Izdanje:
Žarko Bašić / Pixsell
Doći do najnovijeg glazbenog hita nikada nije bilo lakše. Dođete doma, zavalite se u toplu fotelju, upalite računalo koje je vjerojatno po prirodi stvari spojeno na internet, instalirate neki softver za razmjenu fileova, nađete tko ima to što želite i naprosto skinete. Sve to traje maksimalno desetak minuta. Ukoliko niste od onih zahtjevnijih, kvaliteta zvuka bit će u najvećem broju slučajeva sasvim prihvatljiva. Ne treba više stajati u redu, izdvajati skupe novce za neki LP ili single, naprosto dođete i uzmete. Toliko je to danas jednostavno. U Hrvatskoj je lani kupljeno nešto manje od 1.2 milijuna nosača zvuka. Prodaja nosača zvuka domaćih proizvođača pala je za 45 posto, a stranih za 17, prodano ih je manje od 300 tisuća. Računalno preuzimanje glazbe poraslo je za 56 posto. Je li to problem? Poznati hrvatski glazbeni producent Tomo in der Mühlen kaže - upravo suprotno. – Treba razlučiti jednu stvar, a to je da su nosači zvuka u Hrvatskoj preskupi – ističe Tomo. U nas, recimo, običan CD stoji 10-20 eura što je skuplje od SAD-a gdje košta desetak dolara. Zapravo, danas CD-i ne bi smjeli koštati više od pet eura, to je njihova realna tržišna vrijednost danas.
Zakasnili s inovacijama
Ključ današnje distribucije glazbe je - tehnologija. Upravo je tehnologija “gurala” glazbu i upravo zbog tehnologije glazba nikada nije bila dostupnija. I u povijesti je uvijek bilo tako. Prvo ozbiljno širenje prodaje glazbe bilo je s pojavom vinilne ploče. Ploča je bila i prva koja je imala emotivnu vrijednost kolekcionarstva. Eksploatacijom glazbe na radiju ne samo da ploča nije nestala nego je još dobila na važnosti jer je radijom glazba mogla doprijeti do puno većeg broja potencijalnih kupaca koji su ono što su čuli željeli imati kod kuće, da bi im bilo dostupno kada to požele. Niti pojava televizije ne šteti nosačima zvuka puno jer se radi o istom. Televizija nije uništila niti radio već ga je samo promijenila, a sada ste odjednom imali dva kanala preko kojih se publika mogla upoznati s glazbom koju su eventualno kasnije i kupili. I onda dolazimo do ključnog trenutka, a to je pojava CD-a. Pojava CD-a je značila ekonomski bum za glazbenu industriju; bilo ga je jeftinije proizvoditi, jeftinije distribuirati i marketinški “kristalni zvuk CD-a” je imao strašan efekt na konzumente koji su praktički ponovno kupovali glazbu koju su već posjedovali. To je bio početak buma glazbene industrije kao businessa, a ne kao grane umjetnosti. Naravno, pojava CD-ROM-a je bio početak otvaranja Pandorine kutije. I prije ste mogli glazbu presnimavati na kazetu, no radilo se o sporom procesu koji je dodatno snižavao već i u početku upitnu kvalitetu s originalnog nosača. S CD-om je sve to bilo puno brže, a kvaliteta je ostajala gotovo ista. “Kristalni zvuk” ispostavio se ipak kao degradacija zvuka i kasnije kao nedovoljna razlika u odnosu na mp3. Također, pojavom mogućnosti snimanja glazbe preko računala otvorila se mogućnost stvaranja glazbenih kompilacija tako da je tu lagano već počela nestajati ideja kupovine albuma. Albumi kao koncept veliki su dio zarade u prodaji glazbe jer se prodaje skuplji proizvod, a realno kupac ga ne koristi. Kompaktni je disk i kapacitetom nadmašivao sve do tada poznate nosače zvuka što je dovelo do dodatne promjene, a to je da je izvođač morao proizvoditi duplo više minuta glazbe nego do sada što je, naravno, počelo rušiti kvalitetu. Sljedeći korak je bio mp3 format koju je tu istu ideju kopiranja usavršio. Napster je naravno iskoristio novu tehnologiju, ali i razumio kako publika u stvari želi konzumirati glazbu i na taj način promijenio industriju zauvijek. Problem je u tome što je glazbena industrija od tog trenutka presporo reagirala. Nisu se snašli u pojavi novih medija, interneta i mobilnih uređaja koji je zapravo više nego ikada popularizirali glazbu. Također, industrija je potpuno zakasnila s inovacijom biznisa povezanog s novim tehnologijama pa je taj segment prvenstveno iskoristio Apple. Ljudi nikada nisu više slušali glazbu nego što je slušaju danas. Umjesto da iskoristi činjenicu da je sada glazba dostupnija nego ikada i da je u stvari jedini proizvod koji se da prodavati viralno, industrija se odlučila napasti takav vid razmjene, naravno bezuspješno. Iako CD postoji i danas, u emotivnom smislu zamjenjuju ga mobilni uređaji. Nekada smo zbog onoga što je bilo na vinilu stajali u redovima, a danas pomama vlada za iPhoneom ili nekim drugim popularnim mobilnim uređajem. Razlika je samo u tome što sada na emotivan način doživljavamo uređaj, a nekada smo tako doživljavali sadržaj vinila. Apple, ovaj puta u svijetu glazbe, donio je još jednu revoluciju. Njihov iTunes bio je među prvim legalnim servisima za downloadanje glazbe s interneta, a iTunes nadograđen iCloudom potpuno će promijeniti filozofiju prodaje glazbe.
Note na pakete
Naime, jednostavnim postupkom svaku od pjesama koju ste skinuli negdje s interneta preko iClouda moći ćete licencirati i to za simboličnu sumu od 25 dolara godišnje. Apple je potpisao ugovore sa svim diskografima te ima riješena prava za praktično 98% svjetske glazbe. I tu se dogodila određena promjena jer danas zapravo imate tek nekoliko većih labela. S obzirom da se glazbena industrija financirala kroz fondove i banke došao je trenutak da se financijski rast mogao postići samo kupovanjem drugih diskografa, a rezultat je da nema više mnogo malih diskografskih kuća koje su uvijek bile u stvari pokretač trendova i oni obavljali funkciju pronalaženja novog talenta. – Općenito, glazbena industrija se više bavi profitima, nego kvalitetom svojih proizvoda. Danas te velike glazbene izdavačke kuće rade na način da imaju što veći tržišni udio, što im omogućuje bolje pozicioniranje prema Youtubeu i sličnim servisima u pregovorima oko licenci. Zbog interneta i mobilne industrije fokus više nije fizička prodaja glazbe, već licenciranje na način kakav smo opisali kod iClouda, il kod Youtube-a, Spotyfy-a i sličnih servisa – misli Tomo. Također, ovakav način distribucije pogodan je i za, primjerice, operatere telefonije, interneta ili televizije jer će paket glazbe moći nuditi kao dio nekog većeg paketa svojeg osnovnog proizvoda. – Sve je to danas puno fleksibilnije nego što je to ikada bilo, a mogućnosti zarade višestruko veće. No, CD-i ili vinilne ploče nipošto neće nestati, oni će i dalje postojati kao mediji za visokokvalitetne izvedbe. Glazbena industrija danas će zarađivati više negoli ikada prije jer i dostupnost je veća nego ikada, samo industrija se mora prilagoditi. I naučiti kako da zarađuje na osnovu novih mogućnosti. Bitno je naglasiti da su sve te tehnologije o kojima pričamo preživjele i danas su u upotrebi te se međusobno ne isključuju – kaže in der Mühlen.