Izdanje:
Ako u Hrvatskoj kojim slučajem ipak ima Boga onda je on razapet između crkve i šoping centara, između dva, samo naizgled, antipoda superkapitalizma. Jer da mi doista i jedna i druga strana žele omogućiti što prisniji kontakt s vrhovnim graditeljem svega postojećeg onda bi me pustili na samo s njime. Ne bi me već šest tisuća godina rastezali između oltara i pulta i uvjeravali kako je baš njihov ekskluzivitet preduvjet da moja besmrtna duša na kraju i dobije ono što zaslužuje - vječni kredit u nekoj nebeskoj brokerskoj kući.
Dojadilo mi je da svako malo netko preko mojih leđa odluči glumiti kako istjeruje pravdu, da me instrumentalizira, skriva se iza mojih navodnih interesa i u debeloj sigurnosti čeka što će ispasti. Uostalom, sam koncept Boga meni je cijeli život pomalo nejasan i lako svodljiv na onu filozofovu dilemu: “da li je čovjek neuspio pokušaj božji, ili je Bog neuspio pokušaj čovječji”. Dobro, skrivanje iza višeg autoriteta uvijek je palilo kod ljudi i to zbog naših izrazito subordinativno posloženih društava, ali je time sam Bog doveden u neravnopravan položaj jer je vjerovanje podrazumijevalo njegov intervencionizam i jer su se u njegovo ime činile takve grozote na ovome svijetu da se čudim što nam već odavno nije pokazao svog Boga. Kada smo Boga oživjeli kao nositelja čuda, a ne kao moralnu vertikalu onda je bilo posve očekivano da i naš odnos s njime temeljimo na jednostranim očekivanjima u situacijama kad zagusti. Bog je postao mađioničar, šoumen, s nestrpljenjem se očekivao njegov nastup i posao kojeg ima odraditi za nas.
I za njegova posebnog izaslanika na Zemlji, Isusa, u predaji je ostalo mnogo važnije što je uspio oživjeti mrtve, liječiti bolesne i na kraju sam u pojam ubiti smrt, nego što je u vrhunskom revolucionarnom činu, kojim je u jednom potezu udario na temelje koruptivne filozofije u ljudskoj religioznosti, pobacao trgovce iz hrama. Šteta je samo što su njegovi navodni sljedbenici odlučili ovu zamisao potpuno ignorirati pa su kroz dvije tisuće godina svi skupa po cijelom svijetu podigli nekoliko milijuna trgovina religijom široke potrošnje. Bila je to rasprodaja Boga i rasprodaja svake božanske ideje, namjera da se sve svede na opskurnu pobožnost koja može isključivo značiti pokornost.
U tu je svrhu i sam Bog pretvoren u nemilosrdnog, krvi žednog utjerivača dugova kojem se vjera mora svjedočiti ne životom, nego spremnošću da u njegovo ime ubiješ. No Bog definitivno nije katolik, niti pravoslavac, nije niti kršćanin, ni musliman, vjerojatno ni Židov i to bi nam svima trebalo biti pod normalno ukoliko se istinski želimo uživjeti u njegovu graditeljsku univerzalnost. Svi sukobi oko Boga zemaljske su prirode ili da kažem prizemne prirode i oni postoje tek da među ljude unesu imperativ identifikacije unutar mase kojom se lakše manipulira.
Originalni članak objavljen je u tiskanom izdanju