Izdanje:
Vjerujemo da ne postoji osoba koja barem do neke mjere cijeni dobar zvuk. Neki vole da im automobil zvuči dobro, bilo motor, bilo ispuh, motocikli također svoju draž dobrim dijelom duguju osebujnom zvuku. Generalno, ispravnost bilo kakvog mehaničkog gadgeta od prve ćete moći utvrditi po – zvuku. Također, teško ćete naći osobu koja ne voli glazbu. Ovakvu ili onakvu, volimo je svi, a danas nam je dostupnija nego ikada. Nismo više osuđeni da je slušamo samo kod kuće, u kafiću, na koncertu ili u klubu. Možemo je nositi i oko vrata ili u džepu, dovoljan je i jednostavniji mobitel. Ipak, ima nešto što razdvaja “zvuk“ od “zvuka“. Nekima od nas zaista dobar zvuk donosi užitak kakav vozaču donosi upravljanje dobrim automobilom, gameru igranje Battlefielda 3 na najnovijem Radeonu, geeku surfanje na iPadu 2... Audiofilu je sve to onaj zvuk kojim njegova omiljena glazba dobiva točno onakve obrise kakve je on zamislio da dolaze do njegova uha. To nije jednostavno postići, niti audiofil može biti svatko. Počesto godine ne samo znanja nego i iskustva potrebne su da bi oko mjesta s kojeg najčešće slušate glazbu posložili onakav zvučni sustav koji će dati doista najbolji zvuk.
Andrija Ćurković već je 15 godina urednik najstarijeg hrvatskog multimedijalnog magazina “hifimedie” (www.hifimedia.hr) i čitateljima Foruma pomoći će da se što više približe idealnom zvuku u vlastitoj sobi. I istodobno nas sve uvjeriti da koji puta, čak često, to nije moguće i to iz čisto praktičnih razloga.
Novac kod zvuka ne igra najveću ulogu
Najčešće ljudi misle da se, kao nažalost u dosta stvari, i dobar zvuk može kupiti s dovoljno novca. To je tek djelomično točno. Da dobra komponenta stoji dosta novaca sigurno je, no niti najskuplji sustav ne mora nužno dati i najbolji zvuk. Ili barem ne mora dati onakav zvuk kakav je s njim moguće postići ukoliko prostorija, u koju ga postavljamo, nije uopće adekvatna, kaže Ćurković.
– Ako govorimo o nečemu što bi se moglo nazvati najbližem savršenu zvuku, moramo krenuti od samog početka, od sobe. Ona bi trebala biti temelj prema izgradnji najboljeg audio sustava. Ukoliko je prostorija namijenjena za slušanje ujedno i dnevni boravak i blagovaonica i kuhinja i hodnik, s velikim staklenim površinama ili golim zidovima, onda je jasno da će se u takvim uvjetima teško doći do pravog zvuka. Na žalost, današnji moderni interijeri su upravo takvi i uglavnom akustički izrazito loši pa je čest slučaj da se ljudi razočaraju u zvuk nakon što iz Hi-Fi dućana donesu uređaje u vlastiti stan. Iskustva govore da se i u takvim prostorijama može postići solidna kvaliteta reprodukcije, ali uz neophodnu akustičku intervenciju u sam interijer ili s preinakama u samom razmještaju namještaja. Ako niste spremni na to, onda je bolje da odustanete od kupovine vrhunskih uređaja jer će vam one dati ugođaj kao i daleko skromniji sustavi. S druge strane, ako imate prostoriju samo za sebe i svoje buduće “tehno igračke” onda ste na dobrom putu. I u nas možete naći podosta soba napravljenih i uređenih samo za slušanje glazbe ili gledanje filmova čija je namjena samo to i ništa više od toga. Redovito su takve sobe pravokutnog oblika, primjerenije kvadrature, kvalitetno akustički tretirane, gdje je moguće eksperimentirati s različitim položajima zvučnika i mjesta za slušanje u potrazi za najoptimalnijim pozicioniranjem, objašnjava Andrija.
Ukoliko imate takvu sobu, možete početi razmišljati o opremi koju ćete nabaviti. Nakon definiranja prostora dolazimo da prave priče ovog članka a to je odabir komponenti za naš zvučni sustav, te sve istine i zablude koji o toj visokostručnoj djelatnosti vladaju, okolnostima u kojima ona danas egzistira, a koje, nažalost, nisu previše drugačije od svih industrija koje nas danas okružuju.
– Ulazak krupnog kapitala u zadnjem desetljeću u audio industriju promijenio ju je na način kao što je, čini mi se, promijenio i sve ostale grane industrije. Pritisak da se brzo ostvari profit doveo je do toga da danas u ponudi imate doista nebrojenu količinu uređaja, svake godine nove i nove proizvode, sve skuplje i skuplje, ali bez drastičnih pomaka u kvaliteti. Pomaci u performansama novih, zamjenskih modela kod vrhunskih audio uređaja su evidentna, ali na žalost vrlo često ne opravdavaju toliku razliku u njihovoj cijeni u odnosu na prethodnika, kaže Andrija.
CD nije tako human kao vinil
– Iskusni audiofili svoje komponente ne mijenjaju zato da bi imale nove ili jače, kako je to, primjerice kod kompjuteraša, nego zato što je dosta često potrebno promijeniti i više modela jedne komponente dok se ne dobije ona kombinacija koja će vam odgovarati i u kojoj ćete najviše uživati. Upravo u tome je i tajna dobrog, za vas najboljeg zvučnog sustava. Ne novac, već idealna kombinacija, govori Ćurković. Možete čuti da “pravi audiofili” uopće nemaju nikakav CD player, već da i dalje svoju glazbu slušaju s vinila. Činjenica je da niti jedan novi medij, niti CD a pogotovo, sada već uvriježeni digitalni glazbeni formati, ne mogu dati onako prepoznatljiv topao zvuk, reprodukciju s tom razinom emocija kao što se to može postići s klasične vinilne ploče. – Razlog je prilično jednostavan, iako ćete teško naći zamjerku dobro snimljenom CD-u, glazba s njega takve je kvalitete da vrlo često gubi na humanosti, presavršena je. Upravo je u toj imperfekciji koja se bolje osjeti kod vinila odgovor zašto ploča još uvijek nije nestala usprkos manje kompliciranim i dostupnijim novim formatima. Tu je i odgovor, kaže Andrija, što je prava definicija najboljeg zvučnog sustava. Dobro sastavljen Hi-Fi sustav ističe najbolje emocije u glazbi. Znači, gotovo da i nije moguće selektivno nabrojati najbolje komponente ikada napravljene jer osobine uređenog zvuka koji slušamo zapravo su subjektivne prirode. Svatko od nas voli glazbu slušati na ponešto drugačiji način od nekoga drugoga, pa makar se radilo i o istoj skladbi.
Odabir je uvijek osobna stvar
Kako i za odabir komponenti, tako i za njihovo postavljanje treba posjedovati određeno znanje. Iako je uvijek dobro da taj posao obavi netko stručan, po mogućnosti upravo onaj kod kojeg se komponente i nabavljaju, na nekoliko stvari treba obratiti posebnu pozornost a ujedno ih je moguće napraviti i u vlastitom aranžmanu.
Nije nikakva mudrost da je poželjno da CD ili DVD playeri stoje u apsolutnoj ravnini. Za utvrđivanje takvog položaja dovoljna je obična libela. Što vrijedi za mjesto na kojem je CD player vrijedi za postolje gramofona. I u jednom i u drugom slučaju uređaj mora stajati na čvrstoj i stabilnoj podlozi.
Sa zvučnicima je, pak, malo drugačija i nešto kompliciranija priča. Pravilno postavljanje zvučnika u ovisnosti je od prostora u koji ih stavljamo, a da bismo od njih dobili najviše što možemo, možemo primijeniti niz sitnih trikova. Osnova svakog postavljanja zvučnika je da ih se postavi što je moguće šire čime se, logično, proširuje prostor koji pokrivaju. Usmjerava ih se gotovo uvijek tako im se zvučni “snop” spoji u jednoj točki, onoj gdje najčešće sjedite kada slušate glazbu iz svojeg sustava. Osim što ćete u najvećem broju slučajeva vidjeti da su izvori zvuka za neki sustav smješteni između zvučnika, pravi audiofili otkrit će vam i razlog zbog kojeg se to tako radi. Kada se izvori tako postavljaju treba i manje kabela te su gubici u prijenosu zvuka od izvora do ostalih komponenti pa tako i zvučnika puno manji.
Što se samih kabela tiče uvijek treba imati na umu da su oni usmjereni pa ih zbog toga treba postaviti u pravom smjeru, onako kako je na njima i navedeno. Kabeli su podjednako važni za sustav kao i bilo koja druga komponenta. Netko je jednom napisao da je kupiti vrhunski sustav a opremiti ga jeftinim kablovima isto kao kupiti vrhunsko vino pa ga popiti iz plastične čaše. Zapamtite, iako su sve komponente bitne za to kako će sustav zvučati, zvučnici su ipak najkritičniji za postavljanje u prostoriju. Nikako ih ne treba postavljati u kut, a od konstrukcije zvučnika ovisi kako ćemo ga postaviti, hoće li biti bliže ili dalje od zida. Vremenom, odnosno slušanjem se utvrđuje gdje se zvučnik najbolje “ponaša”. Ne treba nikoga začuditi tvrdnja da zagriženim audiofilima nerijetko treba i nekoliko godina da izaberu pravi svoj sustav koji će u kombinaciji s ostalim komponentama zvučati najbolje. Nije samo oblik sobe bitan za kvalitetu zvuka već je iznimno bitno i to kako je ona “opremljena”. Primjerice, soba s golim zidovima neće nikada imati dobar efekt na zvuk iz zvučnog sustava jer će previše odzvanjati. Poželjno je imati slike i police s knjigama, na prozorima gušće zavjese a na podu imati tepih, i to što je moguće deblji, ako je ikako moguće napravljen od prirodnog materijala poput ovčje vune. Ukratko, imati materijale koji apsorbiraju ali i difuziraju zvuk.
Za kraj svakako treba reći da jedna kombinacija koju je netko odabrao i smatra je savršenom, ne treba biti tako dobra nekome drugome. Zvuk je, možda i više nego bilo što drugo stvar osobnog ukusa.