Izdanje:
Goran Stanzl / Pixsell
Zbog toga što se drznuo članovima Programskog vijeća HRT-a javno, u nedjeljnom središnjem Dnevniku, odgovoriti na njihova pitanja vezana uz prilog Hrvoja Zovka o okolnostima pada Vukovara, Zoranu Šprajcu je brzopotezno zabranjeno daljnje vođenje Dnevnika. Zaradio je i opomenu pred otkaz, a smanjena će mu biti i plaća.
Odlučili su tako nadređeni mu - glavni urednik HTV-a Bruno Kovačević, šef Informativnog programa HTV-a Dražen Miočić i čelnik Uprave HRT-a Josip Popovac. I sad gotovo sa svih strana pljušte zahtjevi da se Šprajca smjesta vrati u Dnevnik te da se odgovorne za njegovo kažnjavanje, uključujući i Vijeće - smijeni.
No, dok se novonastala prisavska zavrzlama ne riješi, što je ona pozitivno i dobro donijela samom Šprajcu, HTV-u i javnosti, onoj koja svaki mjesec uredno plaća RTV pristojbu?
Prvo, unatoč opomeni i smanjenju plaće, Šprajcu sigurno godi da se opet na sve strane govori o njemu, da ga se smatra herojem i borcem za istinu, da se traži njegov povratak u Dnevnik, da se napada one koji u njemu nisu prepoznali najboljeg kandidata za glavnog urednika HTV-a... Uz svu tu pompu, dobro bi mu došlo i to da upravo na Božić te prvog dana Nove godine nema radnu šihtu u Dnevniku. Jer, Šprajc je jako dobro znao da će njegov nedjeljni potez u Dnevniku dići veliku prašinu. Predvidio je on i reakciju nadređenih i cijelu strku koja će uslijediti i koja će nositi - njegovo ime.
Ali, hajdmo se sad izdignuti iznad nečije osobnosti, a možda i taštine, i vidjeti što je dobroga Šprajcov čin donio HTV-u i javnosti. Jer, Šprajcu je sasvim sigurno - uz one već navedene, sasvim ljudske osobne motive, glavni motiv ipak bio razotkriti svu nakaradnost koja je cijelu ovu priču i prouzročila.
Objavljivanjem pitanja članova Vijeća HRT-a o Zovkovu prilogu u kojem je emitiran dio snimke razgovora zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba i predsjednika Franje Tuđmana, Šprajc je tako jasno razotkrio - kakvi su sve ljudi dobili priliku sjediti u tom Vijeću i nadzirati program. Naime, među vijećnicima HRT-a, i to ne samo u sadašnjem sastavu toga tijela, već i u prijašnjima, bili su i oni koji apsolutno ništa nisu znali o novinarstvu kao profesiji i o tome kako funkcionira rad u medijima. Niti su se trudili to naknadno doznati. Umjesto toga svoje su bivstvovanje u Vijeću i utjecaj koji im je to mjesto davalo koristili za osobne interese ili obračune, cjenkanja, dobitke... Od takvih se, nerijetko, na sjednicama Vijeća znalo čuti doista svašta. A to “svašta” uključuje i - gluposti. Često su se novinari koji prate rad Vijeća HRT-a - zbog vijećničkih pitanja, objašnjenja, zaključaka i odluka - znali zgražati, smijati, pa čak i razmišljati da demonstrativno napuste sjednice koje su svojim tijekom već postajale uvredljive za zdrav razum.
Za nadati se da je Šprajc svojim potezom barem dijelu javnosti uspio pokazati i tu stranu Vijeća. A kad je već riječ o tom, za neke vijećnike spornom prilogu o padu Vukovara, valja posebno istaknuti da do sada nitko nije argumentirano osporio autentičnost snimke razgovora Dedaković-Tuđman, koju su Zovko i Šprajc objavili. Štoviše, upravo su branitelji odmah stali u obranu prozvanih novinara, dajući time do znanja da je ono što je emitirano - istina. Naravno, kada se zna kakvi sve pojedinci predstavljaju javnost u Vijeću ne treba se čuditi ni mnogim njihovim odlukama. Pa tako ni onima koje se odnose na imenovanja čelnih ljudi uprave i programa televizije i radija. I tako se onda događa da je prisavskoj vrhuški u ovom trenutku najveći “problem” Šprajc, a ne recimo Hloverka Novak-Srzić koja bi se, dokažu li se konačno svi oni najteži profesionalni grijesi koji joj se već godinama stavljaju na dušu, mogla prometnuti u jednu od najvećih HTV-ovih sramota. Jer sramotno je već i sad da u trenutku kada se (napokon!) utvrđuje vjerodostojnost svih optužbi protiv Hloverke, vodstvo HTV-a nema toliko poštovanja prema profesiji, kući koju vodi i javnosti koja ih plaća pa da spornu novinarku zamijeni u “Otvorenom”, a ne da uz pregršt poštenih i ničim neokaljanih profesionalca na HTV-u pitanja o korupciji, kriminalu, podmićivanju, varanju i sličnim rabotama na ekranu postavlja baš - Hloverka.
No zbog svega nabrojenog nisu jedini i isključivi krivci ni Vijeće, ni prisavski čelnici Uprave i programa. Najveći krivci su svi oni saborski zastupnici - i vlasti i oporbe - koji su nakon međusobne trgovine i cjenkanja izglasali važeći Zakon o HRT-u i važeći sastav Vijeća HRT-a.
Pitanje je samo - do kada će pretplatnici pristajati plaćati sve to?