Izdanje:
Otkako je krenula kampanja oko referenduma za ulazak u EU postao sam najžešći euroskeptik. Premda nisam siguran da termin euroskeptik označava osobu koja je protiv Europe, ono u što sam sto posto siguran jest da nas spomenuta kampanja tretira kao potpune idiote. Nas 4,5 milijuna mora biti sretno što ćemo ući u asocijaciju za koju ni sami članovi nisu sigurni koliko je smislena. I na čemu moramo temeljiti svoj zanos? Na činjenici da će se u nekoj prčvarnici u Italiji moći kupiti hrvatski “delanac”, premda ono što je ključno i što bi nas zapravo moralo zanimati jest hoćemo li uopće imati novca da kupimo bilo što. Ili kad me političari uvjeravaju da oni ne agitiraju za EU zbog svog pretjeranog osobnog interesa, baš mi onda postaje jasno kako su već bacili okašca na unosne fotelje u Bruxellesu i da, stoga, naša djeca i unuci mogu biti posve opušteni zbog istine da ćemo ih svojom odlukom opet zajebati. Uostalom, pitanje o tome da li želimo ili ne želimo ući u EU trebalo je referendumski postaviti uoči početka pristupnih pregovora. Ovako je sve dovedeno do apsurda, jer teško je godinama slušati da prevaljuješ ogroman put u usvajanju potrebnog standarda i onda kad si, navodno, zadovoljio strogo postavljene norme, e tek te se onda pita želiš li uopće i ući. Sve je to postavljeno kontra logike, sve je postalo politički imperativ, a ne civilizacijski minimum. Biti danas Europljaninom znači apriorni politički status, obezličen, birokratiziran i naglašeno blaziran u glumljenju nečega što smo odavno zaboravili biti: dobronajmjerni ljudi. Biti danas euroskeptikom za mene znači biti Europljaninom iznad svega; taj netko živi Europu bratstva, jednakosti i slobode, to je Europa Goethea, Voltairea, Puškina, Liszta, Wildea, Dunanta, Rousseaua, Schillera, Beethovena, Hugoa, a ne van Rompuya, Merkelice, Sarkozya, Barrosa, Berlusconija. Za mene Europa ne znači ekskluzivni klub u koji te netko mora propustiti, za mene Europa znači svakodnevne poštene životne stavove koji počivaju na osobnoj odluci svakog od nas da ćemo njegovati ispravnost, izvrsnost, dosljednost, nesebičnost. Za mene ne postoji Europa kršćanskog imperijalizma, za mene pojam Europe nadilazi religioznu institucionaliziranost i svakog od nas tjera da se osobno povežemo s božanskim planom stvaranja svjetova svjetla. Zato se naš osobni referendum o europskoj pripadnosti događa iz dana u dan kada odlučujemo tko smo i kakvi želimo biti. U potjeri za Europom zaboravili smo na simboličnu istinu da samo kreativni pojedinačni duh može mijenjati kolektivnu zapuštenost. Što je Europa danas? Centrifuga koja je jednom imala namjeru biti centripetalna sila. Gubljenje europejstva stoga se najviše osjeća u EU. Hoće li uskoro same članice EU morati tražiti da ih se primi u - Europu? Zbog svega toga nisam siguran da zaokružiti NE na referendumu znači biti i protiv Europe.