Izdanje:
Tomislav Miletić/Pixsell
Damir Kajin proživljava teške trenutke. Kada je uzimao povlaštenu saborsku mirovinu mislio je da u tome nema ništa sporno. I grdno se prevario. Od nekadašnje moralne vertikale postao je medijska vreća za udaranje. Tijekom razgovora više se puta požalio kako njegova obitelj, a posebno stara majka, teško podnosi napade. Unatoč svemu, Kajin je uvjeren da je donio ispravnu odluku koju ne želi preispitivati. Jedan od najaktivnijih i najdugovječnijih zastupnika jednako je živopisan kada razgovara za novine kao i za saborskom govornicom. Kada se zahukta, teško ga je zaustaviti. Iz njega izlazi bujica riječi, često se ponavlja, i vrlo je glasan. Napadi su ga okrznuli, ali je još u formi i pun političkog erosa. Još nije za mirovinu.
f: Po bilijskoj predaji Kain je ubio Abela, a u Hrvatskoj je zbog mirovine zastupnik Kajin izvršio politički suicid!
Nije Kajin ubio sebe zbog mirovine. Mi kao iskreni katolici, vjerujući u Novi zavjet, vjerujemo i u uskrsnuće. Nije to prvi takav napad na mene. Od kada se formirala nova vlast uvijek sam u istom ritmu. Sve što sam učinio, učinio sam svjesno, jer da nisam mentalno stajao iza toga, ja bih se razbolio.
f: Očekivali smo da će zbog rezanja prava najomraženiji političari nove vlasti biti Čačić i Linić, a dobili smo vas.
Mislim da se toliko prostora od 90-ih godina nije posvetilo nikome koliko meni u posljednjih sedam dana. Da budem iskren, ja to ne zovem hajkom, niti licemjerstvom, niti histerijom, niti hrvatskim jalom. To smo jednostavno - mi. To su mediji, to su lažni moralisti. Da su bili na mom mjestu, siguran sam da bi njih 99,9 posto učinilo isto. Kad sam spomenuo medije, čitam imovinske kartice nekih vaših kolega, pa sada vidim da je netko od otpremnine kupio apartman, drugi kupio, što ja znam, stan, treći vikendicu....
f: Je li to otpremnina ili crni fondovi?
Ako netko naznači da je otpremnina, onda ja nemam razloga sumnjati u svoje kolege. Niti je to moj posao. Neka se time bave druge institucije. Malo sam se iznenadio jer nisam mogao vjerovati da sam ja toliko “bitan” na političkoj pozornici. Taj osjećaj nikada nisam imao. Kao da sam kamen temeljac ove države. S druge strane, mi raspravljamo o novom zakonu kojim se ukidaju povlaštene mirovine, ali koji će za one koji će ići u punu mirovinu biti još povoljniji od ovoga kojega zovemo Zakonom o povlaštenim mirovinama.
f: Jeste li se vi onda dali upecati u mrežu?
Nisam se ja dao ništa upecati. Zašto sam to učinio? Na mirovinu sam imao pravo i prije 10 godina. Dobro, ne znam da li baš prije 10 godina, ali sasvim sigurno prije šest-sedam godina. Da se razumijemo, ne želim se ovdje pozivati na 50 drugih zastupnika. Jednako tako nemam se namjeru nikome pravdati. Sve što sam učinio, učinio sam svjesno. Nitko me ni na što nije navodio. Svjestan sam činjenice da će mi netko kazati: “Ti si, ne znam, licemjer.” Ja ću onda reći: “Čekajte, stanite malo, što sam ja dobio u životu? Što sam ja to napravio?” Uvijek sam s privilegiranom plaćom, a zastupnička plaća to jest, mogao dobro živjeti. S druge strane, mogu kazati da ono što sam prolazio na političkoj pozornici nitko od mojih kolega nije prolazio od 90-e na ovamo. Ima i onih koji će nakon moje odluke kazati: “Ti si tek sad pokazao da živiš od plaće, a ne od dividendi, dionica, otpremnina, bonusa i što ja znam čega.” Dakle, zašto sam ja to napravio? Tvrdim da bi 99,9 posto ljudi u ovoj zemlji napravilo isto. Nisam u životu ništa tražio ni od koga, ništa nisam očekivao, ništa mi ne treba, ništa nisam želio. Moje je mišljenje da nije nikakva privilegija kad je netko u parlamentu 15, 20 ili 25 godina. Kod nas su svi novinari u velikim kućama, vjerojatno u vašem Forumu ne, zaštićeni nekim kolektivnim ugovorima, nekim otpremninama. Pa onda zar bi se trebalo meni ponoviti ono isto što se dogodilo gospodinu Mesiću kada je izišao iz zatvora u Staroj Gradiški.
f: Ali on kaže da su vaši slučajevi različiti. Kao da je želio poručiti da ste vi gramzivi, a da on nije. Jeste li pročitali što je izjavio?
Ne samo čitao. Čuo sam se s predsjednikom Mesićem isti dan kada je dao izjavu.
f: Je li vam dao podršku?
Rekao je što on misli kako je sve to trebalo napraviti. Samo sam želio kazati da ga je mirovina spasila nakon procesa u HDZ-u kojeg ja zovem demokratizacija političke pozornice i parlamentarizma, a HDZ je to sebi preveo kao pokušaj puča. Ispričao sam mu se što sam spominjao njega, a još više gospođu Milku. Da nije bilo instituta povlaštene mirovine, on bi se našao u istoj situaciji u kakvoj je bio 72. ili 73. po izlazu iz Stare Gradiške. Pao bi na teret plaće, penzije, što li već, gospođe Milke. Da mu je bilo koja tvrtka dala posao ona bi se loše provela jer bi bila podložna udaru represivnog aparata. Još manje je imao mogućnosti da se zaposli u državnoj službi. Danas se već otvoreno razgovara o tome da se zastupnik koji ima samo jedan mandat mora vratiti na posao, što je logično, a čega u postojećoj regulativi nema. Ali nitko ne kaže ništa za one koji imaju četiri, pet ili šest mandata. Osim što neki kažu ”pa ti trebaš imati prijatelje”, a ja im onda odgovaram da Damir Kajin nema prijatelja među onima koji mogu odlučivati o mojoj sudbini, osim kod sirotinje s kojom sam sjedio 91. na škalinima da ih ne bi iseljavali iz vojnih stanova.
f: U IDS-u ste se jako dobro podijelili. Vi sa sirotinjom, a predsjednik stranke Ivan Jakovčić s bogatašima.
On je bio u dobrim odnosima s Hypo bankom i drugim velikim investitorima. Ja sam u Hypo banci bio dva puta. Jedanput 2003. kad sam uzeo, nemojte me držati za riječ, kredit od 13.000 eura za automobil Lagunu koju vozim i danas i drugi put kada sam morao potpisati da sam otplatio kredit. Takav je moj odnos s Hypo bankom.
f: Ali zato je Jakovčić dobar s krupnim kapitalom?
Pa, Jakovčić je župan, eksponent izvršne vlasti u Istri i on mora raditi i s onima koji su eksponirani i u poslovnom životu. Nažalost, takvi se, istina je, to nema nikakve dvojbe, meni ne obraćaju niti od mene išta traže. Zato kod mene svaki dan dolaze ljudi koji traže posao, kojima firmice propadaju, koji jednostavno ostaju bez kruha. Dolaze ljudi koji traže domovnice, kojima je neka nepravda nekada bila učinjena.
f: Sada kada ste prošli kalvariju s mirovinom biste li opet učinili isto?
Mnogi kažu Kajin je ispao naivan jer će saborske mirovine opet biti povlaštene kada Hrvatska uđe u EU. Neka se Božja kazna vrši nada mnom! Neka se Božja kazna vrši nada mnom! Ali znam da će svi doći na moje. Danas se vodi polemika oko predsjednika države i oko njegove mirovine. Opet će me neko razapinjati i pribijati na križ, ali ja mislim da sve institucije u ovoj zemlji ne možemo dovesti u pitanje. Predsjednik Josipović može se vratiti na fakultet. O.K., nije to sporno, ali sutra će predsjednik države doći iz Croatia osiguranja, koja će nakon toga biti prodana. Pa nemojte očekivati da taj čovjek ide na burzu. Nemojmo da u politiku idu samo ljudi debelog konta koji mogu kupiti, ne znam, pola bečkog parlamenta, a pogotovo hrvatskog. Ja sam to učinio. Ne tražim da me itko sažalijeva. Ja sam o tome razmišljao godinama, ali mislim da nisam učinio ništa amoralno. Možda sam prvi put u životu razmišljao o sebi i svojima.
f: Je li vaš primjer dokaz da u Hrvatskoj bolje prolazi hipokrizija? Bolje bi prošli da ste uzimali nešto na crno, a da ste se “odrekli” mirovine.
Znate čime sam se najviše rukovodio? Čitam da 50 ljudi odlazi u mirovinu, a neki nisu ni riječi progovorili. Ali nije to bitno. Nikome ja ništa ovdje ne odgovaram. Ali sam razmišljao - što ako se za pet godina nađem u situaciji u kojoj je bio Mesić. Pa ne želim da me vi ovdje susretnete, sažalijevate, da mi platite gemišt ili Coca colu i da mi kažete: “Budalo jedna, zašto nisi nikada o sebi razmišljao.”
f: Kako se osjećate u ulozi glavnog negativca u novoj vlasti? Boli li vas to?
Svi smo mi krvavi ispod kože. Ja o drugima sigurno neću suditi iako imam dojam da i meni netko svjesno jamu kopa.
f: Vama?
Recimo tako. Da.
f: Iz kojih krugova to dolazi?
Što ja znam. Damir Kajin se mnogima zamjerio. Što su mediji danas? I mediji su eksponenti kapitala.
f: Ante Tomić vas žestoko kritizira. Puno je blaži prema svome prijatelju Ivi Sanaderu.
To ste vi rekli. A za Tomića sam, na primjer, potpisao da ide u vijeće HRT-a.
f: Je li vam sada žao?
Ne. Čovjeka nikada nisam upoznao. Meni su rekli da je korektan. Nisam ni znao da je prijatelj sa Sanaderom. Ja se otvoreno deklariram rimokatolikom. Mi bi trebali vjerovati u zagrobni život tako da će biti života za Damira Kajina i nakon ovog poteza. Bio bih najsretniji kada bi se izbori u Hrvatskoj odvijali neposredno. Ne bojim se toga.
f: Možda vam i Jakovčić malo smješta jer ste najavili kandidaturu za predsjednika IDS-a?
Jakovčić je najavio da će najvjerojatnije, u što nisam uvjeren, napusti mjesto predsjednika IDS-a nakon isteka mandata. Naši stranački mandati istječu u listopadu 2013. godine. Tijela IDS-a su legitimno izabrana, ona su stabilna kao i lokalna vlast. Dok netko ima mandat ima i podršku članstva, pa samim time i moju. Činjenica jest da se IDS mora mijenjati, otvarati, širiti, demokratizirati... Možda će netko reći da se mora vratiti istinskim vrijednostima o kojima smo više progovarali prije 10 ili 15 godina nego što govorimo danas. Mi smo uspjeli tada na političkoj pozornici jer nismo ništa imali pa smo bili spremni sve žrtvovati jer smo znali da nemamo što izgubiti.
f: Istrijani također imaju svoje tajkune.
Nismo svi u istoj poziciji. Čovjek može pogriješiti, sve to može, ali se ne smije okoristiti. IDS je preduboko prisutan na istarskim prostorima. To su male sredine, ljudi sve znaju o svima, nema tu nekog velikog prostora za osobne ekshibicije. No činjenica je da su neki nakon 20 godina u boljoj financijskoj poziciji nego što su bili prije 20 godina.
f: Jeste li vi kao Jakovčić žestoki zagovornik Brijuni rivijere ili ste malo oprezniji?
U tome ne participiram i zbog toga mirno spavam. Mislim da bi bilo sjajno kada bi se u skoro vrijeme to moglo realizirati onako kako je koncipirano. To sve idealno izgleda, ali pod sadašnjim kondicijama nitko neće trošiti novac jer su koncesijski rokovi bezobrazno kratki.
f: Je li gospodin Končar idealan investitor za Brijune rivijeru?
S gospodinom Končarom vidio sam se samo jednom. On je tražio susret sa mnom preko Jakovčića jer su ga zasmetale neko moje izjave. Sjedili smo u Poreču. Ja sam popio sok od naranče i kavu, on vodu. I ja sam platio 30 ili 40 kuna, nije bitno. E sad, netko će govoriti o povijesti gospodina Končara, vremenu provedenom u zatvoru. Vidim da je taj čovjek u cijelosti rehabilitiran od hrvatskog pravosuđa. On je slovio ne samo kao najveći investitor u Hrvatsku, nego kao spasitelj hrvatske brodogradnje.
f: Ali to je bilo za vrijeme Sanaderove ere protiv kojeg se sada vodi nekoliko postupaka za teška koruptivna djela?
Rekao sam Končaru da je njegova “igra” dovela do toga da svaki pošten kupac nekretnina u Istri plaća porez tri-četiri puta više nego što bi trebao. Prema tome, što je Končar do sada napravio? Nije obnovio nijednu stanciju, nije pokrenuo Brijune rivijeru i želim vjerovati da će Končar sada nešto napraviti ako prođe na natječaju.
f: Jeste li vi kao saborski zastupnik trebali od premijera zatražiti da preko obavještajnih službi ispita kakav je Končarov kapital?
A zar ne bi trebala obavještajna zajednica, a iznad nje su predsjednik države i premijer, sve poduzeti i dostaviti informacije lokalnoj zajednici i reći radi li se o dvojbenom ili se pak radi o krajnje neproblematičnom kapitalu?
f: Vi sada pozivate Milanovića da vam dostavi tu informaciju?
Bio bih najsretniji da Končar realizira investiciju koju je preuzeo. Taj gospodin je na ovoj gospodarskoj sceni prisutan već zadnjih četiri ili pet godina, a u tom vremenu su se mijenjali premijeri, i ako on nije bio rengenski snimljen, onda ne znam tko je.
f: Je li u Istru želio ući neki sumnjiv kapital?
Spekulira se oko Hypo banke koja je bila prisutna i još uvijek je na Crvenom vrhu, tamo gdje je Kempinski. Zatim u Barbarigi i Dragoneri koje je preuzeo Končar na način da je investiciju platio onoliko koliko je Hypo banka uložila. Netko kaže da je pretjeran iznos od 250 milijuna eura koji su uloženi u Kempinski hotele. Možda i je, ali je činjenica da je Hypo banka na svih 250 milijuna eura platila državi PDV i ostale doprinose tako da je po tom osnovu država dobila svoje, čak i ako je netko i izvukao nešto za sebe.
f: Jesu li prisutni ruski tajkuni?
Ne znam niti jednoga pravog tajkuna koji je prisutan u Istri. Oni su puno prisutniji u Opatiji koja je daleko interesantnija destinacija od Istre.
f: Novi ministar turizma Veljko Ostojić bio je donedavno na čelu Riviere Adrije, najveće turističke tvrtke u Hrvatskoj. Hoće li on biti u sukobu interesa?
Znamo da je bilo spora oko zemljišta između države i vlasnika hotela? Zato smo ovdje da pratimo da sukoba ne bude. Mene zanima kakva će biti sudbina turističkog zemljišta. Nelogično je da svaki mali ugostitelj mora plaćati 15 eura po kvadratu, a za štandove još i više. A ovi naši tajkuni 20 godina koriste turističko zemljište, a da nikome nisu platili niti jednu kunu. Ne samo to, oni to zemljište za veliki novac daju u podzakup malim ljudima. Mene živo zanima kako ćemo tretirati zakon o etažiranju. Nemojmo zaboraviti da Riviera ima 1500 apartmana samo na Poreštini, Plava laguna 500, Anita 300. Sve su to momenti za koje želim vjerovati da će biti usklađeni, da neće preferirati najmoćnije, nego da će i lokalna zajednica imati koristi od turističke djelatnosti.
f: Kako ocjenjujete referendum za EU? Je li uspio?
Činjenica je da je na referendum izišlo 44 posto ljudi, a u Istri 48 posto. Činjenica je da je dvije trećine bilo “za”, a da je jedna trećina bila “protiv”, što u primisli nisam mogao računati. Naime, držao sam da će oni koji su zainteresirani izaći i glasovati “za”, a ovi koji su euroskeptici ostat će naprosto kod kuće. Međutim, bez obzira na sve, referendum nije upitan, ali se usuđujem kazati da je nategnutog legitimitet. Činjenica je da nije došlo do promjene Ustava prije dvije godine, sve bi palo u vodu. Da se ova vlast manje bavila Damirom Kajinom, a da su se u ovoj zemlji svi više bavili referendumom, možda bi i legitimitet tog referenduma, da budem ciničan, bio veći. I da ne zaboravim, referendum sigurno treba Hrvatskoj, ali jednako tako, usuđujem se kazati, referendum još više treba Bruxellesu da pokaže kako europski potencijal još uvijek živi izvan ovih 27 članica EU-a. Bitno je da Hrvatska nije ostala iza željezne zavjese. Hrvatska nije ostala iza europskog civilizacijskog kruga iako, da budem iskren, nitko danas ne zna što će s Europom i eurom biti za godinu ili dvije.
f: Mnogi kažu da su dijelom krivi i političari koji su vodili agresivnu kampanju? Mnogi su ostali kod kuće jer nisu željeli da se političari hvale kako su oni nagovorili građane da glasuju za EU?
Najviše me iznenadilo što su mladi ostali kod kuće ili su zaokružili “protiv”. Razgovarao sam s mladima, ali mi nitko od njih nije znao objasniti zašto nisu izašli na referendum. Mladi su odlučili ne podržati nešto što su ocijenili projektom elite, a ne malog čovjeka.
f: Je li kampanja naše političke elite bila iritantna?
Ja o tome ne mogu suditi, ali oni koji razumiju puno bolje medijski način komuniciranja kažu da je kampanja bila gotovo infantilna. Ponekad i na granici dobrog ukusa. Međutim, treba imati na umu činjenicu da Europa 2012. godine nije ono što je bila tijekom devedesetih kada je zaista bila prosperitetna. Europa ne prolazi samo institucionalnu nego i gospodarsku i dramatičnu socijalnu preobrazbu.
f: Primjećujem da ste i vi preuzeli birokratski jezik pa ne govorite “problemi” nego “izazovi”?
Dobro. Izazovi, problemi. Što? Isti vrag. Činjenica je da je naslijeđe koje preuzima ova vlada - mučno.
f: I onda vlada hoće uvesti neke promjene, povećati PDV i udariti porez na imovinu, a Damir Kajin kaže - ne može.
Nisam rekao da ne može. Oni sve mogu. Ja sam samo jedan od 81 zastupnika koji podržava premijera Milanovića i savez četiriju stranaka. Svjestan sam da će rezati proračun, sad se spominje 5 milijardi kuna, PDV će rasti sa 23 na 25 posto. Samo da se ne dogodi da se sve to prelije na sirotinju. Bojim se da se većim PDV-om ne uguši potrošnja na način da će se i ono malo kupaca koji ostaju vjerni hrvatskim proizvodima odlučiti na kupnju u susjednim zemljama.
f: Kako ocjenjujete prvih mjesec dana Milanovićeve vlade?
Mislim da nije bilo nekih grešaka, ali nije bilo ni nekih spektakularnih poteza. Milanoviću je primarno bilo konstituirati vladu, organizirati referendum i pripremati se za pitanje svih pitanja, a to je proračun.
3 važna pitanja 3 kratka odgovora
1. Jeste li željeli postati potpredsjednik Sabora?
2. Tko je u pravu u sukobu oko Dajle?
3. Koje su vas kritike najviše pogodile?
1 Nisam o tome ni s kim razgovarao. Tu su temu nametnuli mediji. Na decidirano pitanje Hloverke Novak Srzić bi li to prihvatio, rekao sam da meni nitko ništa nije ponudio, ali ako mi to netko ponudi da bi vjerojatno prihvatio. Nisam vjerovao da mi to netko može ponuditi. Čak i da mi ponudi, dobro bih razmislio. I ovako sam u Zagrebu sedam mjeseci, a onako bih bio deset ili jedanaest.
2 Biskupa Milovana duboko poštujem. To je pravi istarski pastir kao što je osječko-đakovački nadbiskup Srakić. To su po meni moralne veličine. Takvog biskupa prepoznajem kao svog. Problem Dajle je puno dublji nego što na prvi pogled izgleda. Mislim da je biskup Milovan gospodarenje Dajlom bio predao drugim crkvenim službenicima. Problem Dajle nije problem optanske imovine na koju se država danas poziva.
3 Najviše me pogodila neiskrenost. Da su se oni našli u mojoj poziciji, siguran sam da ne bi drugačije postupili. Inače, u Istri 50 posto ljudi smatra da sam trebao uzeti morovinu, dok drugih 50 posto smatra da to nisam trebao učiniti.