Izdanje:
Pixsell
Hoće li Robert Prosinečki jednom u karijeri biti nogometni izbornik ili selektor? U predvečerje europskih kvalifikacija za svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu 2014. godine počeli su mediji špekulirati o tome da je Prosinečki jedan od kandidata za selektora Srbije. Sve je interesantnije, pa i eksplozivnije, kada se zna da u istoj skupini igra i Hrvatska. - Najprije moramo raščistiti jednu stvar: nitko iz Nogometnog saveza Srbije nije razgovarao sa mnom o tome da bih ja bio sada kandidat za selektora. Potpuno sam posvećen poslu u Crvenoj zvezdi i želji da prekinem višegodišnju dominaciju Partizana - rekao nam je Robert Prosinečki, koji ne želi sakriti da mu godi to što ga spominju kao mogućeg selektora.
- Lagao bih kada bih rekao da mi ne godi spominjanje mog imena za selektorsku funkciju. To je na neki način prepoznavanje mog trenerskog rukopisa. Pa, bilo bi vrlo nezgodno da na primjer u ovom trenutku sjednete na klupu Srbije u Maksimiru? - O tome doista nisam razmišljao. Ali nemam tu određenje, jednog dana ću možda biti izbornik, a nije nemoguće da budem i selektor - razmišlja Prosinečki. Nije tajna da predsjednik Nogometnog saveza Srbije Tomislav Karadžić i glavni tajnik Zoran Laković, koji je rekao da je Robert unio novosti u srbijanski nogomet, razmišljaju o Prosinečkom. Jedan od vođa Delija, navijačke skupine Crvene zvezde koja je zapravo simbol i nacionalnog određenja dosta je trezveno reagirao: - Što se nas tiče, ako može voditi Crvenu zvezdu onda doista ne vidim nikakvu prepreku da sjedne na klupu Srbije.
U Beogradu ne bi imao problema, ali ne znam kako bi došao u Zagreb ili Split. Naime, čitao sam komentare Hrvata na raznim forumima nakon što je došao u Zvezdu i svjestan sam da bi to za njega bilo previše - kaže Delija. Robert Prosinečki zapravo je svoj život smjestio između Zagreba i Beograda, dok mu je primjerice sestra Renata pronašla sreću i ljubav u španjolskom gradiću Oviedu. Otac Đuro, Hrvat iz zagorskog sela Čemehovca i majka Srpkinja Emilija iz Ježivica pored Čačka odredili su Robertov put koji je poseban, interesantan. Prosinečki se 13. svibnja 1990. godine zagrijavao ispred sjevernog gola u Maksimiru kao igrač Crvene zvezde, samo nekoliko trenutaka prije velikih nereda koji su najavili olovna vremena. Stisnuo je ruku Slobodanu Miloševiću 30. svibnja 1991. godine, nakon osvajanja naslova prvaka Europe. Dok još uvijek ratni topovi nisu posve utišali nosio je dres Ćirinih vatrenih koji su bili posebni ljubimci prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Koji ga je grlio i ljubio kao vlastitog sina 1997. godine kada je Prosinečki predvodio Croatiju, za sve nas Dinamo, u epskoj bitki protiv Partizana i pobjedi 5:0. Tih godina Robi je upoznao Vlatku, curu iz zagrebačkog naselja Sloboština, te se 1999. godine i oženio. O čemu je tih godina razmišljao Prosinečki? Je li Hrvatsku izabrao zbog toga što je bilo moralnije, prirodnije ili čestitije igrati za reprezentaciju zemlje koja se brani, od zemlje čija vojska ruši, pali i ubija. U tom gemištu ili špriceru jedne sudbine izgradili su se i stavovi Roberta Prosinečkog. Dakle, je li riječ o Hrvatu koji voli Srbiju?
Ljubimac srbijanske politike
- Nesretan sam jer se moj životni put svodi isključivo na pitanje Hrvat ili Srbin, Zagreb ili Beograd. Naime, prije svega ja sam čovjek nogometa, bio sam opsesivno zaljubljen u loptu, uživao sam igrati, a danas isto tako veselo odlazim na svaki trening kao prvi trener Crvene zvezde. Nažalost, živimo na jednom čudnom prostoru - govori Prosinečki, Kao trener Crvene zvezde u Beogradu živi gotovo godinu dana. Izgubio je obje bitke s Partizanom, ali je ipak ostao na klupi što se nije događalo njegovim prethodnicima, Mnogi bivši igrači, treneri i sami zvezdaši su se čudili. No, Robi je vrlo brzo, svojim nastupom, svojim odnosom postao ljubimac. - Robert Prosinečki je nedvojbeno jedna od pozitivnijih osoba koje sam upoznao.
Mislim da niti sam nije svjestan koliko je on zapravo napravio u normalizaciji prije svega pogleda ljudi koji žive u Beogradu prema Zagrebu. I zbog svega toga ja bih mu preporučio da nikako ne prihvati klupu Srbiju u trenutku kada će Orlovi igrati u istoj skupini s Hrvatima. U nekoj budućnosti zašto ne - rekao je novinar Večernjih novosti iz Beograda Branko Cvetojević. Njegov kolega Darjan Nedeljković iz beogradskog Pressa također je vrlo oprezan: - Bio je prilično hrabar kada je zagrizao u crvljivu jabuku kao što je danas Crvena zvezda. Zamislite da izgubi na Marakani protiv Hrvatske ili da sa Srbijom slavi u Zagrebu. Najteže bi bilo njemu samom. Mislim da treba nakon Crvene zvezde razmišljati o Španjolskoj. Tamo ga vole, ima talent i to bi za njega bilo najbolje. Da se makne iz ovog balkanskog bureta baruta - smatra Nedeljković.
Zanimljivo, cijeli srbijanski politički vrh je s odobravanjem prihvatio nekadašnjeg vatrenog asa. Predsjednik Boris Tadić i osobno je prošlog ljeta došao na Marakanu u posjet Crvenoj zvezdi, a tamo je upoznao Roberta Prosinečkog te mu je, iako partizanovac, poželio da sa Crvenom zvezdom osvoji naslov prvaka Srbije. Nije Boris Tadić, koji ima odlične odnose s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem niti jednog trenutka vodio politički razgovor s Robertom Prosinečkim.
- Meni se stalno na leđa stavlja nekakav teret da sam ja mirotvorac, da ja spajam mostove između Zagreba i Beograda. Takvu ulogu sam sebi nikada ne bih mogao udijeliti - ponavlja Prosinečki. Ministar vanjskih poslova u vladi Srbije Vuk Jeremić zbog toga što je Prosinečki na klupi ‘crveno-belih’ s Marakane ponudio je pomoć da se iz Ukrajine na Marakanu dovede jedan nogometaš. Njegov bivši suigrač Dragiša Binić, jedan od ideologa Robijevog dolaska u Zvezdu pozdravlja ideju da Veliki Žuti odjene crvenu trenirku Srbije. - Meni je to prihvatljivo jer Robert je pokazao da ima talent, da zna nogomet i nikako mu to što je Hrvat ne bi smjela biti mana - kaže Binić.
Ne čuje se sa Slavenom Bilićem
Prihvatio ga je onaj intelektualni dio Beograda, a slavni glumac Miki Manojlović u razgovoru za naš tjednik Forum otkrio je kako bi baš volio da Prosinečki napravi na Marakani jedan pamtljiv sportski uspjeh. - Beograd je grad u kojem sam proveo dobar dio života. Supruga Vlatka i moje dvije kćerke su se priviknule, nama je ovdje lijepo - reći će Prosinečki. Sigurno da njegove izjave u Zagrebu izgledaju posve drukčije. No, kada smo mu spomenuli dodatne kvalifikacije u kojima Hrvatska igra protiv Turske stalno je ponavljao “mi moramo ovo, možemo ono”. Prosinečki se u posljednje vrijeme nije čuo sa Slavenom Bilićem, u kontaktu je s nekim igračima, a to su Darijo Srna i Josip Šimunić.
- Turska je jako neugodan suparnik, opasan. Ne volim igrati protiv ratobornih reprezentacija, jer njihov fanatizam zna biti opasan, a to smo vidjeli u Beču. Mislim da nije dobro da ove dodatne kvalifikacije gledamo kroz utakmicu koji smo u Beču izgubili. Nije ovo nikakva osveta, ovo je borba za Euro i sve su nove okolnosti. Ali, vjerujem da mi to možemo - zaključio je Robert Prosinečki. Nema dvojbe da bi Prosinečki prihvatio i izbornički stolac u Rusanovoj, ali ne bi odbio niti poziv s Terazija. Jer, jednostavno ne želi biti na bilo kojoj strani, što je zapravo svojim životnim potezima i odlukama, uostalom, to već više puta pokazao.