Izdanje:
Od 127 gradova u Hrvatskoj njih 64 na rubu je samoodrživosti, 165 od 429 općina nema više razloga postojati, a od 20 županija, plus grad Zagreb, najmanje 15 je višak. Zaključak je to do kojeg smo došli na temelju dostupnih podataka o udjelu plaća i materijalnih rashoda u ukupnim troškovima jedinica lokalne samouprave kao i udjelu državne pomoći u lokalnim proračunima. Riječ je o drugoj temi koju obrađujemo razmatrajući mogućnosti uštede u javnom sektoru nakon što smo u prošlom broju “pronašli” višak dugova, radnika i gubitaka u državnim tvrtkama.
Treba naglasiti da je riječ o vrlo konzervativnoj procjeni jer po strožim kriterijima “na životu” ne bi trebalo ostati njih više od dvjesto. Na kraju će tako i biti, ali teško je očekivati da će godinu dana prije lokalnih izbora nova Vlada ulaziti u drastične rezove i ukidanja, jer, primjerice, u gradovima se na trećini gradonačelničkih mjesta nalaze koalicijski kadrovi. U političkoj vrhuški nema dovoljno volje i kompromisa da se sada krene s gašenjem, a problem će se pojaviti i s proklamiranom decentralizacijom najavljenom u predizbornom programu Plan 21. Naime, ako se ostvare najave o promjenama u oporezivanju plaća o kojima ovisi funkcioniranje lokalnih jedinica, one neće moći ispunjavati ni sadašnje zadaće, a kamoli preuzeti nove od središnje države. Već je, kako kaže viša znanstvena suradnica dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, promjena poreznih razreda i poreznih stopa u 2010. godini, uz porast nezaposlenosti i neisplata plaća, smanjila prihode za 7,2 posto u odnosu na godinu ranije.
- Rezultat najavljene promjene neoporezivog dijela plaća očitovat će se u promjeni visine i strukture prihoda od poreza na dohodak u općinama, gradovima i županijama. Naglašavam da će svaka promjena neoporezivog dijela plaće ili promjena poreznih stopa ili nekog drugog zadiranja u osnovicu tog instrumenta koji sudjeluje sa 60,4 posto u ukupnim prihodima svih lokalnih proračuna utjecati na visinu ukupnih prihoda lokalne samouprave - tvrdi Dubravka Jurlina Alibegović.
Gradova kao u Velikoj Britaniji
Ako rezultat poreznih reformi bude smanjenje prihoda veliki broj općina i gradova neće moći opstati i sami će tražiti spajanje s većim i uspješnijim susjedima, na što računaju u novoj Vladi. Danska, koje ima sličan broj stanovnika kao i Hrvatska, 2007. godine smanjila je njihov broj sa 270 na 98 s minimalno 20 tisuća stanovnika, a 1970. godine imali su ih 1098. Manji broj jedinica lokalne samouprave s jasnom određenim nadležnostima trebao bi omogućiti i lakši proces decentralizacije. Prema kriterijima EU Hrvatska će se podijeliti na pet regija koje će zamijeniti županije i time olakšati dobivanje novca iz kohezijskih fondova.
U općinama, gradovima i županijama, te njihovim tvrtkama, zaposleno je gotovo 40 tisuća ljudi. Za usporedbu, 2002. godine njihov broj bio je 14 tisuća manji da bi političkim igrama došlo ne samo do uhljebljivanja podobnih kadrova, nego i do povećanja broja jedinica lokalne vlasti s ciljem zadovoljavanja naraslih apetita. Zanimljiv je slučaj dva susjedna podjednako velika grada od kojih je jedan na području od posebne državne skrbi, a zapošljava dvostruko više službenika od prvog. U odnosu na 1992. godinu broj gradova povećan je za 60 posto, a općina za 10 posto. Danas je njihov broj jednak onom u Velikoj Britaniji, a dvostruko veći u odnosu na Srbiju. Prema procjenama, na tako glomazan sustav odlazi 22,7 milijardi kuna, od čega na plaće ide oko pet milijardi kuna. Ne treba zaboraviti da je prošle godine izravno iz proračuna na ime pomoći država izdvojila više od 1,8 milijardi kuna onima koji ni pod ovakvim uvjetima ne mogu funkcionirati.
Predsjednik Udruge gradova Vojko Obersnel ne vidi problem u broju jedinica, nego u njihovoj nadležnosti. U Francuskoj, kaže on, ima puno više općina nego u Hrvatskoj. Postoje sela od pedesetak stanovnika koje su općine, ali bez zaposlenih profesionalaca. Načelnici imaju tek protokolarnu ulogu.
- U Hrvatskoj selo od petsto stanovnika i grad sa 20 tisuća ljudi imaju jednake obveze. To je neodrživo - kaže Obersnel koji očekuje da će nova vlast poreznim reformama povećati prihode lokalnim jedinicama i jasno utvrditi što se od njih očekuje.
Na pitanje koliko je gradova i općina u Hrvatskoj zapravo višak, Dubravka Jurlina Alibegović kaže da je teško precizno reći. Brojne lokalne jedinice ovise i o pomoćima središnje države za financiranje poslova.
- Najveća je ovisnost općina. U 53 od 429 općina preko 50 posto ukupnih proračunskih prihoda dolazi upravo od pomoći središnje države. S druge strane, u pola od ukupnog broja općina i gradova u strukturi ukupnih rashoda preko 50 posto rashoda se odnosi na tekuće rashode, odnosno na materijalne rashode i rashode za zaposlene - objašnjava Dubravka Jurlina Alibegović. U tri grada prihodi od pomoći čine preko polovine proračunskih prihoda. S druge strane, za razvoj se u lokalnim proračunima troši tek oko šestine ukupnih rashoda. Po udjelu državne pomoći u proračunu među gradovima prednjači Imotski sa 59,3 posto u 2009. godini. Gradonačelnik ovog grada, bivši HSP-ovac, a sada HDZ-ovac Ante Đuzel, kako je to slikovito rekao medijima, ima plaću od 10.300 kuna, odnosno “kunu po svakom čoviku u Imotskom”. Zanimljivo je da se taj grad nalazi pri dnu druge ljestvice o udjelu materijalnih rashoda i troškova za zaposlene u proračunu sa tek 31,7 posto. Primjerice, Zagreb za plaće troši 48,5 posto rashoda, a Split 47,3 posto.
Moraju primati plaću
Najmanje u tu svrhu izdvaja Kastav - 20,5 posto. Na vrhu neslavne liste s prevelikim udjelom u plaćama je Knin čija je HDZ-ova vlast na plaće trošila 81,3 posto. To, međutim, nije sprečavalo gradonačelnicu Josipu Rimac da se mjesečno opskrbi primanjima od 11,6 tisuća kuna. Slijede Glina sa 73,2 posto i Hrvatska Kostajnica sa 70,4 posto. Milan Bakšić iz HSLS-a vodi Glinu koja je najmanje razvijen grad u Hrvatskoj, a imenovao je pet savjetnika kojima je samo u 2009. godini, kako je utvrdila revizija, isplatio 99.657 kuna naknada. Ni u Kostajnici nije bolje. Krajem prošle godine Vlada je dala 700 tisuća kuna da bi mogli dati plaće odgojiteljicama u vrtiću koje su šest mjeseci bile bez primanja. Kako je rekao HSLSov gradonačelnik Tomislav Paunović u gradu se više nema gdje štedjeti, reducirana je javna rasvjeta tako da svijetli svaka druga žarulja, a izvan centra od 23 sata do pet ujutro potpuno je ugašena. Idemo dalje, po udjelu državne pomoći među općinama prednjači Biskupija kraj Knina čiji je proračun u 2009. godini bio 92,9 posto sastavljen od državne pomoći. Ipak, načelnik Damjan Berić iz SDSS-a, prema dostupnim podacima, mjesečno primi 9994 kune. Biskupija, inače ima, 1669 stanovnika. Na neslavnoj listi dalje idu Civljane (92,6 posto državne pomoći, plaća načelnika oko 8 tisuća, 137 stanovnika), te Kijevo (88,8 posto pomoći, plaća oko 7,5 tisuća kuna, 533 stanovnika)... S druge strane, među njihovim kolegama iz iste županije neki su se poput Stipe Petrine odrekli plaće i volontirajju, premda to po zakonu ne bi smjeli. Među općinama u izdvajanju za zaposlene prednjače Saborsko (88,9 posto), Prgomet (88,6 posto) i Kalnik (88,5 posto). Čačinci, Dicmo i Dugopolje su s najmanjim izdvajanjima, dok Fažana i Vrbanja ne primaju nikakvu pomoć od države.