Izdanje:
Žarko Bašić / Pixsell
Milan Bandić šest je godina bio najdraži gradonačelnik Ive Sanadera, a sada je i Zoran Milanović, nakon što se dokopao premijerske stolice, iznenada otkrio Bandićeve kvalitete. Nakon što su se SDP-ova većina i gradonačelnik tako umilno dogovorili o novom proračunu, sada je jasno da smo u Zagrebu dobili neformalnu koaliciju Milanovića i Bandića. Ništa novo kada je riječ o suradnji vlade i glavnog grada. Takav incestuozni odnos su, uostalom, dugo godina vješto skrivali bivši premijer Ivo Sanader i trenutni gradonačelnik.
Ako je Zoran Milanović trebao izgubiti svoju premijersku nevinost, a to je bilo neizbježno, onda smo se barem nadali da će to učiniti s nekim tko je “vrijedan svakog grijeha” a ne s ofucanom političkom frajlom kojoj je vijek trajanja već odavno prošao.
Može se Milanović pravdati da bi prijevremeni izbori u Zagrebu samo dolili ulje na vatru, i to u trenutku kada na državnoj razini treba spašavati kuću od požara. Nije opravdanje ni to što se 2013. godine trebaju održati redovni izbori pa onda, navodno, nema smisla trošiti novac za izvanredne izbore. Sve je to gotovo ništa u odnosu na ulog koji je SDP stavio u ovaj razvratni ples s Bandićem. Milanović je naime dobar dio svoje političke pozicije izgradio upravo na kritici Milana Bandića i njegova bandićizma.
Ovim je potezom priznao da njegov arhineprijatelj i nije tako loš, osobito ako ga se može iskoristi za vlastite interese. Ne treba zaboraviti da je blagajna u Zagrebu (polu)prazna i da će grad u narednom razdoblju postati zla maćeha koja će od svojih građana samo uzimati a za uzvrat neće ništa davati. SDP-ovci vjerojatno misle kako je dobro da gnjev zbog stezanja remena ne ide samo prema njima nego da nešto narodnog nezadovoljstva preuzme i gradonačelnik. A takav Bandić, okljaštren i potpuno razvlašten, uvijek se može, poput maramice za jednokratnu upotrebu, odbaciti u koš za politički otpad.