Izdanje:
O zabranjenom skupu ekstremne desnice i stanju na hrvatskoj političkoj sceni razgovarao sam sa Zidićem u prostorijama Matice hrvatske. Igor Zidić govori polako i tiho, važe svaku riječ. U svakom trenutku se može osjetiti kako je svjestan da se njegove riječi s posebnom pozornošću iščitavaju u konzervativnim političkim i intelektualnim krugovima. Tijekom razgovara Zidić se žalio da ima zdravstvenih problema. Dan nakon našeg razgovora završio je u bolnici zbog temperature, tako da intervju nije autoriziran, na čemu Zidić inače inzistira.
f:Je li točno da ste prvo odobrili, pa onda odbili dati dvoranu HČSP-u?
Pojavili su se napisi u medijima, a i HČSP je mahao mailom koji je poslao Matici hrvatskoj. Ja vam iz puke pristojnosti neću pokazati taj mail koji je naslovljen imenom gospođe koja je u Matici zadužena za dvoranu. Oni su tražili informaciju, a gospođa im je, kao i svakoj drugoj zainteresiranoj stranci, pokazala dvoranu i rekla uvjete iznajmljivanja. Kada se radi o našim provjerenim znancima, gospođa ima pravo i mogućnost da to sama riješi i uglavi. Kada je pak riječ o nepoznatom društvu koje nikada nije nastupalo, onda to dolazi na predsjedništvo. Na predsjedništvo bi to došlo tako i tako, jer je riječ o političkoj manifestaciji. HČSP nas nije točno izvijestio o čemu je riječ. Nisu nas izvijestili o tome koji su njihovi gosti, nego su rekli da imaju međunarodnu konferenciju. Dakle, ne skup nacionalista ili ultranacionalista nego međunarodna konferencija. To je sve izgledalo bezazleno. Zahtjev HČSP-a nije došao na predsjedništvo i zato jer su bili blagdani. Oni su vidjeli dvoranu i otišli. Jesu li oni u svojim glavama smatrali da je time sve riješeno, ja ne mogu ulaziti. Ali znam da to apsolutno nije bilo u postupku. Utoliko više što i da je to došlo na predsjedništvo Matice, bez ikakvih posebnih animoziteta prema stranci, ne bi bilo prihvaćeno, jer mi političke skupove ovdje ne prihvaćamo. Jer vas onda u tom slučaju, bez obzira tko iznajmi prostor, odmah identificiraju s njihovim političkim stajalištima. I zato mi takav skup ne bismo odobrili, kao što ih ni do sada nismo odobravali.
f: Je li vaša službenica, osim što im je pokazala dvoranu, i pregovarala s njima?
Ona im je pokazala samo ono što se pokaže svakome apriori bez obzira hoćete li ga ili nećete primiti.
f: Jeste li vi kontaktirali s Josipom Miljkom, predsjednikom HČSP-a?
Ne. Nikada. Ni vidio, ni čuo. Ni njega ni ikoga od njegovih.
f: Sada kada ste vidjeli taj skup i sve što se oko njega događalo, kako biste ga ocijenili.
Naravno, i dalje mislimo da je to bio politički skup i da kao takav ne spada u Matičine prostore. Prijepor oko toga je li HČSP kao legalna stranka, što mu mi ne osporavamo, trebao dočekati zabranu svoga skupa ili je kao legalna stranka mogao imati skup, za nas je od manje važnosti. Čini mi se da je tako procijenila i Vlada kada je skup zabranila. Gledajte, ako netko u Hrvatskoj pravi skup političke naravi, a poziva kao neke svoje istomišljenike one koji polažu pravo na dijelove hrvatskog teritorija, onda to nije normalno.
f: Je li to za vas bio skup nacionalista, desničara ili nacifašista?
Gledajte, ja neću upotrijebiti riječ nacifašist jer ona ima puno konotacija. Da je tako i ako je tako, onda bi oni, normalno, bili u sukobu s pravilima ponašanja, kako u nas tako i u europskoj kući. I u tom slučaju više ne bi bili legalna nego zabranjena stranka. Neću i ne želim tu provocirati ništa. Oni su vrlo neoprezno, da se tako najakademskije izjasnim, reklamirali u nekim glasilima svoj skup koristeći se ustaškim parolama. Mi smo upravo zato htjeli javnosti reći da je to i sa stajališta realnosti današnje hrvatske države i sa stajališta odgoja mladih ljudi jedna potpuno deplasirana taktika. To je, da tako kažem, hvatanje ljudi na neke sentimente. Ali kakve sentimente? Gledajte, Pavelić je nelegitiman. On je došao sa šakom ustanika kao Castro na Kubu. Iskrcao se i uspostavio vlast. Je li proveo demokratske izbore? Nije. Je li se Hrvatski sabor sastajao i donosio odluke? Nije. I na kraju krajeva, što je učinio? Pobjegao je. Nitko ga ne može abolirati za Jasenovce i slične stvari, za progone Židova i progone drugih narodnosti, za progone Hrvata zbog ideoloških razloga. Tu ne možete očekivati neku aboliciju. Svaki režim koji je civiliziran osuđuje te pojave i ne prihvaća ih.
Originalni članak objavljen je u tisku