Izdanje:
Željko Lukunić/Pixsell
Kako ocjenjujete inicijativu za rehabilitaciju Draže Mihailovića u Srbiji?
To je kontroverzna ideja sa stajališta povijesnih činjenica, a posebno sa stajališta procesa pomirenja u regiji. Sa stajališta Srba u Hrvatskoj tu nema kontroverzi. Za nas je jedini antifašistički pokret koji je djelovao na prostoru Hrvatske bio partizanski, Narodnooslobodilački pokret i oko toga, što se Srba u Hrvatskoj tiče nema nikakvih kontroverzi, čak ni onda kada se ustanak u Srbu želi proglasiti četničkim, naizgled od dijela marginalne skupine koju zapravo podržavaju ozbiljne grupacije u Hrvatskoj. Treba pustiti da ljudi u Srbiji obave tu raspravu kada je u pitanju povijesni odnos prema Draži, kao povijesnom akteru, i odnosu komunističke vlasti prema njemu, a istovremeno treba jasno reći da je simbolička uloga četništva, kao i ustaštva, u ratovima devedesetih bila eksploatirana kako od bivših rojalista i nacionalista, tako i bivših komunista. Poslužila je kao ideologija zla i oni koji se bave otvorenom kontroverzom Draže Mihailovića u Srbiji to moraju imati na umu, kao što i oni, koji se u Hrvatskoj bave Dražom, moraju imati na umu činjenicu da je ustaška ideologija nažalost prisutna kako u simbolima tako i u nekim zakonodavnim rješenjima u Hrvatskoj.
f: Na primjer?
Zakonom o civilnim i vojnim žrtvama rata, kojeg je 1992. usvojio Sabor, de facto se rehabilitira ustaški pokret i pripadnicima ustaških jedinica omogućava da uz dva svjedoka dokažu pravo na stjecanje mirovine i drugih povlastica kao žrtve rata, i kao pripadnici onoga što se tim zakonom naziva Domovinskom vojskom. A o tome koji je dominantan simbol u našim gradovima ne trebam govoriti ja, bolje bi bilo da govore drugi, posebno oni koji su se u ovom trenutku zabrinuli zbog Draže.
f: Treba li hrvatska država reagirati na rehabilitaciju četničkog vođe. Ministrica Pusić kaže da je to problem Srbije, a ima onih koji smatraju da bi zbog toga trebalo prekinuti diplomatske odnose.
Mislim da to nije stvar hrvatske države. To je u prvom redu stvar nepristrane historijske rasprave i stvar ozbiljnog političkog promišljanja, i s te strane mislim da Srbija mora biti svjesna činjenica u tom otvorenom procesu i da je na njima da najozbiljnije promisle koje su pozitivne a koje negativne posljedice takvog postupka. Činjenica je da su ideologije i ratne propagande tijekom devedesetih stvorene na matrici da su Srbi četnici, a da su Hrvati ustaše i zato te oznake treba koristiti krajnje oprezno, kako u domaćim tako i u međudržavnim i međunarodnim odnosima. Naš posao je da pazimo na svoje riječi, da precizno razlučimo što je što. Ne možemo reći dosta je Bleiburga i Jasenovca, jer imamo važnijih stvari i ostati stalni zarobljenici tih tema.
f: Nova vlast želi ukinuti saborsko pokroviteljstvo nad Bleiburgom, koje je uvela Račanova vlada.
Nije ga trebalo ni uvesti i oni koji su to napravili iskupljivali su “istočni grijeh”. A nisu trebali, jer tu nije bilo “istočnog grijeha”, nije bilo potrebno da prijeđu granicu koju je sebi i Tuđman postavio.
f: Zamjerate li to Račanu?
U tom trenutku njemu nije bilo lako ni zbog koalicije ni zbog opozicije. Nametnuto im je to kao krivica, a onda se to zloupotrijebilo da bi se proširio prostor desničarenja i prostor utjecaja poraženih ideologija kao što je ustaška. To se nije smjelo dopustiti. Povijesne činjenice govore da je Bleiburg mjesto poraženih snaga i poraženih ideologija, a ne mjesto stradanja. Mjesto stradanja je Tezno i slična mjesta i tamo treba odlaziti. Bio sam u Teznom i uvijek sam tamo spreman otići, ali s mjestom kao što je Bleiburg Sabor ne bi trebao imati ništa. Prijedlog za skidanje pokroviteljstva ću svakako podržati.
Originalni članak objavljen je u tisku