Izdanje:
Trideset sedam godina je “Smile” imao status “najslavnijeg nikad objavljenog albuma“. Izvorno zamišljen kao nasljednik također kultnog i jednoglasnog veličanog “Pet Sounds“ iz 1966., snimao se čitavih godinu dana – najvećim dijelom u pješčaniku koji je Brian Wilson, vođa i glavni autor Beach Boysa, dao instalirati u svom domu, kako bend ni usred napornih studijskih sessiona, ne bi gubio kontakt s plažom. Iako najviše zapamćena po predivno harmoničnim, veselim pjesmicama o Kaliforniji, suncu i surfanju, grupa je svoj kreativni vrhunac imala sredinom šezdesetih pod utjecajem psihodelične atmosfere i LSD-a. Veliki hit-singl “Good Vibrations“, objavljen u listopadu 1966., bio je pionirski projekt i najkompleksnija studijska snimka onog vremena. Ona je trebala poslužiti kao najava albuma “Smile“, izgrađenom po istom principu. No zbog konflikata unutar benda, te Wilsonovih mentalnih problema, album nije izašao, a ove studijske snimke postale su “sveti gral“ za sve kolekcionare. Tek 2004. Brian Wilson je objavio svoju verziju s ponovo snimljenim pjesmama, a sada se napokon pojavio i originalni materijal pod nazivom “The Smile Sessions“. Da je “Smile“ objavljen prije sad već 44 godine, bi li zauzeo status svevremenskog klasika uz bok “Sgt Pepperu“ Beatlesa? Teško je reći. Vjerojatnije je da ne bi. Dok je gotovo sav onodobni rock bio pod utjecajem protestnih folk pjesama, bluesa i istočnjačke ezoterije, ovdje odjekuje doo-wop, Gershwin i avangarda – uz svu svoju psihodeličnu kvalitetu, album zvuči kao glazba “bijelih ovratnika“, koja u hipijevskoj kontrakulturi nije bila cool. No, radi se o fantastičnom, višeslojnom djelu koje je bilo daleko ispred svog vremena – “Smile“ na trenutke zvuči sličnije Animal Collectiveu nego Beatlesima.