Izdanje:
Knjiga “S Krležom, poslije ‘71” Josipa Šentije, koju je objavila Školska knjiga dopunjeno je izdanje Masmedijine knjige iz 2000. godine. U iznimno zanimljivom rakursu prikazuje se niz pikantnih razgovora s Bardom u četiri oka i zida dok je autor bio urednik u Leksu (JLZ-u). U ovom je izdanju Šentija popravio neke, kako sam kaže - faktografske i tiskarske “buhe” promakle u prvom izdanju. Tu je i intervju autora s Grozdanom Cvitan, objavljen u Zarezu 2000. Šentija je bio i novinar i član Haramijine vlade u Hrvatskom proljeću. Zbog toga se nakon 21. sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu našao na ulici. Nakon jednog susreta i ranijeg poznanstva Krleža ga dovodi na posao u Leks gdje je uređivao Leksikon JLZ i treće izdanje Opće enciklopedije, i danas metodički sjajne. U zapisima je Krleža čovjek od krvi i mesa koji voli popiti francuski konjak, ali i sveznadar, često veoma duhovit. Krleža glede ‘71 kaže da mu je “sad kao psu žao što onda nisam javno o tome govorio”, a ne želi post festum biti dio “hajke i galame koja se diže na sve strane”. Svojim iskustvom vidio je “da je i ovo prolazno”, ali “ne tako brzo, kao što možda neki misle”. Šentija podsjeća i na proročke riječi iz 1977.: “današnje stanje plavi je otok prema onome što bi moglo nastati kad se jednoga dana sve ovo uruši pod teretom historijskih protuslovlja. Ja to ne bih želio doživjeti”. U knjizi su i razgovori o Savki, Bakariću, NDH, Cesarcu, Gorkiću, Đilasu..., a i Gotovcu, nakon što su ga na zgražavanje političara uvrstili u enciklopediju. Ova je knjiga dobrodošla i uz 30. obljetnicu Krležine smrti i 40. godišnjicu sloma ‘71. Kako se nijedna “okrugla” obljetnica Proljeća nije dostojno obilježila, a teško da će i ova, valja nam pričekati pedesetu...