Izdanje:
Ako je godina na izmaku bila godina državnog odvjetnika Mladena Bajića, sljedeća će biti sudska! Ne bude li procesnih iznenađenja, bolesti, zavlačenja postupka ili, ne daj Bože, jamcima Sanaderova bijega, do ljeta sljedeće godine mogla bi biti presuđena sva tri slučaja u kojima su protiv bivšeg premijera podignute optužnice - Hypo, Ina- MOL i Fimi medija. Za glavnog državnog odvjetnika i za one koje je njegov tim procesuirao, osobito za Ivu Sanadera i HDZ, sve što (ni) su radili doći će sljedeće godine na naplatu. Sudsko vijeće pod predsjedanjem Ivana Turudića već bi u travnju 2012. Sanadera opet moglo smjestiti iza rešetaka. Iako iza njegove slobode sada stoje Vrhovni i Ustavni sud. Osude li ga na kaznu od pet godina zatvora ili težu, Sanader će po sili zakona morati u zatvor. Tada na dulje razdoblje. Iako zakon ograničava trajanje istražnog zatvora po nepravomoćnoj presudi, rokovi su dovoljno dugi da u zatvoru ostane do pravomoćne presude.
Odličje i za “ratno profiterstvo”
Mogućnost da Sanader bude osuđen na kaznu veću od pet godina zatvora, uvažavajući i sve dobro što je učinio, prilično je vjerojatna bude li osuđen za slučajeve Hypo i Ina - MOL. Tada bi mu otegotan bio raspon od 14 godina u počinjenju kaznenih djela koji bi sugerirao kontinuitet zlouporabe visokih dužnosti za privatne svrhe. Tada bi i razina sudske kritičnosti u ostalim slučajevima mogla splasnuti. Bude li se suđenje razvijalo prema očekivanjima, presuda se može očekivati najranije u travnju. Za Fimi mediju zbog obimne optužnice i spisa optužno vijeće će o optužnici odlučivati najranije za mjesec dana (a moguće je i do tri mjeseca). Kako se očekuju nagodbe nekih okrivljenika s USKOK-om, samo suđenje moglo bi se pojednostaviti pa se presuda Sanaderu, HDZ-u i preostalima može očekivati i do ljeta. Bude li osuđen samo za jedan od triju slučajeva, Sanaderove mogućnosti ostanka na slobodi do pravomoćnosti se povećavaju. Jer, u slučaju Hypo Sanadera terete da je kao zamjenik ministra vanjskih poslova uzeo proviziju od 3,6 milijuna kuna. Usporedbe radi, iako kazna ne ovisi samo o visini štete odnosno protupravne koristi, bivši ministar obrane Berislav Rončević nepravomoćno je osuđen na četiri godine zatvora zbog 10 milijuna kuna. Neven Jurica kao veleposlanik u SAD-u koji je vratio oko 700.000 kuna osuđen je na godinu zatvora, a Vladimir Zagorec na sedam godina zatvora zbog dragulja vrijednih oko 39 milijuna kuna. Sanadera u slučaju Ina-MOL terete za deset milijuna eura, a u Fimi mediji za 15 milijuna kuna. U svakom od tih slučajeva zasebno, kazna može biti i manja od pet godina zatvora, jer bi suci morali uzeti u obzir i sve dobro što je Sanader učinio i zbog čega je jedan od odlikovanijih Hrvata. Odlikovanjem mu je pokriveno i “ratno profiterstvo” u aferi Hypo s početka 1995. Samo nekoliko mjeseci nakon što je prema optužbi uzeo proviziju, odlukom dr. Franje Tuđmana 28. svibnja 1995. dobio je čak tri državna odličja: “Spomenicu domovinske zahvalnosti” za petogodišnju časnu i uzornu službu, Red kneza Trpimira za izniman doprinos neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu RH i razvitak odnosa s drugim zemljama, te Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Godinu kasnije dobio je Red hrvatskog trolista za osobite zasluge za RH. Zatim je dobio Red Ante Starčevića za izniman doprinos u organizaciji posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Posljednje odlikovanje dao mu je Stjepan Mesić u lipnju 2008. i to Velered kraljice Jelene za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti, izgradnji i napretku RH, te razvitku odnosa s drugim državama i narodima. I to je dokaz prestrogih kritika nekadašnjih najbližih suradnika “dragoga Ive” i njemu bliskih novinara, pa i Mladena Bajića, jer eto i iskusni koji su Sanadera promatrali sa oprezne distance ispast će nakon mogućih osuda da su gledali kriminalca, a vidjeli časnog zaslužnika. USKOK ni danas nema evidentan dokaz da je Sanader uzeo i jednu kunu, i da nema svjedoka koji su “propjevali” zapravo ne bi imali ništa. U sudnici će se voditi bitka oko njihove vjerodostojnosti. Imovina Sanaderovih najveći je teret za njega, ali i ako za nju nema legalnog pokrića, prethodno treba dokazati da je počinio kazneno djelo. Bajić će i za eventualni neuspjeh moći naći opravdanja ali ako optužbe počnu padati teško će se othrvati kritikama to više što i Europa očekuje presude za korupciju, pri čemu sigurno ne misle na oslobađajuće presude. Javnost je Sanadera osudila još prije godinu dana kad je pobjegao i oslobađajuća presuda izazvala bi konsternaciju u dijelu medija i političke javnosti nesklone poštivanju njegove presumpcije nevinosti. HDZ-u u oporbi, a ni SDP-u, osuda ili oslobođenje bivšeg premijera ne znači ništa više nego običnim građanima. Kukuriku koalicija više nema potrebu i ne bi smjela ponavljati svoje niti političke stavove o HDZ-u kao “zločinačkoj organizaciji” jer bi to bilo tumačeno kao grubo miješanje vladajućih u pravosuđe.
Svjedočenja uoči izbora u HDZ-u
Sanader nema koristi od neprijateljstava, koja je i kao premijer izbjegavao ne pitajući za cijenu. Sa pojedinim hadezeovcima mogao bi ući u sukob ali tek koliko je nužno s obzirom na pozicije danas i nekoć. Suoptuženi HDZ vjerojatno će se braniti da je stranka s paralelnom linijom zapovijedanja iskorištena kao paravan za kriminal što ne mora biti razlog za intenzivnije sukobljavanje na relaciji Sanader - HDZ. Hipotetski je moguće i da oni jedini budu oslobođeni. Sva Sanaderova negativna energija bit će ipak usredotočena na za njega kobne svjedoke optužbe, Roberta Ježića, Mladena Barišića, Nevenku Jurak, Branku Pavošević... Sanaderova strategija na sudu i u javnosti očito je ne odgovarati na pitanja. Neka se drugi odaju i preznojavaju. Kako će se bližiti dan konačnog obračuna u HDZ-u problematizirat će se tajming, ovoga puta svjedočenja hadezeovaca, ne samo kandidata na izborima u HDZ-u. Dogodi li se prije izbora, osobito će se iščekivati susret Sanadera i Jadranke Kosor u sudnici.