Izdanje:
Davor Višnjić / Pixsell
Kako joj protječe prelazak iz profesorskog kabineta na Filozofskom fakultetu u ministarski kabinet na Markovu trgu, koliki budžet za kulturu priželjkuje u 2012. godini, s čime će se odsad morati suočiti nacionalna kazališta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, kakve promjene očekuju hrvatski film, kako kani doskočiti posljedicama ukidanja nulte stopa PDV-a na knjige, što će se mijenjati u zakonima o medijima i HRT-u, što joj je “mutno” kad su privatni mediji u pitanju, kako opisuje sadašnje stanje na javnoj radio-televiziji, što misli o svojim prethodnicima na ministarskom mjestu... Pitanja su to na koja je u Forumu zanimljive i konkretne odgovora dala omiljena, ugledna i poštovana profesorica Odsjeka za komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nekadašnja novinarka i urednica u tiskovinama i na radiju (Gordogan, Studentski list, Vijenac, Zarez, Radio 101...), bivša zagrebačka ministrica kulture i članica HNS-a - Andrea Zlatar Violić - koja je prije točno tjedan dana postala nova hrvatska ministrica kulture.
f: Za početak, kako protječe prelazak iz profesorskog u ministarski kabinet?
Zasad protječe dobro. Primopredaja u Ministarstvu kulture (MK) je u tijeku i moram kazati da je pripremljena vrlo profesionalno. Što se tiče fakulteta, tu nikada neće biti potpunog rastanka jer i dalje namjeravam voditi svoje diplomante i doktorande, dok ne završe studij. Tu se ne radi o velikom opsegu posla, nego o obvezi prema studentima i činjenici da meni rad sa studentima predstavlja i intelektualni i kreativni izazov.
f: To što ste upravo vi izabrani za ministricu dočekano je unisonom podrškom, pohvalama, optimizmom... Dobar vjetar u leđa, zar ne?
Više nego dobar. Podrška kulturnjaka i umjetnika je doista velika, ali je zasad ne osjećam kao teret nego kao priliku da zajedno nešto napravimo. Mislim da smo svi dovoljno realni, da ne patimo od iluzionizma i megalomanije, nego ćemo raditi one promjene u sustavu koje nam omogućuje bolje funkcioniranje kulture, ali i njezinu jaču društvenu vidljivost.
f: Već rekoste da vam je budžet ministarstva za 2012. apsolutni prioritet. Pa, koliki bi vam budžet bio dovoljan da u prvoj godini mandata napravite sve ono što biste htjeli?
Smatram da u izdvajanjima za kulturu nije moguće ići ispod dosadašnje razine, a prednost pri raspodjeli sredstava, posebno ako dođe do smanjenja proračuna, imat će suvremena umjetnička produkcija, te potpore razvojnim sektorima kao što su audiovizualni mediji, nezavisna kultura i nakladnička industrija. Ispod ove razine nije moguće ići. Prihvatljiv je postupni rast koji nas u četiri godine diže iznad jedan pa do 1,4 posto.
f: Osječka, splitska i riječka nacionalna kazališta pobunila su se protiv privilegiranog zagrebačkog HNK-a tražeći ravnopravan status. Je li to moguće? Ili će se sve nacionalne kazališne kuće morati suočiti s nekim drugim obratom?
U financiranju se i dalje mora ići logikom decentralizacije, a ne centralizacije financiranja u Ministarstvu. To je i jedan od prioriteta Vlade, da se povećaju izdvajanja u lokalnu i županijsku razinu. Ono s čime će se suočiti cijela kazališna zajednica je donošenje novog Zakona o kazalištu, koji će morati ulaziti u pitanja radnih odnosa i obveza. Kazališta kao institucije moraju biti stabilna, ali ne i statična, te se mora osigurati mogućnost mobilnosti umjetnika, jedna vrsta projektnih višegodišnjih ugovora koji otvaraju prostor promjene.
f: Kad je hrvatski film u pitanju, što više neće biti kao prije?
U filmu već neko vrijeme, naime, nakon što je osnovan HAVC, a posebno pod ravnateljstvom Hrvoja Hribara, ništa nije kao prije. Riječ je o ustanovi čiji osnivač jest MK, ali koja samostalno upravlja sredstvima za film. MK je zapravo samo transfer novaca. Ove godine nas u tom području očekuju dva nova velika projekta: digitalizacija lokalnih kina u gradovima i početak realizacije izmjena i dopuna zakona o audiovizualnoj djelatnosti, koje se tiču povrata sredstava onima koji proizvode filmove.
f: Koliku opasnost vidite u ukidanju nulte stope PDV-a na knjige i kako joj kanite doskočiti?
Već sada moramo razmišljati na koje načine smanjiti eventualnu štetu koju bi uvođenje PDV-a na knjigu, makar i na minimalnoj razini, moglo donijeti. Koliko znam, nismo u mogućnosti tražiti odgodu uvođenja PDV-a, ali ćemo se boriti za najnižu stopu te mjere pomoći, posebno pri distribuciji knjiga.
f: Najavili ste i promjenu zakona o medijima i o HRT-u. Hrvatsko novinarsko društvo traži da se u Zakon o medijima uvrsti odredba prema kojoj bi mišljenje novinara pri izboru glavnih urednika bilo obvezujuće. Smatrate li ovaj zahtjev opravdanim i prihvatljivim?
Jedan od važnijih aktualnih prioriteta jest novi Zakon o HRT-u i novi Zakon o medijima. Naravno da kao zagovarač participativne politike smatram da glasovi profesionalaca, odnosno struke, trebaju biti ključni pri izboru na vodeća mjesta. Postojeće zakone svakako treba mijenjati, ali MK mora biti mjesto dijaloga i rasprava o svim smjerovima promjena, od financijskog, do programskog i upravnog dijela. Kada se radi o javnom interesu rasprava mora biti javna, otvorena u konfliktima i vrlo jasna u zaključcima, a odgovornost je uvijek na onima koji potpisuju zakon i glasaju o njemu.
f: Koje to promjene čekaju Zakon o HRT-u?
Ne mogu to još formulirati u pravnim terminima, ali mogu naznačiti smjerove u kojima idu razmišljanja. A to je osiguranje HRT-a kao javne televizije koja ispunjava javne interese, od profesionalnog i visokog standarda javnog informiranja, do povećanja i dizanja kvalitete vlastite produkcije, posebno u dramskom, dokumentarnom i obrazovnom programu. HRT ne smije biti u utrci s komercijalnim televizijama, jer je njegova svrha sasvim drugačija. Želimo osigurati potpunu neovisnost HRT-a od svih mogućih interesnih utjecaja.
f: Kako biste okarakterizirali i opisali sadašnje stanje na javnoj radio-televiziji?
Kaotičnim, upravo zato što se miješaju termini javnog i privatnog, te javnog i komercijalnog. Posljednjih godina HRT je stalno u neravnoteži tih suprotnih pravaca svoje transformacije. Mislim da nisu dobre tendencije gašenja nekih vlastitih servisa, poput scenografskog i kostimografskog, a posebno je problematična i podobna za manipulaciju tzv. vanjska produkcija, koja često ne rezultira smanjenjem troškova, a niti dizanjem kvalitete programa.
f: A što vam je “mutno” i neprihvatljivo kada su privatni mediji u pitanju?
Prije svega, kumulacija vlasničkih udjela koja zapravo dovodi do monopolizacije medijskog prostora. Uređivačke politike su druga tema, vezana u cjelini uz porast tzv. žutila na hrvatskoj medijskoj pozornici. S druge strane, upoznata sam sa situacijom da mediji više od dvije trećine svojih sredstava dobivaju od reklama, te je pravo pitanje u promjeni tog odnosa, tj. u tendenciji povećanja prodaje.
f: Osvrnimo se i na rad vaših prethodnika. Od pet ministara i jedne ministrice, čiji rad i rezultate najviše cijenite, a tko je kulturu unazadio?
Kao osoba sklona strategijskom promišljanju kulture naravno da najviše cijenim razdoblje ministra Vujića, jer je veliki dio rada posvetio upravo tome, a nasljednici, na žalost, nisu tako nastavili. Svaki od ministara i ministrica imao je svoje prioritete, ali ne bih ulazila posebno u vrednovanje iz ove perspektive. Smatram vrlo dobrim razdoblje posljednjeg ministra Jasena Mesića, za čije se vrijeme rada dala podrška razvoju novih tipova ustanova, poput HAVC-a i zaklade za nezavisnu kulturu Kultura nova.
f: Tko je kriv za to što je priliku da uđe u Sabor dobilo 30 zastupnica, a u Vladi su samo četiri žene?
U Hrvatskoj su žene još uvijek nedovoljno zastupljene na političkoj sceni, posebno u njezinim političkim elitama. Zadovoljna sam što dolazim iz HNS-a, stranke koja u Vladi ima dva ministra i dvije ministrice, dakle potpunu rodnu ravnopravnost. Inače sam oprezna kad je u pitanju rodno “kvotiranje” kao ključna metoda za osiguranje participacije žena u politici, ili bilo kojoj drugoj sferi. Rodna ravnopravnost je pitanje mentaliteta i društvene svijesti u cjelini i ne može se rješavati samo statističkim metodama. U kulturi, pak, žene su zastupljene u visokom broju. U samom Ministarstvu je zaposlenih oko 70 posto žena. To je s jedne strane šansa, ali zbog podfinanciranosti kulture govori i o činjenici da se žene obično zapošljavaju u sektorima slabije financijske moći, poput školstva.