Izdanje:
Neće biti preveliko čudo ako na nekom od dnevnika nacionalnih televizija opet ugledamo novinara na nekom od graničnih prijelaza kako drži “krušku” ispod sretnog lica koje govori: “Joj jedva čekam da dođem u taj Nasfelt”. Da, usprkos krizi Hrvati će i ove godine masovno na skijanje. Broj hrvatskih skijaša ove je ove sezone narastao za 20 posto u odnosu na prošlu, bit će ih između 200 i 230 tisuća. – Čini se da kriza nema puno veze sa skijanjem – kaže Ivan Zadrović iz agencije Izazov. – Skijaša je zapravo više nego ikad, a skijaju se svi, od pet do 105 godina starosti – kroz smijeh će. – Samo tijekom novogodišnjih praznika preko nas na skijanje ide oko 900 ljudi. Brojke ipak treba uzeti sa stanovitom rezervom, iako će ova godina biti doista uspješna što se tiče Hrvata na skijanju – govori Ivan Pukšar iz agencije Kompas. – Sezona traje sedam mjeseci, od listopada ove pa do svibnja sljedeće godine i već sad možemo tvrditi da će Hrvata na skijama biti nekih 30 tisuća više – dodaje Puškar. Vrhunac sezone je u prva dva tjedna siječnja, negdje oko 15. siječnja je “špica”. Bude li manje snijega u sljedećih nekoliko mjeseci - bit će i nešto manje jednodnevnih skijaša i onih koji će u vikendima od siječnja do travnja otići na tzv “drugo” skijanje. Također, treba imati u vidu utjecaj i termin trajanja školskih praznika. Oni su prošle godine trajali tek tjedan dana dok su ove godine opet “normalnih” tri tjedna. Jasno je da smo prošle godine bilježili manji broj skijaša nego ranije, pa se brojka od 20 posto skijaša više u odnosu na prošlu sezonu čini dosta velikom.
– Činjenica je da brojku od preko 200 tisuća Hrvata na skijanju bilježimo već nekoliko posljednjih sezona. No, kriza ipak ima utjecaja na te brojke jer su sada cijene ponuda niže od ranijih, pa se stvorila i nova publika koja si do sada nije mogla priuštiti odlazak na inače skupo zimovanje. Odlazak na skijanje bitno je skuplji od prosječnog ljetovanja jer naprosto, da biste u potpunosti uživali u blagodatima koje pružaju europska skijališta, morate ipak uložiti ne mali novac u skije, pancerice, kombinezone, ne treba govoriti da se za djecu takav trošak i povećava jer im oprema zapravo traje samo jednu sezonu, brzo je prerastu – kaže Pukšar i dodaje da je sve više u trendu najam opreme koji je, logično, znatno povoljniji od kupnje. Trebamo znati i ovo, nastavlja, kad pogledamo ukupno, ako je to i 200 tisuća ljudi, manje je od 5% populacije. Dakle, možda je ta brojka nezasluženo u novinskim naslovima - 95% ljudi ne skija i nikad neće, iako bi mogli. Interesantan je i podatak da tek 30-40 posto Hrvata putovanja na skijanje realizira kroz putničke agencije dok ostatak to čini u privatnom aranžmanu. Prema podacima Udruge hrvatskih putničkih agencija prodaja skijaških aranžmana u turističkim agencijama, članicama te Udruge, bilježi rast od 15 posto u odnosu na prošlu sezonu. Najpopularnija su skijališta u Austriji, Sloveniji i Italiji, a povećan je interes za BiH i Francusku. Rezultati UHPA-ina istraživanja, pokazali su kako Hrvati najviše idu na skijanje u terminu zimskih praznika. Naime, zbog produženja praznika koji ove godine ulaze u jeftiniji termin od 7. do 14. siječnja, cijene aranžmana u odnosu na prošlu sezonu u hrvatskom skijaškom tjednu bilježe pad od 5 do 10 posto, pa je u skladu s time i prodaja aranžmana porasla. Tradicionalno najposjećenije destinacije su talijanski Kronplatz koji zbog uobičajeno velika interesa u nas zovu još i “Kroplatz”, austrijski Bad Kleinkirchheim, Flachau i Nassfeld, slovenski Kranjska gora, Golte i Rogla, francuski Les Arc 1600 i Val Thorens. Ove godine iznenađenje je i porast prodaje skijaških aranžmana za Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik UHPA-e Boris Žgomba kaže da za sad ne postoje značajnije indikacije da se toplije vrijeme u negativnom kontekstu odrazilo na prodaju zimskih aranžmana. Naime, prognoze idu u prilog i za očekivati je da će u nadolazećim tjednima snijega biti i više nego dovoljno na popularnim destinacijama koje naši putnici najviše odabiru. Dođe li do zahladnjenja u narednim tjednima i eventualnih snježnih oborina, ta se činjenica može pretočiti u novi val dodatne potražnje za aranžmanima.
Ako nema snijega, radit će topovi
– Ukoliko se dogodi da snijega ponestane, tada preporučujemo svim putnicima da se odlučuju za provjerene destinacije i u konzultacijama s agencijama odlaze na skijališta koja su tehnički osposobljena da nadomjeste manjak snijega i osiguraju uvjete kako bi odmor bio prema očekivanju putnika – kaže Žgomba. Ukoliko pokušamo usporediti učinak ljetnih i zimskih turista na poslovanje turističkih agencija, Žgomba kaže da se te dvije stvari teško mogu usporediti jer se radi o dva različita segmenta poslovanja, no iako se veći broj putnika još uvijek ostvaruje kod ljetnih odmora broj skijaša iz godine u godinu raste i taj produkt postaje ključan za velik broj domaćih agencija. Odgovor zašto je skijanje popularno u Hrvata koji tradicionalno nisu skijaška nacija ne može se svesti pod zajednički nazivnik.
– Neki se skijanju od djetinjstva pa nastave i kasnije, nauče svoju djecu i idu zbog njih. Muški idu često sami, bez ljepših polovica, zbog dobrog društva, kartanja i piva. Isto tako, primijetili smo da je za žensku populaciju to vrlo često “tlaka” i nisu za te sportove, ali idu, jer ide obitelj – kaže Pukšar. Po nama, motivacija kod otprilike 30 posto hrvatskih skijaša su djeca, većinom do teen dobi, “tjeraju” roditelje da idu na skijanje jer im je zabavno! Ljudima koji se inače bave sportom nedostaje takva aktivnost zimi i na otvorenom, a skijanje je za tu svrhu odlično, a i zabavno je. Primijetili smo i sklonost skijanja u grupi, s velikim društvom, okupljanja na snijegu ili navečer oko vatre. Možda nam fali taj ritual u inače prezaposlenoj okolini pa barem u tih tjedan dana sjedimo zajedno, pričamo, kartamo, grijemo se uz kuhano vino i posvetimo se više djeci i obitelji. Cijena je po riječima Ivana Zadrovića iz agencije Izazov, recimo, vrlo jak motivator za odabir destinacija.
– Ove godine imamo veliki broj upita i rezervacija za Francusku. Daleko je, ali je izuzetno povoljno pa se veliki broj odlučuje za odlazak baš tamo. No, zbog udaljenosti gotovo isključivo se ide organizirano, autobusima. Inače, nema nekih pravila, traže se sva skijališta iz okruženja – kaže Zadrović. Što se tiče Francuske, Pukšar dodaje da se radi o skijalištima s naseljima koja su građena za masovni turizam. Ciljana je populacija za francuske destinacije mlađe dobi, apartmani su mali, za šest osoba, jer se pretpostavlja da te goste podjednako zanima noćni život koliko i samo skijanje, pa apartmane koriste tek kao odmor od “napornog” dana.
Obalni i kontinentalni skijaši
Domaće skijaše generalno možemo podijeliti u dvije skupine, prema kojima ih je moguće razdijeliti i u odnosu na destinacije u koje odlaze na svoje zimsko-skijaške praznike. Moglo se i pretpostaviti da se radi o, uvjetno rečeno, obalnim i kontinentalnim skijašima.
– Hrvati skijaši s juga Hrvatske odlaze većinom u Italiju. Recimo skijaši s riječkog područja odlaze na tamošnja skijališta u omjeru od 70 posto – kaže Pukšar. – Kod kontinentalnih skijaša treba reći i to da čine veliku većinu hrvatske “skijaške” populacije te da ih opet velika većina dolazi iz zagrebačkog pojasa. Najveći broj kontinentalnih skijaša ide u Austriju, mi u Kompasu bilježimo oko 70 prodaje za aranžmane u austrijskim skijalištima. Tamošnja su skijališta za nas tradicionalna i prije svega su obiteljskog karaktera. Hrvatima je i inače pojam za skijanje Zapad, odnosno europske destinacije. Pokušali smo svojedobno s plasmanom bugarskih skijališta Bansko i Borovec. U Bansko je znatne svote uložio i sam Marc Girardelli, nekada poznati skijaški prvak, no Hrvate to nije pretjerano interesiralo. Razlog je povelika udaljenost od nekih 1400 km, primjerice, od Zagreba, a i činjenica da većinu gostiju u tim skijalištima čine skijaši iz istočnoeuropskih zemalja i Grčke s ponešto skromnijim poznavanjem skijaške tehnike što predstavlja ponekad otežavajuću okolnost na stazama i posebno na žičarama. Usprkos dosta jakoj promociji i ulaganjima u tamošnja skijališta za bugarske destinacije nemamo uopće interesa. Doduše, kada govorimo o istoku zemlje, ima interesa slavonskih skijaša za Kopaonik u Srbiji no ponajviše se tamo ide u vlastitom aranžmanu. Hrvatska prepoznaje i svojevrstan fenomen kada se radi o skijanju a to je Bosna i Hercegovina. Skijaši s juga Hrvatske rado idu na tamošnje četiri destinacije zbog blizine, zaista vrlo povoljne cijene te za skijališta povoljne nadmorske visine – govori Pukšar.
– Riječ je o skijalištima za manje zahtjevne skijaše kojima ne smeta, uvjetno rečeno, retro skijanje kakvo se tamo dobije. Potražnji za tim odredištima ne smeta ni zastarjela infrastruktura koja se tamo koristi – otkriva. Što se domaćih skijališta tiče, Pukšar u njima ne vidi perspektivu. – Znamo da je hotel na Bjelolasici izgorio, no i Bjelolasica i Platak imaju isti problem - blizinu mora i toplije klime. Nalet toplog vjetra s mora može u samo jednoj noći “skinuti” i do metar snijega i to je problem koji je praktički nerješiv. Naravno, i nadmorska visina je važan čimbenik jer ni jedna banka ne želi investirati u skijalište koje se nalazi ispod 1.500 metara nadmorske visine. O (pre)maloj dužini staza izlišno je i govoriti jer sve ispod 50-60 km ne smatra se ozbiljnim skijalištem. Tako su Slovenci spojili više skijališta u jedno pa se tako možete jednim ski passom skijati na više različitih lokacija. I Hrvati kao nacija koja voli biti u trendu sve više usvajaju relativno novi oblik skijanja a to je boardanje.
– Trend rasta broja hrvatskih boardera traje već deset godina – kaže Ivan Zadrović. Od tada broj boardera stalno raste i postoji kontinuirani interes za takvom vrstom aktivnosti na snijegu. Radi se o mlađoj populaciji čiji zahtjevi istodobno nisu pretjerano različiti u odnosu na klasične skijaše.
– Interesa za boardanjem ima dovoljno da bismo ove godine prvi puta organizirali škole za boardere i to u Silianu početkom siječnja – kaže Pukšar. No, može se reći da se radi o jednom tihom ratu između klasičnih skijaša i boardera. Kod ovih prvih, naime, postoji strah od lošeg upravljanja “daskom” pa ih uglavnom izbjegavaju. Kako je riječ o mlađim skijašima, vozi se dosta opasno, klasični skijaši također smatraju da im raubaju stazu pa se nerijetko na stranim odredištima pojavljuju i posebne staze samo za boardere. Takav novi oblik skijanja starija će populacija teško prihvatiti, boardanje ostaje zabava gotovo isključivo za mlade.
- Kod nas je prisutno mišljenje da je skijanje lakše naučiti nego daskati se po snijegu, no nije tako. Početni tečaj snowboardinga traje tri dana i već se možeš normalno spuštati po padinama, dok u skijanju nije tako - objašnjava najpoznatiji hrvatski snowboarder Sebastian Fleiss, brat naše poznate bivše skijašice Nike, koji ima svoje objašnjenje zašto se ovim sportom bave uglavnom mlađi.
- Stariji ljudi se lakše odmaraju na skijanju, na strmini se zaustave bočno i naslone na štap, dok se u “daskanju”, da bi se odmorio, moraš sjesti. Inače, snowboard je najbolji za vožnju po dubokom snijegu, ja bih se, kad bih birao, za vožnju po tvrdoj podlozi uvijek odlučio na skijanje - kaže Fleiss koji napominje da su za snowboardere najpoznatije staze u Dachsteinu kod Schladminga i francuskom Les deux Alpesu. Najbolje staze i najbliže Hrvatskoj su u Mallnitzu i Molltaler glečeru.
- Fama da boarderi uništavaju staze nastala je na samim počecima “daskanja” u nas, kad su snowboarderi bili malo opušteniji, divljiji, skloni partijanju, pa su tada bili malo živahniji na stazama. Danas apsolutno nije tako, skijaš i daskaš početnik jednako uništavaju stazu - uvjerava Fleiss.
Hrana
Pazite da ne ostanete bez vode, tjestenina je skijaška hrana
Jasno je da se na skijanjutreba posvetiti i prehrani, kako za vrijeme tako i prije i poslije zimskog skijaškog odmora. Naša poznata nutricionistica Darija Vranešić-Bender kaže da se samo umjerenim skijanjem troši približno 450 kcal na sat, dok se kod skijaškog trčanja troši čak i do 900 kcal. – Zbog cjelodnevnog boravka na svježem zraku i hladnoći, tijelo troši više energije da bi se ugrijalo i učinkovitije sagorijeva unesene kalorije. Stoga se na skijalištima tradicionalno jede kaloričnija hrana. Kobasice, pommes frittes, topla variva, juhe, grah... samo su dio skijaškog jelovnika – kaže Darija Vranešić-Bender. Ipak, za skijanje kao i za sve druge sportove kojima se troši mnogo kalorija, važni su ugljikohidrati i to oni složeni. Pojednostavljeno, tjestenina koja se učestalo konzumira na skijanju osim što je praktična namirnica, osigurava tijelu potrebnu energiju i pospješuje izdržljivost i sportsku izvedbu. Osim tjestenine, tu je i kruh od cjelovitog brašna, riža, razne žitarice, müsli i brojne prerađevine od žitarica. Vrlo je važno redovito konzumirati doručak i ponijeti male zalihe hranjivih međuobroka na skijalište. Kao međuobroci mogu poslužiti orašasti plodovi, sušeno voće, müsli i energetske pločice, čokoladice i sportski napitci. Krenete li na skijanje gladni moguća je pojava slabosti i vrtoglavice, što dodatno potiče razrijeđeni zrak, ako se radi o većim nadmorskim visinama. Prehrana bi se trebala sastojati od ugljikohidrata u količini od 50 do 70% zatim 10 do 15% proteina i 20 do 30% masti. Izvor ugljikohidrata predstavljaju namirnice kao što su voće, povrće i žitarice. Kao izvor kvalitetnih proteina preporučuju se krto meso, meso peradi, riba, jaja, mahunarke, orašasti plodovi i niskomasni mliječni proizvodi te soja. Od masnoća se preporučuje unositi nezasićene masne kiseline koje se nalaze primjerice u maslinovom ulju ili orašastim plodovima. Savjetuje se izbjegavati prekomjeran unos zasićenih masti i trans-masti iz izvora kao što su maslac i životinjska mast. Na skijaškim stazama vrijedi zakon o 0,0 promila alkohola, međutim, mnogi se skijaši u vrijeme predaha od skijanja “griju” kuhanim vinom, punčem, rakijama i sličnim alkoholnim pićima. Valja istaknuti da je službeni stav stručnjaka kako alkohol valja u potpunosti izbjegavati tijekom skijanja. On smanjuje tjelesnu temperaturu neovisno o vanjskoj temperaturi te povećava rizik od pothlađivanja. Hladno vrijeme, otežan odlazak na toalet i slaba dostupnost vode na skijalištu su sve redom razlozi zbog kojih skijaši ne unose dovoljno vode. Međutim, stručnjaci naglašavaju kako je izuzetno važno voditi računa o pravilnoj hidrataciji tijela. Ekstremne temperature i nadmorska visina uzrokuju promjene u raspodjeli vode u tijelu zbog čega su skijaši u povećanom riziku od dehidratacije.
Fizička priprema
Za skijanje se treba pripremati četiri do šest tjedana prije
– Iako ljudi skijanje tretiraju kao odlazak na godišnji odmor, ono je sve samo ne to – kaže Dalibor Širola, poznati kondicijski trener koji među ostalima brine i o hrvatskom skijašu Daliboru Šamšalu. To je fizička aktivnost koja zahtijeva dobru fizičku spremu. Jednostavno, ne možeš na snijeg a da se barem malo ne pripremiš za ono što te očekuje. Ljudi danas često idu na skijanje zbog mode i pomodarstva, a ne iz rekreativnih i sportskih pobuda. A onaj tko dolazi nespreman i još k tome ide na zahtjevnije staze kojima nikako nije dorastao, jako se teško nosi u novim uvjetima. Već nakon dva puta po četiri do pet sati provedenih na snijegu dolazi do težih upala mišića i skijanje postaje sve samo ne uživanje. Tu zna doći i do ozljeda, najčešće među njima su razna istegnuća tetiva. Ima i onih skijaša koji imaju dobru tehniku, no i njih će nakon par dana zbog moguće nepripremljenosti dohvatiti umor. Princip fizičke pripreme za skijanje drugačiji je nego u odnosu na ostale sportove jer imaš skije na nogama koje su pod najvećim opterećenjem – upozorava Širola. – S laganim vježbanjem treba započeti četiri do šest tjedana prije odlaska na snijeg. U prvom su planu čučnjevi koji jačaju mišiće noge. Uz njih, radimo na skokovima naprijed i u stranu. Tu je i proprioceptivni trening, odnosno vježbe ravnoteže. I sam Ante Kostelić ističe da je osnova skijanja u ravnoteži. Skijaš prolazi preko raznih neravnih ploha - leda, “hupsera” i treba tijelo pripremiti na takve uvjete. Tu su najbolje sprave za pripremu nekakve nestabilne podloge kao što je Bosu polulopta. Pored unaprjeđenja ravnoteže na više pozicija, jačaju se ligamenti i tetive. Stavljanje kojekakvih bandaža, primjerice na koljenima, na skijanju je kontraproduktivno i nema nikakve svrhe. Ako je zglob zdrav, te bandaže preuzimaju ulogu vezivnog tkiva pa više štete nego koriste. Inače, sve se više ljudi pored skijanja bavi i snowboardingom, no na prvu mi se čini da su za oba ova sporta na snijegu potrebne iste ili vrlo slične vježbe, te jačanje donjih ekstremiteta – kaže Širola.