Izdanje:
Nemojte izaći na izbore ako vam ne plate! To je moj prijedlog svima koji se u ovoj državi još osjećaju biračima i ultimatum svim koji se smatraju političarima, a zasada nisu u zatvoru. Ono što ste morali naučiti kroz izborne cikluse, a ako niste onda ste jebeno glupi, da vas se sjete tek svake četiri godine i samo tad vaš glas doista nešto vrijedi. Spremni su učiniti sve samo da ih zaokružite, a već sutradan zaborave i odmetnu se u svoj metasvijet prepun socijalnih povlastica i društvene samozaštite, skrojenom po mjeri za neradnike i neznalice. To nakaradno zakonodavstvo s predumišljajem, zloćudno je u svojoj srži, jer građanina stavlja u potpuno inferioran, ‘kereći položaj’, štono bismo istočno-seksualnim slengom rekli. Da dočaram; to je kada se podanički prostrete na koljena i laktove i podignete dupence da vas uz pohotnički osmijeh bambusaju sljedeće četiri godine. I onda sve ispočetka. Zato ne nasjedajte više na nemaštovita, idiotska obećanja, ne slušajte isprazne analize, ne čitajte nepostojeće programe i ne slijedite iznakažene lidere. Okrenite cijelu priču i svedite je na pravu mjeru; unovčite svoj glas. Ne brinite zbog tvrdnji da to nije pošteno, da to nije smisao demokracije, da je izlazak na izbore vaša obveza. Vjerujte, to je najčasnija varijanta. Odavno je jasno da demokracija nema smisla, a što se poštenja tiče, profesionalizirat ćete status glasača i kao za svaki dobro i pošteno odrađeni posao dobit ćete naknadu. Ona, naravno, kao i u cijelom vašem životu neće iznosom biti adekvatna učinjenom, ali niti birači imaju kolektivni ugovor, niti ste se navikli ne biti potplaćenima u radnom vijeku. Osim toga, do sada ste u već spomenutom kerećem bili besplatno. A što se obveze tiče i birani imaju obveze prema vama; koliko ih se drže?! Budite samouvjereni, ali otvoreni za pregovore sa svima. Kako već odavno među hrvatskim strankama nema ideološke razlike, kako su bezrezervno postale lakome sponzoruše kapitala i kako u svom djelovanju sve stranke vode najviše brigu o sebi, vaše će dileme biti posve neprirodne, jer nema tog principa na koji ćete se moći osloniti da biste kreirali vlastitu rang listu popularnosti: za vas su posljedično sve one jednako nepopularne. Odredite tarifu, istaknite je bez imalo srama i sustezanja, recite da na biralište dolazite isključivo sa brojem tekućeg ili žiro računa, ali da vam i „žive“ isplate nisu mrske. Pristanite i da vas kontroliraju dok zaokružujete, da biste sačuvali vjerodostojnost institucije profesionalnog birača. U suprotnom zaprijetite da ćete ostati kod kuće, jer nakon protuprirodnog bluda besplatnog glasovanja opet ćete se četiri godine čuditi i predbacivati kako su vas zajebali. U dubini duše znat ćete da to nije istina i da ste si za sve krivi sami. Samo to si je najteže priznati. Umjesto da podanički gledate kako grabe vaš novac, uzmite ono što vam pripada. I to neka bude početak. Neka vam demokracija postane unosan posao. Bar ovo kratko vrijeme. Prije revolucije.