Izdanje:
Da li je nedjelja 23. listopada 2011. godine kada je navijačima Manchester Cityja proradio hormon oksitocin (koji dovodi do orgazma), nakon što su nokautirali Manchester United 6:1, zapravo za nogomet bio sudnji dan? Sjetio sam se ‘podignute kragne’ Erica Cantone, sjajnog francuskog nogometaša koji se proslavio upravo u dresu Manchester Uniteda u devedesetim godinama prošlog stoljeća i bio miljenik navijača kluba s Old Trafforda. Pamtim ga po tri stvari: dobrom i maštovitom nogometu, high kicku u prsa suparničkog navijača koji je provocirao i vrijeđao, te osobe koja je pozvala građane da prošeću do najbližeg bankomata ili poslovnice svoje banke te podigne svoju ušteđevinu. - Učini li to puno ljudi, cijeli će financijski sustav pasti. Neće više biti oružja, ratova niti bilo čega sličnog - poručio je proročanski Eric Cantona prije otprilike godinu dana. Nakon Cantone dogodio se Wall Street, eskalirala je ta istinska ljudska odbojnost prema financijskoj moći kao jedinom mjerilu uspješnosti. Naime, najveća se pobuna zapravo dogodila protiv centara svjetske financijske moći - a to su banke. Svijet sve teže podnosi elitni establišment koji tlači obični puk. Srednji sloj građana je kolabirao, ostali su ultra bogati i svi ostali. Slična se stvar dogodila i s nogometom. Sir Alex Ferguson, Škot s crvenim nosom, koji je četvrt stoljeća dominirao engleskim, u jednom razdoblju i europskim, nogometom imao je ovakvu ekonomsku logiku: odgojiti igrače u omladinskoj školi (Beckham, Scholes, braća Neville, O’ Shea, Fletcher), kupiti ekstra talente (Rooney, Cristiano Ronaldo, Nani, Hernandez Chicharito). Na kraju je kupovao igrače koji bi mogli dodati dimenziju više, a oni u tom trenutku nisu imali ekstra renome (Roy Kean, Rio Ferdinand, Cole, York, Solskjear, Carrick). Stekli su ga tek u crvenom dresu, te su bili uglavnom ključni kotačići tog savršenog stroja. Taj je recept od 1986. Manchester Unitedu donio 46 trofeja, a Fergusonu titulu Sir. A onda se pojavio Mansour bin Zayed Al Nayan, čovjek težak 23 milijarde eura, te sa svojim petrodolarima kupio igračku koja se zove - nogometni klub Manchester City. Što god je poželio mogao je kupiti, pa su se tako u plavom dresu našli sjajni nogometaši koji su nekoliko puta bolje plaćeni od većine svojih kolega u drugim klubovima. Sir Alex je pak protekle nedjelje samo spoznao da više ne može mirno šetati ulicama Manchestera s “metalnom šestokrakom na reveru”. Savršeno mu je jasno da u nebesko plavim dresovima igraju podjednako dobri nogometaši kakve i sam trenira svih ovih godina. Iako će nogometni analitičari “manchesterski incident” doživjeti kao samo jedan fantastičan Manchinijev dan i ustajanje na lijevu nogu Fergusonovih beba. A iskusni strateg dominira od kraja studenog, naslove osvaja protiv Boltona, WBA, Stoke Cityija, a ne u razračunavanjima s Liverpoolom, Chelseaom, Arsenalom i odnedavna Manchester Cityjem.
HNL bi se mogao ugasiti
Velika financijska disproporcija je i te kako vidljiva u hrvatskom nogometu. Ponajprije zbog menadžerskih sposobnosti Zdravka Mamića i Platinijeve brige za tzv. male klubove Dinamo je danas sudionik Lige prvaka. Šest puta će ove jeseni Dinamovi igrači slušati himnu “lige bogataša” u natjecateljskom smislu neće biti konkurentni, no klub će financijski profitirati. Po nekim procjenama zarada će biti više od 10 milijuna eura. Uz onih 20 milijuna modri će tako imati na raspolaganju 30 milijuna eura u jednoj sezoni. Nekim će nogometašima porasti cijena, a glavni gazda će tu ponovno vidjeti samo profit. Za to će vrijeme nogometaši Varteksa (danas se klub zove Varaždin) nekoć slavnog tekstilnog kombinata od kojeg je ostalo samo ime, čekati da dobiju osobni dohodak za prosinac 2010. godine. Slabljenjem gospodarstva i ekonomije, ali ponajprije nestankom političkog marketinga u kojem je HDZ svojedobno kreirao izgled lige, pa i njegove sportske rezultate, HNL izgleda kao pacijent koji će biti klinički živ sve do trenutka kada će se isključiti aparat. Varaždin je ogledni primjer. Anđelko Herjavec je za života kao istaknuti član HDZ-a, ali prije svega vrsni ekonomist zaposlen u tekstilnom gigantu Varteksu klub doveo do pristojne europske razine. Nakon njega je godinama varaždinski nogomet tonuo u provaliju i sada je već jasno da će Varaždin u sezoni 2012./2013. igrati u drugoligaškom razredu. Naravno, za takvo stanje nije krivac Dinamo, već ljudi koji vode HNS, dakako i ljudi koji su pisali zakon o sportu. No, priča o Varteksu ili Varaždinu kakvo vam drago zapravo je priča o hrvatskom društvu protekla dva desetljeća. Navijači Manchester Uniteda i Dinama su vidjeli gdje sve to vodi. Naime, Englezi su 1998. godine uspjeli svojim prosvjedima zapriječiti put Rupertu Murdochu medijskom magnatu da kupi klub s Old Trafforda No, Malcolma Glazera 2005. godine nitko nije zaustavio, a iz protesta najradikalniji dio navijača crvenih vragova odlučio je osnovati vlastiti klub, a ime mu je United of Manchester. Klub je krenuo iz desete lige za nekoliko godina je stigao do osme. I teško da će se u budućnosti probiti do neke zapaženije stepenice u engleskom nogometu. Pokazali su što žele: englesku tradiciju te mogućnost da kao navijači, jedan član jedan glas na neki način budu sukreatori klupske politike. Potpuno isto to želi i građanska inicijativa “Zajedno za Dinamo“ koja je neformalna udruga ustanovljena 2010. od članova udruge građana sportskog kluba NK Dinamo. U nju se danas podrškom, imenom i prezimenom, prijavilo gotovo 2.000 članova kluba, a podržana je osobnim podacima više od 3.000 drugih navijača kluba, zavedenih u bazi podataka. Dečki iz ZZD tvrde da članovi kluba ne mogu ostvariti svoja osnovna prava, da je NK Dinamo, unatoč stotinama milijuna kuna vrijednosti, čak i javnog novca koji kroz njega prolaze, zakonito, demokratski i transparentno ustrojen niti zakonito funkcionira. Dakle navijači Manchestera i Dinama zapravo žele ono što navijači Barcelone, Bayerna i niza drugih klubova imaju.
Istražiti podrijetlo imovine
Nekad su nogomet igrali siromašni, a gledali bogati. Danas nogomet vode šeici, tajkuni, raznorazni mešetari čije bi podrijetlo imovine svakako trebalo istražiti. Nogomet pak igraju uglavnom preplaćeni nogometaši (dio HNL-a je ipak izuzetak) koji nemaju osobitu emociju i radost igranja za klub. Samo ih zanima prvi, deseti ili petnaesti u mjesecu kada će podići svoju veliku apanažu. I sve će tako biti dok će se šeici i tajkuni moći u nogometu raditi što požele. Zdravko Mamić, Dinamov izvršni dopredsjednik, po mišljenju navijača i aktivista iz akcije Zajedno za Dinamo, ponaša se kao privatni vlasnik kluba koji je dioničko društvo. Trinaest mjeseci nisu dolazili na stadion, da bi početkom ove sezone jednostavno prekinuli bojkot pod pritiskom svih Bad Blue Boysa. No, otpor je ostao, a aktivisti ZZD i dalje vode pravu borbu protiv Mamića. Dakle, BBB i Zajedno za Dinamo i “United of Manchester” a tako zapravo zovem one istinske prave navijače Manchester Uniteda ipak nisu uspjeli pobijediti. Baš kao niti svi oni nezadovoljni ljudi na Wall streetu. No, iako ih vjerojatno nikada neće pobijediti, ipak svi zajedno mogu mirno zaspati. Jer svi oni dobro znaju da čine pravu stvar.