Izdanje:
Tko zna što je sve Zoran Milanović radio Radimiru Čačiću ne bi li ga prisilio da jednog od izbornih aduta HNS-a, pijanog gradonačelnika Gorana Habuša, barem ne nagradi, ako ga već nije u stanju sankcionirati. Mediji i analitičari činjenicu da je Goran Habuš skinut s HNS-ove izborne liste prikazuju kao zakašnjelu, ali ipak kao pobjedu morala. Kakvu!? Pa kandidacijske liste na kojima je bio i Habuš predane su tri dana nakon nesreće. To je bilo umišljajno suučešništvo HNS-a u Habuševu pijanstvu za upravljačem vozila i njegovim povlačenjem s liste samo je ispravljena ta katastrofalna politička, pravna i civilizacijska pogreška. A vrhunac je cinizma to nazvati kažnjavanjem Gorana Habuša, kao i njegovo “plakanje” kako mu je teško, jer je svjestan svoje odgovornosti. Jer, da jest svjestan mogao si je olakšati podnošenjem ostavke, a ako je nekome teško onda je to građanima. Ako je nekome ovih dana teško, onda je to žrtvama pijanih vozača koje moraju danima slušati to bešćutno i neodgovorno političko prenemaganje. I da ne govorimo koliko koraka unazad predstavlja ovakav tretman Habuša u borbi protiv alkoholizma, makar se radilo i samo o njegovu ekscesu.
Veliki problemi varaždina
Varaždinski gradonačelnik očito bi samo u teškom pijanstvu podnio ostavku zbog toga što je sa više od 1,5 promila alkohola u krvi sjeo u službeni audi A6. On “trenutkom nesmotrenosti” pravda vrijeme koje je potrošio dok je ispijao otprilike litru i pol vina, razmišljao treba li usprkos teškom pijanstvu sjesti za upravljač službenog audija A6, te nakon otrežnjenja dvojio treba li podnijeti ostavku ili ne. Nevjerojatna je drskost i lakoća s kojom je kršeći zakon ugrozio sugrađane da bi nakon otrežnjenja zauzeo ucjenjivački gard: Varaždinci, za vas je najbolje da ne podnosim ostavku jer su varaždinski problemi “veliki i hitni”. Dok je pio, varaždinski su problemi bili tako mali. Sve dok nije sebe nametnuo kao trenutno prvi i najveći problem - Varaždina, HNS-a i Kukuriku koalicije. Jedino čega je Habuš svjestan je da se svakome može dogoditi da pijan vozi službeni automobil u privatne svrhe na što valjda misli kad kaže kako se “nesreća svakome može dogoditi”. Tu je frazu naučio od svoga stranačkog šefa, Radimira Čačića, koji to kao kakvu mantru ponavlja kad god ga pitaju o mađarskoj nesreći s dvoje mrtvih. Na sreću, to ni prije, a ni poslije te nesreće nije empirijski dokazano. Ali, s obzirom i na nedavno otkrivenu Čačićevu pomorsku nesreću koja je razotkrila njegovo poimanje zakona, blago je reći kako je neprimjereno da on u Habuševu slučaju figurira kao vrhovni moralni sudac s obzirom da i sam s obje noge, sada zajedno s Habušem, čvrsto stoji u tom glibu političkog nemorala. I, baš kao i Habuš, govori kako to trebamo zanemariti zbog viših interesa jer “ja sam vam potreban za spas Hrvatske”. Moralna kriza je za HDZ-ove vladavine dotakla dno i društvo smo koje vapi za promjenama. Vraćanje povjerenja u politiku i institucije borbeni je poklič Kukuriku koalicije i o tomu je i Čačić govorio prije petnaestak dana kad je u povodu izbora Habuša za gradonačelnika, slavodobitno najavio: “Promjene počinju u Varaždinu!”. No, s obzirom na ove nove okolnosti to očito podrazumijeva i da bi HDZ-ov nemoral trebali zamijeniti HNS-ovim koji je u to već uspio uvući Kukuriku koaliciju. Habuševa ostavka bila bi zapravo dosad najteža osuda Čačićeva makijavelističkog odnosa prema vlastitoj nesreći i shvaćanja da je prije 17 godina na neodređeno vrijeme zaposlio svoju političku ambiciju. Habuš ne smije podnijeti ostavku niti je smio biti skinut s izborne liste HNS-a jer bi to isprovociralo pitanja o neselektivnom pristupu. Što je onda prepreka da i Čačić ne učini isto!? Ako Čačić nije osjetio moralnu odgovornost za smrt dvoje ljudi bez obzira na svoju kaznenu odgovornost, zašto bi Habuš bio moralno opterećen zbog prekršaja u kojem nitko nije stradao!? Ako Čačiću suđenje ne smeta da bude kandidat na izborima, zašto bi Andri Vlahušiću smetala USKOK-ova optužba za zlouporabu položaja. Zašto je proces protiv Srećka Ferenčaka, koji je zbog optužbe za gospodarski kriminal podnio ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog skijaškog saveza, prepreka za njegov ozbiljniji politički angažman? Ako Habuš ne može biti na listi zbog prometnog prekršaja, zašto onda može biti, također haeneseovac Danimir Kolman, kojem su Novi list i Jutarnji list izvukli da je prije tri godine izazvao nesreću i pobjegao? I tako se, i prije preuzimanja vlasti pokazalo kakva se društvena opasnost krije u koaliranju s Čačićevom savješću i njegovim pravosudnim problemima. Budući potpredsjednik Vlade nametnuo nam se kao kriterij prometne kulture u zemlji opterećenoj pogibijama na cesti, zatim kao kriterij morala u politici pa ga je Milanović ustoliočio i kao vrhovnog moralnog suca. Zoran Milanović nema razumijevanja ni opravdanja za Habuša ali niti račanovskog poštenja da zatraži njegovu ostavku. Račan je kao premijer natjerao na ostavku dvojicu svojih pomoćnika ministra zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, iako tada na ostavci nije inzistirao SDP-ov ministar kulture Antun Vujić. Potencijalni budući premijer prepustio je u Habuševu slučaju Čačiću da moralno presudi. A što je on, s obzirom na svoj višestruki sukob interesa, mogao osim da izrekne opomenu prema kojoj “ovog trenutka to tretiramo kao zadnji postupak”. Habuša su tek nakon intervencije medija i HDZ-a skinuli s izborne liste HNS-a koja je s njim imala čak 13 posto kandidata opterećenih prekršajnim i kaznenim postupcima. Sada optuženici Vlahušić i Čačić predstavljaju 8,7 posto od ukupnog broja haenesovaca na kandidacijskim listama. Istodobno, čak i “zločinačka organizacija” na izbore izlazi sa formalnopravno čišćom listom, tako da je izostavljen i Ivan Jarnjak kojem tek prijeti kazneni postupak. To je nepošteno prema simpatizerima HNS-a i Kukuriku koalicije koji se gnušaju takvog shvaćanja političke odgovornosti i morala, a koji su prisiljeni zaokruživanjem liste sa spornim HNS-ovim kandidatima zaokružiti i kandidaturu onih s čijim se ponašanjem i neodgovornošću apsolutno ne slažu.
I Sanader bi Habuša smijenio
Čak je i Sanaderov HDZ, kojeg danas nitko ne bi izdvojio kao primjer moralnosti, sudeći po javnim manifestacijama, imao bolji osjećaj za političku odgovornost u ovakvim okolnostima. Ivo Sanader, tada kao predsjednik HDZ-a, 2002. godine, kad je član njegove stranke i dužnosnik u šibenskokninskoj županiji, pijan sletio s ceste, izjavio je: “Podnošenjem ostavke u ovakvim slučajevima definira se politička odgovornost, a takav način ponašanja apsolutno podržavam, bez obzira na to o kome se radi i iz koje je stranke”. HNS i Kukuriku koalicija neodgovornim i neprincipjelnim, selektivnim tretmanom pijanstva Gorana Habuša, omogućili su Jadranki Kosor u iznimno dobrom istupu da, jedva se susprežući da ne prasne u smijeh, s pravom dijeli lekcije čelnicima Kukuriku koalicije o moralu i političkoj odgovornosti.