Izdanje:
George Clooney je izvrstan. U ulozi oca obitelji čija je supruga stradala prigodom skijanja na vodi, nakon čega se on mora suočiti s obiteljskim dužnostima koje su dotad bile u njenom resoru, ponajprije obnavljanjem umjereno zanemarenih odnosa s maloljetnim kćerima, Clooney se jednako vješto, privlačno (užitak ga je gledati) i uvjerljivo, redovito pronalazeći pravu intonaciju, uz izražajan i dinamičan, ali nenametljiv govor tijela i uzbudljivu (mikro)mimiku, snalazi u razmjerno širokom repertoaru – od gotovo nijemofilmsko komičnog brzog šuljanja iza živice, preko dočaravanja formalne ljubaznosti u društvenom životu do borbe s plimom osjećaja prigodom saznanja o supruginoj nesretnoj kobi.
Utemeljen na istoimenom romanu Kaui Hart Hemmings, nagrađen s četrdesetak nagrada – među ostalim i Oscarom za scenarij te Zlatnim globusima za najbolji film i mušku ulogu (Clooney) – smješten na Havaje kao lijepo i zanimljivo mjesto življenja, a ne razgledničarski egzotičnu lokaciju, “Nasljednici“ se, kao i prethodna dva odlična Payneova dugometražna ostvarenja “Gospodin Schmidt“ (2002.) i “Stranputica“ (2004.), bavi nastojanjem zrelog čovjeka da intimno, pa i praktično, odredi svoje mjesto u društvu. A poput navedenih djela, oba filma ceste, ima i ponešto putovanja koje, dakako, na metaforičkoj razini, označava potragu. Živoj, promišljenoj i duhovitoj obiteljskoj drami – što nije malo postignuće – usmjerenoj na teme koje se čovjeka neposredno tiču u svakodnevnom životu, ipak nedostaje osebujne iščašenosti kakva je resila “Schmidta“ i “Stranputicu“. Određeni joj je nedostatak što se sve najzanimljivije i najbolje dogodi u prvih dvadesetak minuta, nabijenih briljantno oblikovanim i egzekutiranim situacijama nakon kojih se, zapravo, iznevjeruju prirodna očekivanja o tome da nakon uvoda slijedi još bolje.