga nije osudio. Uoči ponovljenog suđenja, na upit hoće li tražiti izuzeće Turudića, Petračev odvjetnik Anto Nobilo izgovorio je jednu od najvećih pohvala sucu: “Županijski sud u Zagrebu sigurno je jedan od boljih sudova u Hrvatskoj, a sudac Turudić jedan je od najboljih. Spada u prvu ligu hrvatskih sudaca.”.
Kad je Petrač ponovno osuđen na šest godina zatvora zbog otmice sina Vladimira Zagorca, Petrač mu je rekao da prati svaki njegov korak, da zna kuda je išao i s kim razgovarao. U postupku zbog prijetnje, Petrač se branio kako je na taj način zapravo govorio o političkom pritisku na suca Turudića. Ivo Pukanić tada je tvrdio kako je Petrač osuđen bez ijednog dokaza, a da se Turudić tada Sanaderu potvrdio kao “naš dečko” te mu se na tajnom sastanku, kako je pisao Nacional, ispričavao što ga je dovodio u sumnju zbog saznanja britanske tajne službe prema kojima je sudac Turudić, u tom slučaju sa sucem Krešimirom Devčićem, bio na Petračevoj platnoj listi. Inače, sigurnosnim provjerama POA je utvrdila kako te “neprovjerene indicije nisu potvrđene”, kako se navodilo u izvješću tadašnjeg ravnatelja POA-e Tomislava Karamarka. Turudić se pak morao javno pravdati kako je za britanski tajni dokument čuo iz medija nakon objave presude, pa se stoga nije imao razloga dokazivati.
Tada je problematizirano i što je tada 18 Vladimira Zagorca zastupao Šeksov kum Miroslav Šeparović, danas ustavni sudac, a bivši ministar pravosuđa kojem je Turudić bio pomoćnik, kao i još trojici ministara poslije njega prije nego je postao istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu. No, presudu Petraču potvrdio je Vrhovni sud, a upravo zbog toga što je Turudić dopustio Petraču široko iznošenje obrane, potom je Vladimir Zagorec procesuiran zbog dragulja. Kao jedan od motiva za osudu Petrača u Nacionalu su navodili i da mu je Sanader obećao mjesto predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, a i da ga je ucijenio pokretanjem postupka zbog mita koji je kao istražni sudac tražio od majstora borilačkih vještina Branka Cikatića, “Hrvatskog Tigra”, kako bi ga pustio iz pritvora. A zapravo se Turudić triput suprotstavljao neutemeljenim pritvorskim razlozima, a da je bio u pravu svojim odustankom od progona potvrdilo je i samo tužilaštvo.
Sanader treći put mijenja stav o Turudiću
Na to se nadovezala i afera koju je otvorila smjena ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt. Iako se tvrdilo da je ona pala zbog “curenja informacija” u vezi sa Haagom, ona je i nedavno ponovila kako su je Šeks, Sanader i Bebić usred noći tri sata nagovarali da imenuje “našeg dečka” predsjednikom suda, ali kad je ona to i nakon drugog natječaja odbila, Sanader ju je smijenio. S tim da ju je Turudić već nakon što je prvi natječaj poništila u Slobodnoj Dalmaciji optužio da “vrlo svjesno i vrlo grubo krši Zakon o sudovima” samo zato što je on kandidat i što “prema meni gaji duboki animozitet čije korijene ne mogu dokučiti”. Naime, Turudić je dobio najveći broj glasova kolega u sudačkom vijeću. Škare Ožbolt tvrdi kako ga nije htjela imenovati jer su i ona i Sanader znali da ga Uskok istražuje za mito. Što nije točno, no, osim što bivša ministrica ponavlja ono što je svojedobno rekla za Nacional, danas odbija tu epizodu javno dodatno obrazlagati. I predsjednikovanje DSV-om za Turudića nije prošlo bez repova, pri čemu su mu i struka i politika prigovarali da je provodio protuzakonita i protuustavna imenovanja sudaca.
Dakako, to nije činio sam, kao što ni sudske odluke ne donosi sam, već s kolegama u vijeću. Tužbe protiv odluka DSV-a, od preko tisuću kandidata u Turudićevu mandatu podnijelo je njih sedam, osam, ali neki i po više tužbi jer su se javili na više natječaja tako da je na Upravnom sudu ukupno 27 tužbi. Glasnogovornica suda Lidija Prica u srijedu nam je promptno odgovorila kako je deset tužbi odbačeno, osam je odbijeno i još ih se devet rješava. Među odbijenima su očito i dvije o kojima je Vjesnik pisao, u povodu najkontroverznijeg imenovanja Tanje Pavelin Borzić za koju je prigovarano kako nije imala dovoljno staža u trenutku objave natječaja. Odbijeni suci pravdu mogu tražiti na Ustavnom sudu.
Tako je Turudić i iz te priče izišao čist. Pitanja oko Sanadera ponavljat će se i za suđenja. I sad se pitamo što je Sanadera nagnalo da i po treći put promijeni mišljenje o Turudiću i da više ne misli kako je spojen na Šeksov daljinski upravljač. Odvjetnik Čedo Prodanović je već u intervjuu prije dva broja Foruma rekao kako Sanaderov odvjetnički tim ne želi politizirati suđenje, i pri tomu ostaju. Stoga nisu, a niti će, iako do početka rasprave još mogu tražiti Turudićevo izuzeće. Kako je Sanaderu kao jedini razlog za istražni zatvor ostala opasnost od bijega, a sudac istrage Krešimir Devčić produljio mu je pritvor za dva mjeseca i odbio jamčevinu od 12,4 milijuna kuna, pitanje je može li povećanjem jamstva ipak kupiti slobodu. Svi pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali slažu se da jamstvo ne bi smjelo biti reparacija za štetu koja se stavlja optuženome na teret, a kod Sanadera ukupno prelazi sto milijuna kuna.
Ali i da je Sanaderov slučaj takav da vjerojatno ni za sto milijuna kuna ne bi bio pušten na slobodu. I to zbog okolnosti koje, odbijajući Sanaderovu ustavnu tužbu, navodi i Ustavni sud u svojoj odluci pozivajući se na praksu Europskog suda. Iako tu ustavnu odluku struka doživljava kao pritisak jer dan uoči odluke o produljivanju pritvora sucu daju uputu, kao da su Vrhovni sud, kako mora voditi računa o Sanaderovom karakteru, osobnosti, imovini, kontaktima u inozemstvu i vezama u zemlji, težini presude koja se očekuje... I kad sljedećeg petka počne suđenje za Hypo, o Sanaderovu pritvoru neće odlučivati Turudić jer je pritvor određen u slučaju Fima. Jedino ako Sanader bude osuđen, a tada bi kazna bila iznad pet godina zatvora, Sanader bi u pritvoru bio po sili zakona, vjerojatno do izdržavanja kazne. Kako god, na vojniku Turudiću je da na suđenju dokaže kako je suvišno pitanje ima li pukovnik Sanader kakve koristi ili štete od toga što mu on sudi.
Najpoznatiji slučajevi suca Ivana Turudića
- Slučaj Dubai Zdravko Markač, šef Porezne ispostave, nepravomoćno je osuđen na četiri godine zatvora zbog mita od 17.500 eura i oduzeta mu je imovina od 3,6 milijuna kuna.
- Neven Jurica Bivšeg veleposlanika u Washingtonu osudio je na godinu i pol zatvora zbog zlouporabe 667.000 kuna. Vrhovni sud smanjio je kaznu za šest mjeseci.
- Damir Polančec Bivši potpredsjednik Vlade nepravomoćno je osuđen na 15 mjeseci zatvora, a odvjetnik Petar Miletić na godinu zatvora zbog štete od pola milijuna kuna.
- Hrvoje Petrač Osudio ga je u odsutnosti pa i u ponovljenom suđenju na šest godina zatvora zbog otmice sina Vladimira Zagorca. Presudu je potvrdio Vrhovni sud.
- Dileri s estrade Ivan Varga i još 21 osoba osuđeni su na ukupno 80 godina zatvora zbog šverca tri tone marihuane i oduzeto im je 13 milijuna kuna imovine. Presuda je ukinuta.