Izdanje:
Ispada da u ovom našem svijetu biti socijalno osjetljiv znači suosjećati s idiotima. Jer povijesno iskustvo nas uči da nas povijesno iskustvo ničemu ne uči pa zato i jesmo tu gdje jesmo. Već četiri tisuće godina traje vrlo jednostavna društvena stratifikacija u kojoj se traže deminutivi za samo jednu derivaciju - robovlasništvo. Ono je preživjelo do današnjih dana zamotano u iluziju demokracije i galop posve obveznog konzumerizma. Slobodna volja svela nam se tako na izbor dana kada moramo otići u šoping. Vratimo se idiotima. Staroatenskim rječnikom to su bili ljudi koji su odbijali participirati u demokraciji, dakle oni koji su odbijali uzeti sudbinu u svoje ruke. Po toj definiciji, ništa osobno i ništa grubo, Hrvati su prilično velike poglavice svih idiota, jer sa pet tisuća eura godišnje, koliko im stoji na raspolaganju za potrošnju, spadaju na samo začelje europskog prosjeka. Da se plastičnije sagleda situacija u koju smo se doveli treba znati da prosječni Europljanin ima na raspolaganju više od 12 tisuća eura na godinu. Unatoč poraznoj sadašnjosti koja je samo čekaonica za očito još porazniju budućnost, mi ćemo i dalje ustrajavati i to sve šutke. Nije stvar u tome da treba potrošiti tih 12 tisuća eura, već je stvar principijelna, da ti ta svota treba stajati na raspolaganju. U ovoj zemlji štednja odavno ne znači spremanje viška novca. Štednja je šifra za preživljavanje, odustajanje od vlastitog dostojanstva, odricanja do te mjere da nam se životni prohtjevi svode na puku biologiju. S druge strane nadomjestak za svoju socijalnu iznakaženost pronalazimo kod onih u čijem luksuzu vidimo sve što bi bilo lijepo imati, a ne sve što su nama oteli. Pomireni tako s neimaštinom nastavljamo biti pokornii miševi, a sve političke filozofije i političke ekonomije trebale bi davati rješenje na jednostavan zahtjev; hoćemo živjeti bolje! Umjesto toga njihova se nastojanja svode na teoriju sviđanja u kojem se događaju samo naizgled nemoguće premosnice, poput one kad HDZ crkvi daje, a ona gramzivo prihvaća Titovo “nasljedstvo“ u Kumrovcu. Potez kojim je do same srži ogoljena hrvatska društvena stvarnost i gdje se konačno vidi da je HDZ tek izbezumljeno rastrgan amaterski vježbač na dvovisinskom razboju ideologija koje su, ma koliko deklarativno suprotstavljene, bile slične po tome što su ekskluzivitet osiguravan nasiljem gradile terorističkim manifestiranjem lova na vještice. U Kumrovcu će i petokraka i križ biti isključivo podsjetnici da su oba sustava zaboravila na čovjeka i kada se to dogodi oni su spremni na manipulaciju ljudima. Da li je, dakle, Marx terorist, a Isus prorok oko kojeg se planski obavila ideologija, ili obratno, običnom čovjeku s razine prosječne neupućenosti nije previše važno. Slijepo se klanjajući obojici on i dalje neće ostati ništa drugo nego idiot sa glasačkim listićem u ruci.